U svibanjskom intervjuu portala Križevci.info pitanja smo uputili Igoru Kudeljnjaku, nastavniku tambure u Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima i dirigentu Tamburaškog orkestra pri istoj školi, povodom niza najviših nagrada koje su osvojili na ove godine održanim domaćim i međunarodnim glazbenim natjecanjima i festivalima. Profesor Kudeljnjak, prošlogodišnji dobitnik Oskara znanja MZOS-a i ovogodišnji dobitnik međunarodne nagrade za izvrsnost u dirigiranju, govori o predanom radu mladih križevačkih tamburaša te vrednovanju glazbene kulture u gradu i zemlji.
Profesore Kudeljnjak, najprije čestitamo na najnovijem uspjehu orkestra, zlatnoj plaketi Tambura Paje Kolarića, s 37. Međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku. Imate li podatak koliko godina zaredom je ova nagrada, već tradicionalno, u rukama Križevčana?
Hvala na čestitkama i pozdravljam cijenjene čitatelje našeg portala! Ako dobro brojim, mislim da je ovo jubilarna, 20. zlatna plaketa Tambura Paje Kolarića u rukama tamburaša Glazbene škole za redom. Moram pitati Stjepana Fortunu! Orkestar sudjeluje na Festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku od 1990. godine, ali ako vam računica ne štima, moram upozoriti da se nekada festival održavao bijenalno, a na festivalu 2011. godine nismo nastupili. Osijek je za nas jedna tradicija za koju nas vežu prekrasne uspomene pa se nadam da će se i nastaviti u budućnosti. Ove godine su s nama nastupile u jednoj pjesmi i profesorice Glazbene škole u sastavu zvanom vLadarice. Sigurno je tu pola zlata!
Među najveće međunarodne uspjehe orkestra sigurno se upisuje ovogodišnja zlatna plaketa i 1. mjesto u kategoriji te Grand Prix na prestižnom međunarodnom natjecanju orkestara i zborova “young2014prague”. Kakve su bile pripreme prije i dojmovi nakon Praga?
Prag je bio jedna posebna priča i sigurno jedan od najvećih uspjeha orkestra, kao i festival u Belgiji na kojem je orkestar dva puta osvojio najviše nagrade. Kažem posebna priča jer je, naravno, bilo jako teško sve to organizirati. Pogotovo u ovoj godini u kojoj smo si postavili više ciljeva. Pripreme su počele u prosincu nakon svečanog koncerta povodom 35. godišnjice orkestra. Od izbora programa do proba i na kraju finalnog proizvoda na pozornici Majakovski dvorane Narodnog doma Vinohrady, oko 5 mjeseci. Mislim, u tim pripremama i organizaciji je stvarno sudjelovao cijeli tim kolega iz škole na čelu s ravnateljicom Brankom Špoljar. Ali, znali smo kamo idemo i potrudili smo se. Na kraju se sve isplatilo!
Cijela atmosfera festivala young2014prague je bila odlična, ali doživljaj na proglašenju je bio poseban i vjerujem da se duboko urezao u pamćenje svih koji su tamo bili.
Zanimljivo je da ste ove godine sudjelovali i na jednom međunarodnom natjecanju putem interneta, i tamo osvojili prvu nagradu u kategoriji. O kakvom se natjecanju radilo i kako je do toga došlo?
Da, danas postoje natjecanja koja se normalno održavaju putem interneta i to je na neki način dobro! Prijavljuju se glazbenici iz bilo kojeg dijela svijeta i svatko svakog može poslušati! Možete i vi na Internet music competition. Troškova praktički nema pa na takvim natjecanjima ima dosta kandidata. Sudjelovati je vrlo jednostavno, snimi se nastup video kamerom i pošalje uz dokaz o starosti kandidata. Snimka, naravno, ne smije biti montirana. Išli smo probati i vidjeti kako stojimo van granica i kaj možemo očekivati u Pragu. Ipak, moram reći da nam se više sviđaju ova natjecanja uživo gdje se ipak družite s ekipom iz raznih zemalja!
Ideja je bila da na neki način zahvalimo s još jednom nagradom svima koji su nam ove godine pomogli u ovim našim akcijama. Takozvano bonus natjecanje!
Prošle je godine orkestar proslavio 35 godina postojanja, uz još jednu veliku obljetnicu – 200 godina od otvaranja prvog glazbenog zavoda u Križevcima. Manje upućene čitatelje će zanimati, kakvi uvjeti za rad su potrebni za postizanje ovakvih rezultata? Koliko često imate probe?
