Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

KOMENTAR Riješimo se vatrogasnih uhljeba!

Iza dima nedavnih požara u Dalmaciji traje rasprava o lošoj opremljenosti i potplaćenosti vatrogasnih postrojbi koje su primarno zaslužne za obranu od vatrene stihije. I dok se svi, osim vladajućih i odgovornih, slažu da je stanje s vatrogasnom zaštitom loše, neki, u smjeru pitanja “Zašto onda mi plaćamo tolike poreze i prireze?”, preskaču pozivanje vlasti na odgovornost da bi doveli koncept države i solidarno organiziranog društva u pitanje. Čemu onda okolišanje oko te teme ako je rješenje već poznato? Privatizirajmo stoga vatrogasne postrojbe!

Kao što privatnim fondovima uplaćujemo dopunsko zdravstveno osiguranje, biramo obvezno auto osiguranje između različitih kuća, mogli bi isto tako osiguravajućim društvima plaćati obveznu zaštitu od požara, a onda bi ta financijska institucija napravila ugovor s privatnom postrojbom koja bi bila angažirana kad bi u konačnici to i trebalo. Jednostavno. Ako je čovjek u posjedu bilo kakve zapaljive stvari, od nekog samozapaljivog mobitela pa na dalje, morao bi plaćati obvezno protupožarno osiguranje, tzv. Osnovni paket. U osnovnom paketu angažirani vatrogasci gase požar tek kad se počne širiti na tuđu imovinu, a u njega nije uključena briga za imovinu osiguranika. U paketu Osnovni Plus+ do deset litara vode bit će utrošeno na gašenje požara koji je zahvatio osiguranikovu imovinu, ako je to spasi super, ako ne – treba nadoplatiti na veći paket, Osnovni Plus++. Na kraju cijele lepeze ponuda, nalazit će se i Super Premium paket koji jamči gašenje požara bez ograničenja (*), dok se za vlasnike većih površina u Dalmaciji preporučuje paket Super Premium Air koji uključuje i podršku iz zraka – gašenje požara kanaderima. U moru različitih ponuđača, bit će i onih s BIO paketima koji gase požar bez ikakvih dodatnih sredstava koja mogu naštetiti prirodi. Vatra se polijeva samo čistom, izvorskom vodom dok im vatrogasna vozila voze samo na struju iz vjetro- i hidroelektrana. Predviđa se i pojava posebne tržišne niše za žensku populaciju u tzv. HOT aranžmanima gašenja s mlađahnim vatrogascima naglašenih bicepsa u uskim odjelima koji prilikom suzbijanja plamena nakratko zastanu, skinu kacigu, zabace glavu i u slow-motionu prolaze prstima kroz kosu pred uzavrelom publikom. Naravno, muški dio populacije zahtijevao bi ravnopravnost spolova – da se talentirane pripadnice ženskog spola organiziraju u isključivo ženske postrojbe i, po mogućnosti, da malo vode, umjesto za vatru, utroše da namoče svoje polu-transparentno vatrogasno odijelo. Postoji bojazan od porasta podmetnutih požara u tom slučaju, ali nitko ne bi trebao ograničavati slobodu čovjeka da zapali imovinu sve dok je ona njegova! Treba podsjetiti da Premium izdanja imaju uključenu uslugu skidanja mačaka s krovova, do 12 metara visine. Izobilje najrazličitijih ponuda direktna je posljedica zdrave tržišne utakmice. I niže cijene, neizostavno.

Što je s onima koji si ne mogu priuštiti Premium pakete vatrogasne zaštite? To je bar jednostavno – oni nižeg imovinskog statusa ionako nemaju neku vrijednu imovinu da bi je trebalo štititi. Ipak je manja šteta kad izgori kartonska kutija ispod mosta nego kad izgori vila na Mlinovima. Za one koji odviše brinu o svakoj kuni procvjetala bi tzv. “uradi sam” rješenja. Osnovni kit na eBayu za gašenje malih i srednjih kuhinjskih požara mogao bi se već iz Kine naručiti za pišljivih 200 kuna s besplatnom dostavom.

