Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

‘Bigbendovski’ spektakl puhačkog orkestra

Osim samog predbožićnog datuma održavanja koji je uvijek prvom polovicom prosinca, malo je toga još bilo tradicionalno u programu godišnjeg koncerta Gradskog puhačkog orkestra Križevci, koji se održao u petak 10. prosinca 2010. Pred ispunjenom Velikom dvoranom Hrvatskog doma, križevački su puhači oduševili skladbama iz blues antologija, zbirki swing hitova i jazz standarda, suvremenih rock pjesmarica, ali i onim s bečkoga dvora ili pak srednjeg staleža Amerike pedesetih godina prošlog stoljeća. Publiku je posebno zabavio “Typewritter” Leroya Andersona, u izvedbi solista na pisaćoj mašini, sjajnog perkusionista Josipa Konfica, dok je veliko finale večeri bila spektakularna “Ross Roy” Jacoba de Haana.

Koncertna večer otvorena je potpurijem „The Blues Brothers Revue“, koji je orkestar izveo i prošlog ljeta na otvorenoj sceni u Daruvaru, u sklopu 3. Međunarodnog festivala limenih glazbi (FLIG). Jazz standardom današnjice “Sing, Sing, Sing” obilježili su stotu obljetnicu rođenja trubača i skladatelja Louisa Prime, a na medley “Portret Carlosa Santane” nemali se broj tjemena u publici gibao u ritmu gitarskog rocka. Izvedene su i dvije skladbe kojima se orkestar predstavio, te osvojio srebrnu plaketu dok zlatna nije dodijeljena, na međunarodnom natjecanju u Velenju prije 2 mjeseca – izbor odlomaka iz rock opere Gubec beg iz 1975. te Black river overture Thomasa Dossa. Nakon trećeg stavka „Seville“ Isaaca Albeniza,orkestar je snažan dojam ostavio iznimno brzom i dinamičnom izvedbom poznate Tritsch-tratsch polke Johanna Straussa mlađeg, a sve to, naravno, pod ravnanjem maestra Marija Komazina.

Zanimljivo je spomenuti i novim informacijama osvježeni prilog povijesti orkestra, koji je pripremila profesorica Jelka Vukobratović, a publici ukratko predstavila voditeljica programa Sonja Mrnjavčić. Tekst govori o tradiciji postojanja gradske glazbe koja se proteže kroz čitavo 19. stoljeće. Prije 1874., odnosno prije osnutka Dobrovoljnog vatrogasnog društva, glazba je bila organizirana u sklopu gradske narodne garde, tj. Bürgerkhora, u puku nazivan „purgerkorska“. Sačuvani zapisi ilirca Stanka Vraza svjedoče da križevačka Gradska glazba nije svirala samo koračnice, već i koncertni, ali i plesni repertoar na balovima u križevačkom Kasinu. Nakon osnivanja DVD-a, „purgerkorska“ i glazba DVD-a neko su vrijeme djelovale paralelno, no raspuštanjem Narodne garde, ugašena je i „purgerkorska“, a ulogu Gradske glazbe preuzela je glazba DVD-a.

Da križevački orkestar organizira događaje na visokoj produkcijskoj razini svjedočile su, osim same glazbe, i četiri kamere koje su bilježile koncert čitavu večer. Ništa manje profesionalno puhači su i za Dan Grad te za Spravišče, četvrtu godinu zaredom, organizirali Festival puhačkih orkestara POOHFEST, a također ne propuštaju svojim nastupom uveličavati razne lokalne manifestacije i proslave. Kao redoviti sudionik državnih natjecanja i susreta puhačkih orkestara, na kojima bilježi izuzetne uspjehe, poput zlatnih, srebrnih i brončanih plaketa, križevački orkestar svoju iznimnu kvalitetu potvrđuje predanim radom i predstavljanjem novog programa čak dva puta godišnje. Ipak je još nešto tradicionalno bilo te večeri, a to je domjenak u Klubu kulture nakon koncerta, gdje su posjetitelji mogli pogledati i prigodnu izložbu stalne postave puhačkih instrumenata.