Moram reći da nas takve obljetnice moraju činiti ponosnima. 200 godina nečega, a kamoli glazbenog školstva u jednoj sredini poput Križevaca, je ogromna stvar. Nešto manja obljetnica orkestra je opet velika zbog broja ljudi koji su kroz njega prošli. Naravno da su uvjeti u kojima radimo presudni za uspjeh. Ali, nemojte me krivo shvatiti, kad kažem uvjeti, ne mislim na veličinu učionice ili informatičku opremu. Najvažniji uvjet je sjajan kolektiv glazbene škole i djeca koja to razumiju!
Probe su po satnici četiri školska sata tjedno, ponedjeljak i četvrtak blok sat. Ali često se ne držimo satnice ili radnog vremena. Za svaku pohvalu je, recimo, informacija da smo pod praznicima imali tri probe i to na inicijativu djece! Kak da ih ne voliš?
Kao pedagoški radnik kroz čiju učionicu prolazi mnogo darovite djece, kako gledate na nedavnu odluku matičnog ministarstva da se za upis u srednje škole uzimaju samo ocjene, a ne i aktivnosti poput glazbene škole, sporta i programiranja?
Da, tema koja je digla puno prašine! Prvo, ja se nadam da klinci ne upisuju glazbene škole radi bodova. E sad, ona prva ideja da će se bodovati samo sport je nedopustiva, a odluka Ustavnog suda je takva kakva je. Nikome ništa je pravedno. Ili nije…? Ja sam svjestan da, nažalost, nemaju sva djeca iste mogućnosti u životu, ali umjesto da država kaže – ajmo svima probati pružiti mogućnost, oni šalju poruku da dodatni trud na nekom području izvan općeg obrazovanja nije važan.
Natjecateljske pohode za ovu sezonu završili ste s odličnim uspjehom i na državnoj i na međunarodnoj razini. Kakvi su planovi orkestra do kraja kalendarske godine i najave za budućnost?
Natjecanja su završila do kraja školske godine, a do kraja kalendarske nas čeka još državno natjecanje komornih sastava u Opatiji. Pred nama su koncerti povodom Dana škole cijeli ovaj tjedan na koje ste naravno svi pozvani! Imamo dogovorenih par nastupa. I možda kakvo putovanje… Puno je planova, a o realizaciji budete obaviješteni! Sljedeća sezona ako bude na pola uspješna kao ova, ja zadovoljan!
Za kraj, spomenimo da je dugo očekivana monografija tamburaškog orkestra izašla iz tiska, a promocija će biti u petak 16. svibnja u Velikoj dvorani Hrvatskog doma. Kako je tekla priprema ove vrijedne publikacije?
O, da! Knjiga nam je gotova i jako smo ponosni na to! Stvarno ima krasnih stvari za pročitati. Autorice monografije su Ivanka Konfic, Lucija Konfic i Jelka Vukobratović. Priprema ove knjige je zapravo počela prije više od godinu dana, kad me je bivša ravnateljica škole, gospođa Konfic, srela i rekla da ima napisane sve podatke o orkestru, i tako smo došli na ideju da probamo s tim nekaj napraviti. Otišli smo ravnateljici Branki, onda zamolili profesora Peklića da nam pomogne ispred HAZU, pronašli sponzore kojima zahvaljujemo, Štef Fortuna dao brdo slika svih generacija, lektorirao dr. Balić, dizajnirao Mladen Šašek i eto, vani je! Knjiga je trebala izaći još krajem prošle godine, ali zbog svih ostalih obaveza nismo stigli. Odlučili smo se onda za Dan škole tako da u petak pripremamo promociju u 19:30 u Velikoj dvorani Hrvatskog doma. Budemo i malo zasvirali. Dođite!
Prvo čestitam na vrijednim rezultatima i zavidnom jubileju, što se bodovanja za upis u srednje škole i fakultete tiče, ne znam kako to za upis u nastavnička zvanja ne bi trebalo izbodovati i ovakav dar. Učenici Glazbene škole Alberta Štrige će u privatnom i poslovnom životu biti bogatiji za jedno predivno iskustvo stečeno u svom dodatnom školovanju. Ako to neoliberalnim poslodavcima nije bitno, jer radnik nema dušu i tek je puki nastavak stroja, kompjutera, pisaće mašine, Država bi trebala itekako mariti o toj činjenici i pri upisu na nastavničke studije, dodatnim bodovanjem favorizirati nadarenu djecu! Ili i njima više nije važno, koga briga,,,,,,kakve političare imamo, možda nam ni škole višu nisu potrebne!