INTERVJU Slavko Švagelj: ‘Mladi trebaju imati ambicije i na vrijeme ugrabiti priliku u životu, a roditelji ih podržati’

Osim mladih Križevčana koji studiraju na inozemnim sveučilištima, kroz povremene intervjue nastojimo pratiti i one koji su otišli raditi u inozemstvo. Ovaj smo put razgovarali sa Slavkom Švageljom (27), koji je krajem prošle godine preselio u na Аrapski poluotok u jugozapadnoj Aziji, u državu Katar. Slavko nam je ispričao o svojim dosadašnjim poslovnim iskustvima od kuhara pomoćnika do chefa, kako je raditi u kulinarstvu u različitim kulturama, ali i o svojim velikim hobijima, poput modelinga i fotografije.

U Križevcima si odrastao i završio osnovnu i srednju školu. Koje srednjoškolsko obrazovanje imaš i koje još kvalifikacije si stekao u međuvremenu?

U Križevcima sam završio srednju školu za kuhara, tu sam stekao svoje zvanje nakon tri godine. Kasnije uz rad sam se prekvalificirao za upravnog referenta u Zagrebu, položio stručne ispite pri ministarstvu i odradio staž u križevačkoj gradskoj upravi. U Dubrovniku sam pripremao teren za turistički menadžment, no kako posao, obaveze i privatan život užurbano vodim nikako da se odlučim gdje ću zapravo ostati i nastaviti obrazovanje.

Od početka ove godine radiš u Dohi u jednom ekskluzivnom katarskom restoranu. Zašto baš ta destinacija, jesi li imao i drugih ponuda?

Da, krajem godine dobio sam ponudu od najpoznatijeg chefa u Hrvatskoj – Andreja Barbijerija, za rad u Katru kod njega u restoranu s vrlo dobrom pozicijom. Hrvatski restoran u Dohi s hrvatskim pečatom najkvalitetnijih jela. Zašto Katar? Kako sam vodio restoran u Dubrovniku, sezona se približavala kraju, a cijelo to vrijeme što se tiče sezone, sunca, uživanja u moru i svemu što Dubrovnik nudi, zima u Gradu je specifična, i nisam htio ostati na kiši ili snijegu. Nekako sam htio na godišnji u toplije krajeve, imao sam u planu Dubai ili Egipat, i na kraju od svega ispunila mi se želja i završio sam u Katru. Imao sam ponuda za Francusku, točnije Pariz, zatim Irska, Austrija, Danska, ali nekako mi sad više tijekom zime ovdje odgovara.

Prije odlaska u inozemstvo godinama si živio i radio u Dubrovniku. Možeš li ispričati svoja iskustva u dubrovačkom turizmu i usporediti ih s Dohom?

Dubrovnik je moj drugi grad, kad sam ga kao mali gledao na TV-u oduvijek sam ga htio posjetiti. Ukazala mi se kroz rad vrlo dobra prilika u jednom od najboljih i najluksuznijih hotela u Dubrovniku i ostavio sam sve i počeo tamo raditi – u Dubrovačkim vrtovima sunca, hotelu “Radisson Blu”. Bio je to velik izazov i zalogaj za mene, ali srećom imao sam najbolji tim i chefove koji su me gurali i pomogli da izgradim sebe i svoje zvanje. Nakon tri sezone dobio sam ponudu voditi novootvoreni restoran na samom Stradunu, kao glavni šef kuhinje, jedno od predivnih iskustava za mene, nisam mogao ni slutiti da ću jednog dana kuhati tamo.

Dubrovnik i Doha su nebo i zemlja! Naime, u Dubrovniku vrlo rano počinje sezona, pripreme kreću odmah poslije fešte sv. Vlaha i traju do početka studenog, tamo turizam vrlo brzo raste i dolazi mnogo turista. Sve ide nekako brzo, gosti su specifični jer dolazi dosta klijentele koja ima platežnu moć pa se većinom njima moraš baš posvetiti. U špici sezone gotovo je nemoguće ući u Dubrovnik ili na zidine jer je velika gužva, temperature su visoke i mnogo kruzera dolazi. Najljepše je u proljetno vrijeme ili na jesen, tada možeš komotno uživati u razgledavanju predivnog Starog grada, uživati u hrani, klimi, turistički obilaziti otoke, plaže i sve ostalo što poželiš.

Katar – najbogatija zemlja svijeta! Naime, Doha kao grad je predivan, stvarno je super stajati između svih tih ogromnih zgrada, svaka je dizajnirana posebno za sebe, svaka ima svoju ulogu. Katarci su specifični, ne prilaze previše, ne komuniciraju puno, drže se visoko i oštro. Dosta treba vremena da taj “zid” malo popusti, ali kasnije se otvore i iza svega zaista pokažu veliko srce. Ovdje baš nema izlazaka, zabranjen je alkohol, a ako ga i kupuješ u posebnim dućanima potrebna ti je dozvola za to i plaćaš ga “suhim zlatom”, cigarete također, ne jede se svinjetina.

Hrana u dućanima je poprilično skupa, dok su dućani s odjećom i obućom znatno jeftiniji. Zabranjeno je komunicirati sa ženama, Katarkama, osim u društvu njihove obitelji, u restoranu kod preuzimanja narudžbe i slično. Ovdje se radi bez stresa, polako, planski i zna se tko šta radi. Svatko je plaćen za svoj posao, apsolutno svi rade! Npr. u dućanu imaš osobu koja ako treba ide s tobom da ti pomogne kod kupnje, nošenja stvari u auto i slično, na blagajni postoji osoba koja ti pakira stvari u vrećice, na WC-u osoba iza tebe detaljno čisti toalet koji je već čist, nevjerojatno!