Realizacija ove sveobuhvatne reforme odvijala bi se u etapama. Prvo bi država trebala sve vatrogasne postrojbe transformirati u firme u državnom vlasništvu kako bi mogla otpočeti privatizacija. Treba zatim potaknuti poduzetničku klimu. Novim poduzetnicima u branši zaštite od požara, nudili bi se poticaji i beskamatni krediti kako bi mogli otkupiti novoosnovane vatrogasne firme. Neki bi bili toliko poduzetni da bi stavili pod hipoteku zemljište firme za kredit kojim bi je kupili – uzročno-posljedični slijed nije bitan kad se djeluje u višem cilju superiorne zaštite od požara. Značajan izvor kapitala za privatizacijski i investicijski ciklus sigurno bi bila osiguravajuća društva koja bi i malo lobirala za veće poticaje za svoje inter.., ovaj, zaštitu od požara. Država se dakako ne bi smjela miješati u tržišne odnose, stoga treba pozdraviti ideju outsourcinga vatrogasaca u agencije rada i pričekati da se pojave mobilne aplikacije tipa Fuber koje će svakog vlasnika mobilnog telefona učiniti potencijalnim vatrogascem. Tako će susjed koji vam dođe u pomoć gasiti požar zapravo otkriti da nije došao u ulozi susjeda, nego je angažiran od strane Fubera – upit za gašenjem upravo je prije par minuta dobio na zaslonu svoga mobitela. On dobiva 75%, Fuber za usluge koordinacije i oglašavanja 25% – porez je plaćen u Irskoj – barem tako kažu. Nažalost, očekuju se sukobi outsourceanih vatrogasaca i Fuberovaca, no to je cijena napretka i ne treba brinuti za ishod – zašto bi bilo privilegiranih gasitelja požara kad kantu vode može nositi svako?

Bilo bi jasno i problema jer ništa ne može biti savršeno, pa tako ni privatizirani vatrogasni sustav. Na primjer, neće se uvijek znati pod čijom je ingerencijom požar jer vjetar katkad zna biti nepredvidiv, pa će u međuvremenu izgorjeti par kuća dok se ne utvrdi koja postrojba štiti koji dio terena, a odgovornost se neće moći utvrditi pa će vlasnici snositi troškove, ali zahvaljujući najmodernijoj tehnologiji i sustavu globalnog pozicioniranja takvi slučajevi bi trebali biti izuzetno rijetki, pogotovo kad preciznost svih uređaja poraste. Kod velikih požara koji bi zahvatili više objekata za koje su zadužene različite postrojbe, država bi bila prinuđena osnovati Agenciju za koordinaciju privatnih protupožarnih postrojbi prilikom proširenih požara, ili skraćeno: AKPPPPPP, odnosno kolokvijalno Agencija za K6P.

Što je sa zaštitom javnih dobra? Država administracija i lokalna samouprava javnim bi natječajima transparentno birala najbolje ponuđače. Sve bi jasno bilo uređeno zakonom o javnoj nabavi kako porezni obveznici ne bi plaćali previše. Europska komisija pobrinula bi se da se ne krši tržišno natjecanje i da se ne odabiru samo domaći protupožarni operateri. Država eventualno može provoditi kampanju “Gasimo domaćim.” Nesumnjivo da će ponekad procjena operatera dovoditi do toga da se neki objekti zaliju i do 5 puta iako dima nije bilo, ali s vatrom se nikad ne zna. Zalomit će se i slučaj gdje se gasio požar na vodenim površinama na račun poreznih obveznika – no protiv korupcije treba se boriti i pustiti da institucije rade svoj posao!

Cijeli koncept nije ništa stran u drugim sferama, stoga ne bi trebalo biti problema ni s implementacijom ove ideje, a kad se podvuče crta, vidjele bi se samo uštede i porast efikasnosti što bi dakako išlo rukom pod ruku s inovativnošću i poduzetništvom. Otvorila bi se i nova radna mjesta, a crne limuzine vozili bi i uspješni vatrogasni poduzetnici. Stoga, podržimo privatne vatrogasce!