Križevčanke daleko od rodnog grada: Želimo da 2021. ni izbliza ne bude slična lanjskoj!

Pandemija i potresi obilježili su 2020., naše živote okrenuli naopačke pa nije ni čudno da su svi s nestrpljenjem čekali da godina završi, kao da će i covid i strah od novih podrhtavanja tla s njom nestati. Da nam je netko pred godinu dana rekao da ćemo sljedeću dočekati s maskom na licu, da će klinci učiti slova i jednadžbe s nepoznanicama na daljinu, da ćemo ljubav prema roditeljima pokazati tako da ih ne grlimo jer se bojimo za njihovo zdravlje, da društvenih događanja skoro pa neće biti i da nećemo smjeti otići susjedu na sprovod – sigurno im ne bismo vjerovali. Mnogi Križevčani raseljeni po svijetu prošle godine nisu posjetili svoj rodni grad, novu su dočekali s nadom da lanjskoj ni izbliza neće biti slična.

Mihaela Donovan, djevojački Filipec, selila se od Europe preko Novog Zelanda do Azije i zadnje tri godine živi u Hong Kongu, gdje radi u internacionalnoj školi kao asistentica u nastavi. Redovito prati portal Križevci.info jer je zanima što se događa u Križevcima, a oduševljena je kadrovima grada u adventsko vrijeme. U veljači je rodila drugu kćer, taman u to vrijeme koronavirus se iz Kine počeo širiti po svijetu.

“Moj tata je trebao doći u posjet, ali odlučili smo iz opreza otkazati, planirajući se vidjeti u ljeto kao i svake godine. Moji su roditelji stvarno ‘hands on’ baka i deda i cijelo se ljeto posvete unučici kad stignemo. No situacija oko virusa se zahuktala i naše obitelji još uvijek nisu upoznale malu Maru”, priča Mihaela. Njen suprug je s Novog Zelanda i tamo uvijek odlaze za Božić, ali zbog covida i to je propalo. “Sada nam preostaju svakodnevni video pozivi”, kaže.

Hong Kong je odmah na početku pandemije zabranio posjete, u zemlju smiju ući samo osobe koje ondje imaju prebivalište. No i kad uspiju ući, svi moraju 21 dan provesti u karanteni u hotelu o svome trošku, s elektroničkom narukvicom. Budući da se kapaciteti i opremljenost zdravstvenog sustava ondje nešto razlikuju od našeg, svi kojima je dijagnosticiran covid-19 moraju u bolnicu, a njihove obitelji i bliski kontakti u karantensko naselje.

“Tako smo obuzdali nekontrolirano širenje virusa, ali čak i sa samo 50-tak pozitivnih slučajeva dnevno, škole ne rade i većina zaposlenih mora raditi od kuće. Starija kćer Olivia krenula je u prvi razred i prvi dan nastave imala je preko Zooma”, objašnjava Mihaela. Otkriva nam da je život u Hong Kongu, prije pandemije, bio vrlo dinamičan. Puno putuju, u 2019. sa suprugom i kćerkom posjetila je osam zemalja. Daleko od Križevaca i svojeg kraja druži se s prijateljima iz svih krajeva svijeta. Svima od njih život se u prošloj godini okrenuo naglavačke, mnogi su ostali bez posla i morali su odseliti.

“Vikende obično provodimo na plažama koje su sada zatvorene. Igrališta, igraonice, izvannastavne aktivnosti… sve je to također otkazano i vidim da je djeci teško u ovoj novoj rutini. Karte za ljeto u Hrvatskoj već smo kupili i vidim neko svjetlo na kraju tunela. Jako se veselimo vidjeti obitelj i prijatelje u Križevcima. To je naša ljetna oaza. Ako treba provest ću 21 dan u hotelskoj sobi s djecom samo da baka i deda mogu stisnuti svoje unučice”, iskrena je Križevčanka Mihaela Donovan.

Pandemija je pokvarila planove i Sonji Valčić, Križevčanki koja već tridesetak godina živi u Sydneyju, a svako ljeto obvezno provodi u Križevcima. Prošle godine nije došla jer australska vlada nije dozvolila da se putuje iz Australije, osim uz opravdani razlog.

“Traže čvrste dokaze potkrijepljene pismima doktora da su roditelji na umoru ili da se ide na sprovod bliskoj rodbini”, objašnjava.

Australija je po svojem geografskom položaju u prednosti u odnosu na ostale kontinente jer se ondje može puno lakše izolirati od svijeta, no mjere su ipak bile izuzetno stroge pa bilježe manje smrtnih slučajeva i zaraženih od drugih zemalja. Veći broj slučajeva imali su u ožujku nakon što se iskrcalo puno ljudi s jednog kruzera i zato su završili u lockdownu, no u svibnju se to manje-više stabiliziralo. Sydney prije desetak dana nije imao niti jedan slučaj, zaraženi su bili samo putnici koji su stigli avionima, no oni su odmah smješteni u hotelsku karantenu na 14 dana. Posljednjih dana pojavilo se pedesetak slučajeva.

“Ono što australska vlada radi je da sve ljude koji imaju i najmanji simptom, ili ga uopće nemaju ali žive u kraju gdje su se pojavili slučajevi, svim sredstvima potiče da se testiraju. Naravno ti testovi su besplatni”, kaže Sonja.

U gotovo svakodnevnom kontaktu je sa svojim prijateljima i rodbinom u Križevcima za koje je posebno zabrinuta i zbog potresa koji su nas ovaj tjedan pogodili.

“Nažalost u Hrvatskoj još jedna tragedija s tim potresom i čovjek se pita do kada će te nevolje pogađati našu dragu Hrvatsku. Ono što meni najviše nedostaje tu gdje jesam su naravno meni bliski ljudi, moje nećakinje i njihova djeca, brojni prijatelji kako u Križevcima tako i u Zagrebu. Nedostaje mi naše prekrasno Jadransko more i sva ona mjesta koja imaju sentimentalnu vrijednost za mene”, otkrila je Križevčanka Sonja Valčić koja i iz daleke Australije prati sportske uspjehe nećakinjinih kćeri Marcele i Anamarije i redovito čita što se događa u njenim rodnim Križevcima.

Vezano

Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno