Udovičići su zvali policiju zbog buke i nereda iz kafića “Oaza”. Gosti kafića lupali su po vratima, razbijali prozore…
Više od 11 godina vodili su bitku. Sudsku bitku za pravo na miran život. U prizemlju kuće u kojoj žive Bože i Ljubica Udovičić iz križevačkog prigradskog naselja Cubinca u kolovozu 2002. godine otvoren je kafić “Oaza”. Umjesto uživanja u umirovljeničkim danima u prirodnoj oazi povrh Križevaca, otad su se svakodnevno borili s nesnosnom bukom iz kafića čija je vlasnica bila Snježana Furmeg, iako ga je u biti vodio njezin suprug Valent.
Kafić stalno radio
Podnijeli su brojne prijave raznoraznim institucijama, vodili sudske sporove. Samo su policiju zvali više od 200 puta! Pisali su predsjedniku Josipoviću, dvaput se obratili Odboru za predstavke i pritužbe Hrvatskog sabora. Kakva god pozitivna rješenja ili presude dobivali, ništa se nije mijenjalo. Kafić je stalno radio sve do 1. srpnja prošle godine kada su ga vlasnici zatvorili. Bilo je to veliko olakšanje za supružnike Udovičić, ali prava pobjeda stigla je tek iz Strasbourga. Sud za ljudska prava nepravomoćno je presudio u njihovu korist u tužbi protiv države. Zbog nepoštovanja privatnog i obiteljskog života Hrvatska će im morati isplatiti odštetu od 7500 eura plus sudske troškove.
– To nam je samo zadovoljština, ništa drugo. Zdravlje i potrošeni novac nitko nam ne može vratiti – kazala je drhtavim glasom Ljubica, na što je njezin suprug dodao kako su ukupno potrošili oko 25.000 eura.
– Plaćali smo prijevode dokumenata na engleski jezik, fotokopiranje, poštanske marke, biljege… Samo sudske troškove na križevačkom Općinskom sudu u postupku koji smo izgubili morali smo platiti gotovo 2000 eura – rekao je Bože, kojem je pitanje svih pitanja hoće li državne institucije sada smoći snage da procesuiraju sve pojedince koji su odgovorni da je cijeli slučaj uopće završio u Strasbourgu, a postoji najmanje 13 razloga zašto to nije trebao.
Izvan zakonskih okvira
Naime, Upravni sud je donio čak 13 presuda po različitim osnovama koje daju za pravo Udovičićima. S druge strane, prije nego što su se 2009. godine obratili Sudu za ljudska prava, na Općinskom, Županijskom i Ustavnom sudu izgubili su sporove koje su pokrenuli zbog uznemiravanja i nemogućnosti življenja.
– Buka je bila osnovni element za naše negodovanje, ali sve je preraslo u osobne okršaje. Meta smo postali supruga i ja. Kad bi se napili, gosti kafića lupali su nam po vratima, razbijali prozore, obavljali veliku i malu nuždu oko kuće. Psovali su i vrijeđali nas. Postalo je nesnosno – izjavio je Bože naglasivši da je nevjerojatno da ih kao etažne vlasnike nitko ništa nije pitao pri otvaranju kafića. Za borbu do kraja odlučili su se kada su dobili nalaze neovisne tvrtke koja je potvrdila da je buka iz kafića izvan zakonskih okvira, a isto im je, kažu, potvrdio i Brodarski institut iz Zagreba. Zanimljivo je da je državi bila ponuđena i nagodba suda u Strasbourgu, ali je ona nije željela prihvatiti.
– Iskreno, ne vjerujemo da ćemo ikad dobiti bilo kakvu odštetu, tako da i ne znamo na što bismo potrošili taj novac – kažu supružnici.(VL)
Komentari su zatvoreni.