Ako si iz Katra, a imaš jednu villu, ženu, djecu i dobar auto onda si “siromah”. Ovdje se voze najskuplji automobili, kupuju najskuplje stvari, gradi se nevjerojatno brzo. Dogodi se da se prometnice izmijene preko noći, kružni tok ili semafor nestane u trenu i nastaje nova regulacija prometa. Život u pustinji je nepredvidiv. Temperature su trenutno do 24°C, a ljeti se penju i do 65°C. Grad je mnogo prljav zbog pijeska i čestih pješčanih oluja. Njihova domaća hrana je odlična, kruh pogotovo, a meso je dosta začinjeno, ali vrlo ukusno. Jede se na tradicionalan i starinski način, drže do običaja i tradicije, poštuju se i međusobno vole. U starom gradu – Souq Waqif se najviše druže. Svaku večer plešu, druže se u barovima, puše nargile i uživaju. Ulice starog grada mirišu po uljenim parfemima, začinima, hrani, predivno.

Dubrovnik i Katar zasigurno veže jedno – novac! Dubrovčani su inteligentni, imaju povijest i znaju kako iskoristiti turizam na svoju ruku, po čemu su najbogatiji grad Hrvatske. Znaju uživati u njemu i međusobno se poštuju, drže do tradicije i kulture, baš kao i Katarci, po tome su braća blizanci.

U svojoj glavnoj profesiji, koje kuhinje i kakve jelovnike preferiraš, koje namirnice su ti najzahvalnije za pripremanje, imaš li svoje tajne recepte?

Jako volim kuhanje, ne mogu izdvojiti nešto određeno jer u svemu treba volje i ljubavi. Možda više volim raditi s mesom, ali prošao sam dosta kuhinja i kategorija. Volim modernu kuhinju – fine dining, urbano, da je vrlo ukusno i oku privlačno. Koristim sve vrste namirnica, volim raditi s voćem, povrćem, čokoladom i to sve kombinirati skupa. Volim spajati namirnice i jela u neobičnim kreacijama.

Tajne recepte? Hm, pa svi ih imamo, zar ne? Kao chef imam princip da nikada ne želim biti kao većina mojih kolega da držim strogo sve za sebe. Kuhanje treba voljeti i treba ga dijeliti, jer netko ga je prenio na nas i pomogao u tome. Tako bi trebalo biti. Ne želim da mladim kuharima ne pomognem i da gostima ne otkrijem kako se jelo pripremalo ako ih zanima. Tajna je samo u žlici kad ju stavimo u usta.

Osim kulinarstva, baviš se fotografijom i modelingom, redovit si sudionik i revije frizura na gospodarskom i obrtničkom sajmu. Otkud vremena za sve to?

Stalno sam u utrci s vremenom, ima me svugdje. Koferi se pakiraju i raspakiravaju. Od četiri strane svijeta ja sam uvijek negdje na petoj! Fotografiju volim još od malena, kada sam kupio prvi fotoaparat i počeo slikati. Fotografije su s vremenom završavale po mnogim hrvatskim portalima, blogovima, vijestima, časopisima, kako u Hrvatskoj tako i u New Yorku, Londonu, Beogradu, u Turskoj i čak ovdje u Katru. Volio bih se tome više posvetiti, ali na način da jednog dana budem profesionalni fotograf za oslikavanje luksuznih hotela, restorana i hrane.

Modeling je krenuo u Križevcima, s revijom frizura. Već sedam godina sam na pisti. Kasnije sam završio u Zagrebu na raznim eventima, snimanju spotova za pjesme, kao model za snimanje na luksuznim jahtama i slično. Imao sam ponude za van, ali nije to za mene. Divno je stati pred objektiv, ali ipak više volim svoje slobodno vrijeme i komociju iako ih imam premalo.

Iako si zbog posla već godinama odsutan iz rodnih Križevaca, ne izostaju povremeni posjeti obitelji i prijateljima. Što misliš o Križevcima danas, imaš li poruku za mlade?

Obitelj mi jako fali. Roditelji su još privikavaju da od troje djece nikoga nema kod kuće. Ali, nekako dok si mlad i ako imaš neke ambicije i želje u životu onda ih treba ugrabiti na vrijeme, vjerujem da će svaki roditelj u tome podržati svoje dijete ako je odlična prilika i njegova odluka iz srca. I koliko god milja daleko od rodnog grada, roditelja, braće, sestara, prijatelja, uvijek to nosim sa sobom. I naš grad i roditeljski odgoj pokazujem tamo gdje sam trenutno, gdje živim i radim. Gledam da budem ponosan na to otkud sam i često pričam o tome.

Križevci su predivan grad, imaju mladog gradonačelnika, mlade ljude, grad se budi. I vrijeme je, promjene su dobrodošle, pogotovo ako su na bolje. Nastavi li grad ovako vjerujem da će jednog dana još više oživjeti i da će mnogi koji su otišli vratiti se doma. Treba raditi i boriti se, tako grad možemo učiniti boljim jer to sam gradonačelnik ne može, nego mi svi skupa.

Mladima želim sve najbolje, pogotovo onima koji završavaju školu i kreću u prve poslovne pothvate. Vaše želje i snove nitko ne može uzeti, sami gradite kvalitetno sebe, izgradite se u pozitivnu, radišnu i marljivu osobu. Slušajte starije, poštujte roditelje, rušite zidove, preskačite granice. Život je jedan, iskoristite ga najkvalitetnije što možete!