Križevčanin oprema 70 zagrebačkih tramvaja

Poduzetnik Dragutin Bremanec izborio se za 2,5 milijuna eura vrijedan posao

KRIŽEVCI – U Križevcima se gotovo ne zna da posao proizvodnje plastičnih maski karoserije i interijera za nove niskopodne tramvaje, vrijedan 2,5 milijuna eura, za zagrebački Končar radi križevački poduzetnik Dragutin Bermanec.

No, njegova tvrtka Poliester – laminati ovaj je tjedan isporučila dijelove za 37 od lani ukupno ugovorenih 70 tramvaja, a ovih dana očekuje potpisivanje predugovora za sljedećih 70 tramvaja.

– Posao smo dobili na međunarodnom natječaju na kojem je sudjelovalo 15 domaćih i stranih proizvođača poliestera.
Mjesečno smo po ugovoru dužni isporučiti dijelove za tri tramvaja kako bismo posao završili iduće godine u svibnju.
No, zbog očekivanog novog ugovora za 70 tramvaja, ubrzali smo posao i mjesečno isporučujemo dijelove za četiri tramvaja – rekao je Bermanec.

Dodao je da je od lani zbog posla s Končarom povećao broj zaposlenih sa 10-ak na ukupno 30. Prosječna plaća zaposlenima je oko 4000 kuna, a ako se ostvari najavljeni posao s partnerima iz Poljske, Rumunjske i Srbije, planira zaposliti još 20 radnika.

S tvrtkom Končar surađuje već pet godina. – Prije smo za Končar opremili 15 tramvaja starijeg tipa, a otkako smo ugovorili posao za 70 tramvaja, Končar nam pomaže kako bismo dobili standard ISO 9001 – rekao je Bermanec.

Veliko iskustvo iz renomiranih njemačkih tvrtki

Iskustvo u opremanju vlakova i tramvaja stekao je radeći za velike njemačke proizvođače.
– Radili smo za Siemens, Bombardier, Düwag, a najviše i najdulje, od 1993., za tvrtku Pützera, za koju trenutno imamo narudžbu – kaže Bermanec, prisjećajući se kako je u poduzetničke vode krenuo 1984. Dotad je Bermanec, po zanimanju kvalificirani strojar, radio u križevačkom Plastoru. Kao samostalni poduzetnik počeo je proizvodnju s pet radnika u maloj radionici. Sada ima poslovni prostor od 1500 četvornih metara, a trenutno uređuje i novu lakirnicu vrijednu oko 300.000 eura. Prvi poduzetnički poslovi bili su mu za Tvornicu autobusa Zagreb. Žao mu je što u Hrvatskoj nema nikakve mogućnosti školovanja za rad s poliesterima, pa novi radnici ne mogu steći vještinu bez višemjesečne poduke starijih, iskusnijih radnika. No, ističe da je napredak što preko Udruge prerađivača poliestera od 2000. kvalitetno razmjenjuju informacije.