U subotu 5. veljače 2011. u križevačkom Klubu kulture bit će otvorena izložba slika Darka Markića, akademskog grafičara iz Koprivnice. Markić, inače rođeni Vukovarac, dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja za slikarstvo, a izlagao je na pet samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi. U istom prostoru u Križevcima prvi je put samostalno izlagao 2006. godine, kada je gostovao na 2. Culture Shock Festivalu, tada još kao apsolvent grafike na likovnoj akademiji, predstavivši se ciklusom radova “Predodžbe”. U subotu će njegov novi ciklus “Pazi, oštar pas!” predgovorom najaviti Gordana Juran Ratković, a brzopoteznom pričom Petar Babić. Glazbeni dio večeri začinit će DJ DžonSKA Volta reggae pjesmaricom legendarnog Boba Marleya.
Iz predgovora: “Kad si umoran ili žedan kao pas za vrijeme pasjih vrućina i to zato što radiš kao pas, možeš nekog izgrditi kao psa ili, ne daj Bože, prebiti, ili čak ucmekati nekog kao psa. Jadni psi. Ne poznaju jezik ljudi i ne mogu se obraniti od svih uvreda i objeda na svoj račun. Znaju ljudi dobro da je njihov život težak. Zato su i smislili frazu „pasji život“. Ljudi pse često tiraniziraju i muče, pa se onda zgroze kad psi odluče uzvratiti, kad postanu osvetnici kao njihovi rođaci vukovi. Kažu da je pas čovjekov najvjerniji prijatelj i to je dokazano nebrojeno puta. Psi su ljude spašavali, čekali, vukli im sanjke, branili ih, pomagali im u lovu, vodili slijepe … S druge strane, ljudi su se prema psima ponašali kao psi, samo što psi nikad ne mogu biti tako okrutni niti bezdušni kao ljudi.”
“Darko Markić ovaj je ciklus slika posvetio „opasnim psima“. Ovu sam frazu stavila pod navodne znakove zato što smatram da samo ljudi mogu pse učiniti opasnima. Njegovi „opasni psi“ zapravo su zaigrana i vesela bića u čijim očima nema ni traga one opasnosti koja im se pripisuje ili na koju bi nas njihova fizička pojavnost mogla upozoriti. Naslikani su svijetlim, vedrim bojama, jasnim i odlučnim potezima, i to kao cijele moćne figure u pokretu ili kao neki pasji portreti. Okolina nije bitna, pozadina može biti i nebo ili zelena livada. Perspektiva također nije važna. Darko Markić koncentriran je samo na svoj objekt kojeg pretvara u subjekt vrijedan poštovanja.”
Komentari su zatvoreni.