Uvod u povijest rocka (1)

Službenim početkom rocka (rock’n’rolla)
smatra se sredina 50-ih godina 20. stoljeća. Međutim, on se nije
odjednom pojavio, nego je do tog trenutka trebalo proći nekoliko burnih
i zanimljivih desetljeća glazbe. Često se spominje kako je rock nastao
mješanjem rhythm’n’bluesa i country glazbe. To predstavlja uglavnom točnu, ali ne i potpunu sliku o njemu jer su i ostali glazbeni stilovi poput gospela, swinga i jazza te razni glazbeni izdavači također odigrali važnu ulogu u rođenju rocka i njegovom budućem razvoju.

Rock nitko nije mogao predvidjeti
ili najaviti, a kada je stupio na scenu ostavio je snažan pečat u
glazbenoj kulturi Amerike, ali i cijelog svijeta. Nesumnjivo većina
njegovih korijena počiva u glazbenoj tradiciji američkog crnog
stanovništva, čiji su preci svojedobno bili transportirani iz Afrike u
Ameriku kao radna snaga. Afričko stanovništvo posjedovalo je dugu
tradiciju korištenja glazbe u predaji, razonodi, radu i drugim
segmentima života. Po dolasku u Ameriku, susreli su se sa vrlo teškim
uvjetima. Njihova glazba se pod okriljem mukotrpnog rada, kao jedan
oblik izražavanja patnje, ali i buntovništva, dalje razvijala, a
elementi te glazbe postali su temelj kasnije blues glazbe, iz
koje je nastao i sam rock. Kako je američko stanovništvo bilo dosta
raznoliko, dolazilo je do neprestanog miješanja kulturnog nasljeđa među
rasama. Bijelo stanovništvo američkog juga posjedovalo je vlastita
glazbena obilježja: narodne pjesme anglo-saksonskog porijekla i
religioznu glazbu crkve. Neke od tih elemenata crno stanovništvo s
vremenom je polako apsorbiralo u svoj glazbeni izričaj korištenjem
raznih instrumenata (osobito žičanih), dajući tako glazbi svoj osebujan
prizvuk. S vremenom glazba postaje sve popularnija i zastupljenija u
svakodnevnom životu, a potpuni procvat doživljava osnivanjem glazbene
industrije.

Razvoj popularne glazbe

Da bismo detaljno sagledali povijest rocka,
najbolje je krenuti od samih početaka popularne suvremene glazbe u
Americi, koji sežu u posljednje desetljeće 19. stoljeća. Naime, u to
vrijeme glazba je već prilično bila popularizirana među širim masama i
dalo se naslutiti da će postati unosan posao.
1892. godine u New
York-u u 28. ulici glazbeni izdavači počinju unajmljivati urede. Notni
zapisi postaju sve više produkt popularne glazbe, a dominacija
glazbenih izdavačkih kuća sve izraženija. 1912. godine osnovano je
Američko društvo skladatelja a iste godine izdana je i prva blues
skladba Dallas Blues Harta Wanda.
U prva dva
desetljeća 20. stoljeća dogodili su se neki događaji koji će oblikovati
daljnji tijek razvoja glazbe tijekom čitavog stoljeća. 1914. godine Jerome Kern
u glazbeni svijet uvodi mjuzikl kao kombinaciju glazbe, drame i baleta.
Mjuzikl je čvrsto zauzeo svoje mjesto i utjecaj te prisutnost zadržao
sve do danas. S druge strane, revolucija popularne glazbe bijelog
stanovništva scenu je osvojila gotovo neprimjetno. 1910. John Lomax izdaje Cowboy Songs and Other Frontier Ballads a 1916. Cecil Sharp
izdaje kolekciju narodnih pjesama. Ta dva događaja potaknula su
zanimanje za nasljeđe bijelog čovjeka, ali trebalo je pričekati još
neko vrijeme da ova priča dobije svoj nastavak. On se dogodio 1922.
godine kada teksaški violinist Eck Robertson snima prvi zapis starih tradicionalnih pjesama. Sljedeće godine John Carson snima dvije tzv. hillbilly pjesme i taj se događaj smatra službenim osnutkom country glazbe. 1924. godine Riley Puckett u country
uvodi ”jodlanje” kao stil pjevanja (jodlanje izvorno potječe iz
Alpa). Taj stil 1927. godine prihvaća prva velika zvijezda country
glazbe, Jimmy Rodgers, čovjek koji je ostao zapamćen kao izumitelj bjelačke verzije bluesa. 1925. Carl Sprague
postaje prvi glazbenik koji je snimio kaubojske pjesme, a konačno iste
godine prva radijska postaja u Nashvillu započinje sa emitiranjem
programa kasnije nazvanog Grand Ole Opry. To su bili jasni znakovi da se country glazba sve više probija na scenu.
Također, crnačka glazba imala je svoj pravac razvoja. Prvi glazbeni jazz zapis snimljen je u New York-u 1917. godine. Crazy Blues Mamie Smith iz 1920. godine prva je blues skladba koja postaje hit u cijelom SAD-u, a 1926. Blind Lemon Jefferson postaje prvi pravi blues izvođač koji snima svoje skladbe u velikom glazbenom studiju.
U to vrijeme osnovane su glazbene tvrtke od kojih su se mnoge održale do danas. 1924. je u Chicagu osnovana MCA (Music Corporation of America), a njemačka tvrtka Deutche Grammophon (DG) osniva glazbenu kuću Polydor zaduženu za distribuciju glazbenog sadržaja. 1926. General Electrics osniva RCA (Radio Corporation of America). 1928. osnovan je CBS (Columbia Broadcasting System) sa 47 podružnica a iduće godine u Velikoj Britaniji nastaje glazbena kompanija klasične glazbe, Decca. 1931. godine EMI, koji je osnovan sjedinjenjem Gramophona i britanske podružnice spomenutog CBSa, otvara najveći glazbeni studio na svijetu u slavnoj londonskoj ulici Abbey Road.
Glazbene kompanije uskoro su uočile da trenutna ponuda nije dovoljna za golemo tržište. 1926. Vitaphone
je izdaje 16-inčne šelak diskove brzine 33.3 okr./min. Sve te promjene
počele su se odražavati i na mnogo konzervativnije nastrojenom polju pop glazbe. 1925. Mills Brothers izmislili su nov način pjevanja (tzv. barbershop melodies), koji će postati standard za buduće vokalne skupine. Sljedeće godine Bing Crosby
snima svoju prvu skladbu te uvodi nov način pjevanja sentimentalnog
prizvuka (zahvaljujući novoj vrsti mikrofona) i taj stil postat će zvuk
srednje klase američkih bijelaca. 1927. njemački skladatelj klasične
glazbe Kurt Weill započinje suradnju sa svojim sunarodnjakom, dramatičarem Bertoldom Brechtom, po prvi puta ujedinjujući tri glazbena smjera – jazz, folk i pop.   
Što se izraza rock’n’roll tiče, mogao bi biti star kao bilo koji od nekoliko povijesnih događaja. Primjerice, 1922. godine Trixie Smith snima pjesmu My Man Rocks Me With One Steady Roll, četiri godine prije nego što je rođen jedan od sinonima za rock glazbu, Chuck Berry.

