Tanja Baran održala predavanje o križevačkoj usmenoj književnosti

Uz Dan Križevaca u petak 26. travnja 2013. dr.sc. Tanja Baran je u Maloj dvorani Hrvatskog doma u Križevcima održala predavanje „Usmenoknjiževno nasljeđe križevačkoga kraja u kontekstu hrvatske književnosti 19. stoljeća“. Tom se temom ona bavila i u svojem doktorskom radu koji je uz mentorstvo prof.dr.sc. Stipe Botice obranila prošle godine na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izbor iz građe koju je predstavila interpretirao je zagrebački glumac Dubravko Sidor, a nekoliko je lirskih usmenih pjesama iz križevačkoga kraja uglazbila i otpjevala magistrica gitare Križevčanka Tamara Perc. Uime organizatora predavanja Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ uvodno je govorila profesorica Suzana Knežević.

 

Dr.sc. Baran je uvodno objasnila da je u radu napravila prvu cjelovitu usmenoknjiževnu sintezu i znanstvenu analizu usmene književnosti križevačkoga kraja, da Križevčani tijekom prošlosti svoju usmenu književnost nisu puno zapisivali jer im nitko nije posvijestio da je to važno te da se poznati hrvatski ilirci koji su u doba Hrvatskoga narodnoga preporoda, kada se usmena književnost u Hrvatskoj počela intenzivno zapisivati, živjeli u Križevcima, nisu bavili zapisivanjem usmene književnosti i tradicijske kulture. Unatoč tomu, dr.sc. Baran je u arhivu Odsjeka za etnologiju HAZU pronašla petnaestak rukopisa zabilježene usmenoknjiževne građe u križevačkom kraju u 19. stoljeću. U tom su vremenu, pod utjecajem poziva biskupa Maksmilijana Vrhovca, Ljudevita Gaja, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Matice hrvatske i  Odbora za narodni život i običaje JAZU, usmenu književnost u Križevcima zapisali: Tomaš Mikloušić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Milan Bubanović (Milan Dimitrev), Đuro Deželić,  Stanko Miholić, I. M. Weiss, Josip Hadrović, Franjo Ksaver Kuhač, Andre Štanfel, Fran Gundrum Oriovčanin, Vjekoslav Mayer i Marica Križe, a sitnije su prinose dali i August Šenoa, Ljudevit Modec i Kvirin Vidačić. Zapisali su najviše lirskih pjesama, vrlo malo epike, dosta priča i predaja, vjerovanja, dramske oblike te zdravice i zagonetke. Uz bogatu usmenoknjiževnu građu ima i opisa raznih običaja, posebice običaja ženidbe.

Nakon predstavljanja je svakoga pojedinog zapisivača i rukopisa, čemu je prethodio uvod o usmenoj književnosti u povijestima hrvatske književnosti, o 19. stoljeću kao o vremenu najplodonosnijih usmenoknjiževnih zapisa te o Križevcima u 19. stoljeću s naglaskom na društveno-kulturni kontekst, dr.sc. Baran posebno govorila o „Križevačkim štatutima“ kao o prvom i najznačajnijem križevačkom usmenoknjiževnom zapisu te je, sa željom prikaza kontinuiteta zapisa, govorila o zapisima križevačke usmene književnosti u 20. i 21. stoljeću. Zaključila je da su zapisivači križevačke usmene književnosti odgovorili na sve poticaje za zapisivanjem usmene književnosti u Hrvatskoj te da je građa više zapisivana u križevačkoj okolici, a manje u samim Križevcima. Na kraju je dr.sc. Baran poimence zahvalila svima onima koji su joj pomogli u obradi zasad slabo poznate teme iz križevačke književne i tradicijske kulture.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.