Zdenko Premzl najstariji je aktivni vozač. U povodu 60 godina AMK Križevci nekadašnji vozač utrka i umirovljeni mesar primio priznanje kao najstariji vozač u gradu i okolici
– Držite se propisa, ne pijte prije vožnje i nikada ne žurite. I još nešto, ne telefonirajte u autu! – kaže Zdenko Premzl, 93-godišnji Križevčanin. Priznaje da je to i recept za dugovječnu vožnju, jer sa svojom dobi Premzl je najstariji vozač u gradu, zacijelo i u regiji.
Autoceste i makadam
Za to je, uz 60 godina rada AMK Križevci, dobio i posebno priznanje, što mu je, kaže, dalo misliti kako je bilo nekad, a kako je sad sudjelovati u prometu.
– Dozvolu sam dobio tek 1966., nas petorica smo vozili u kamiončiću prema Kalniku, učili od instruktora. Po povratku u grad pitao nas je o prometu i tako smo položili, nije bilo kao danas kad više od jedne plaće daješ za autoškolu, ipak je tad bilo primitivno – prisjeća se Premzl, rođen 1919. Prvi mu je automobil bio “fićo”, koštao ga je 800.000 dinara, plaća kao mesaru bila mu je 600.000. Kupio ga je na otplatu, dobio za nekoliko dana, i odonda je Zdenko aktivan na cesti. Promijenio je nekoliko Zastava, a s NSU Prinzom 1000 “projahao” je cijelu bivšu zemlju.
– Bila je to turneja za pamćenje, od 4300 kilometara, sa suprugom, bilo nam je jako lijepo – nostalgično priča najstariji šofer Prigorja.
– Tada je bilo malo autocesta, većinom smo vozili makadamom, što nam nije narušavalo ugodu, bili smo mladi i izdržljivi, iskreno će. Sjeća se (ne)zgode iz Skoplja 1980., gdje mu je točno pred tamošnjim autoklubom auto otkazao.
Kaj se dogodilo u Skoplju
– Mehaničar je čuo da govorim kaj i pitao – ‘A kaj bogamu se dogodilo?’ – Čovjek je bio iz naših krajeva, dobio sam super uslugu – sjeća se Premzl, sedam godina vjeran Daciji, s kojom je prošao, kaže, samo 44.000 km.
– Auto je dobar, volio sam “potegnuti”, ali sad ipak vozim lagano – otkriva i priznaje da je jednom zbog prebrze vožnje i kažnjen. Žurilo mu se pa je prestigao policiju! Za zimu je spreman, auto ima gume s dubokim gazom i lance, a Zdenko se njime ležerno spušta iz garaže na kosini prema državnoj cesti. Iako vozi bez naočala, koje mu, kaže, smetaju, opreza mu ne manjka, a i za daljnju vožnju je vitalan.
– Svake dvije godine prođem liječnički pregled i dozvola mi se produlji. Kad mladi vide koliko sam star, čude se kako to da još vozim. Godine idu, ja vozim s njima – skromno će Premzl. (VL)
Jeste li znali
1919. godine rođen je Premzl, koji vozačku dozvolu ima od 1966. Liječničke preglede prolazi bez muke i vozi bez naočala.
Komentari su zatvoreni.