Nagovještaji budućnosti

Kako
to u svemu biva, neki događaji ili osobe svojedobno nisu previše
zamijećeni, no kasnije se pokaže da su imali golem utjecaj na razvoj
budućih događaja. Tako je bilo sa klasičarima i futuristima na početku
20. stoljeća, jer glazbena industrija tada nije pokazivala previše
interesa za njihove ideje. No te iste ideje stupit će na scenu nekoliko
desetljeća kasnije. Na primjer, 1906. Thaddeus Cahill je izgradio prvi električni instrument, a 1907. Ferruccio Busoni izdaje svoje djelo Entwurf einer neuen Aestetik der Tonkunst u kojem je nagovijestio korištenje električnog zvuka u skladbi. 1911. Arnold Schoenberg izdaje knjigu Theory of Harmony u kojoj spominje nove strukture glazbenih sustava. Talijanski futurist Luigi Russolo objavljuje djelo L’Arte dei Rumori kojim predstavlja buku kao zvuk budućnosti, posebno buku koju prizvode strojevi. 1916. Henry Cowell sklada kvartet koristeći pritom kombinaciju ritmova i parcijalnih tonova koje ne može  proizvesti čovjek. 1920. Eric Satie sklada prvu ambijentalnu glazbu. 1922. Laszlo Moholy-Nagy zagovara korištenje fonografa i u proizvodnji zvuka, a ne samo u njegovoj reprodukciji. 1930. Leon Termen izumljuje prvu ritam-mašinu, a 1931. Edgar Varese objavljuje Ionisation,
prvi glazbeni komad za udaraljke. Sve spomenute osobe smatrane su
uglavnom ekscentričnima a njihovi izumi i promjene nisu nailazili na
pretjerano razumijevanje glazbenog svijeta. No kasnije se pokazalo da
su njihove vizije budućnosti bile točne te da bez njihovih ideja vrlo
vjerojatno danas ne bismo imali ambijentalnu, elektronsku, industrijsku
ili disco glazbu.

U sljedećem nastavku našeg pregleda povijesti rock
glazbe saznat ćemo nešto o događajima u glazbenoj industriji za vrijeme
velike svjetske gospodarske krize te vidjeti koliko je zanimljivo i
utjecajno bilo razdoblje 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća.

20 godina CSF
Vezano

Komentari su zatvoreni.