Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

KOMENTAR Hod(ak) za radna mjesta

KRIŽEVAČKE TEHNOLOŠKE VEČERI Danas skoro svaki dom ima računalo, ma budimo realni, svatko od nas u džepu nosi mali procesor. Okupila se nova snaga mladih entuzijasta, programera, prva ozbiljnija grupacija ljudi koja nakon ekipe devedesetih donosi novi elan, snagu, volju i želju da stvaraju.

Bile su devedesete. Osnovna škola, graničar na satu tjelesnog, treninzi kod Tine na blatnjavom pomoćnom terenu i kompjuteri. Djetinjstvo na vrhuncu. Svi smo htjeli kompjuter tih dana, Nintendo je bio Super, igrice na Amigi bile su zakon, ali PC je bio PC, sjesti za Pentium računalo izazivalo je strahopoštovanje.

Kompovi su bili skupa igračka tih dana, relativno nedostupni, ali spašavao nas je Informatički klub smješten na katu bivše križevačke sinagoge, danas Turističko-informativnog centra. Klub je imao neko svoje radno vrijeme ovisno o entuzijastima koji su dolazili otvarati vrata, a mi smo znali kampirati od jutra do mraka čekajući da se pojavi netko s ključevima.

Na ulaznim vratima često je bila neviđena gužva, guranje za bolju poziciju i trk prema računalima na katu dok su dolje niže modelari stvarali leteće objekte. Velike borbe vodile su se i legendarnim Čarlijem, ako se dobro sjećam imena, pas kojeg smo se svi bojali, ali ga i zavoljeli s vremenom.

Tih godina organizirana je 1. Zimska škola mladih informatičara Hrvatske osnovnoškolske dobe u Križevcima. Od 8. do 18. siječnja 1996. godine. U organizaciji Informatičkog kluba Radnik i Hrvatskog saveza informatičara. Možete li zamisliti da su Križevci bili jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji je imao propulzivnu informatičku scenu u devedesetima?

Skupina entuzijasta, među kojima su Viktor Prevarić, Tomislav Jakopčić i Saša Živković pokrenuli su još 2001. godine virtualnu zajednicu Križevčana na adresi www.krizevcionline.org. Dvije godine kasnije inicijativa se proširila na www.krizevci.info, legendarni forum, a kasnije i nezavisni portal.

Danas skoro svaki dom ima računalo, ma budimo realni, svatko od nas u džepu nosi mali procesor. Okupila se nova snaga mladih entuzijasta, programera, prva ozbiljnija grupacija ljudi koja nakon ekipe devedesetih donosi novi elan, snagu, volju i želju da stvaraju.

Pokrenuli su Križevačke tehnološke večeri, upisuju tehničke fakultete, školuju se online preko tečajeva, rade u ozbiljnim IT tvrtkama, a cilj im je stvoriti radna mjesta u svom gradu, nove tvrtke, start up kompanije koje bi svoje mjesto pronašle u Razvojnom centru i tehnološkom parku. Mario Rajn dao im otvorene ruke i nudi pomoć na svakom koraku, u stopu ga prati Danijel Šaško koji je također jedan od aktivnih informatičara, a na prvoj večeri pojavio se i Darko Masnec, križevački pročelnik za financije i voditelj projekta RCTP-a.

Nije se pojavio nitko iz Križevačkog poduzetničkog centra. Direktor Tihomir Hodak ostavlja dojam kako nema pojma što mu se događa pred nosom, čovjek koji bi trebao nositi cijelu ovu priču, inicirati ovakva događanja. S obzirom da je imala neugodnu ozljedu, njegova suradnica Kristina Vrhovec Žohar nije niti mogla biti prisutna. Nisu poslali čak niti pripravnika koji radi s njima.

Možda je vrijeme godišnjih odmora, možda je službeno spriječen, ali velika je šteta što direktor jednog tehnološkog parka nije aktivno uključen u cijelu priču. Jebeš godišnji odmor, ovo se ne događa svaki dan. Skupila se hrpa mladih računalnih luđaka koji su spremni raditi danonoćno i trebaju mentora, pomoć, trebaju ozbiljnu i sistematičnu podršku. Tehnološki park izgrađen je baš zbog tih zanesenjaka. A ne zbog davanja u najam prostora osiguravajućim društvima. Ovo je trebalo prepoznati i izlika nema.

Vremena za čekanje nemamo, vrijeme je za djelovanje! Ovo je hod za radna mjesta, za zdravu budućnost grada.(ePodravina.hr)

sasa
sasa

Danas skoro svaki dom ima računalo da istina ali je jos veca cenzura!

sasa
sasa

Svaka cast ekipi iz 2001! Ali o cemu se tocno radi!?
Ako je u pitanju wireless zna se ko ga je pokrenul prvi u ovom gradu.
Opet ista prica a stara ekipa!

kaja
kaja

Bravo, to mi se sviđa!
Konačno, da startamo sa istinom, koja nebi nikoga trebala vrijeđati. Vremena se minjenjaju, pa se i mi SVI, moramo mijenjati, i ne vidim u tome ništa loše, dapače?!
Drago mi je da je prestalo “jalovo” politiziranje, nadam se i nepotizam i poltnonsto.
Konačno, da su se mladi uključili, da stižu promjene i da nisu digli ruke i “otišli”, kao većina, jer, nija laka borba s vjetrenjačama, a tek sa depresijom, jako mukotrpno?!
Iskreno, svima želim uspjeh!

wpDiscuz