Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Sjećanje na poginule branitelje 15. MPOAD Križevci

10. PROSINCA 1991. GODINE, NOVSKA – ZAPADNOSLAVONSKO RATIŠTE. Zapovjedništvo Operativne skupine za zapadnu Slavoniju provodi drugu etapu operacije pod nazivom “Orkan – 91”. Borbe se vode u smjeru sela Donji Čaglić s ciljem: presjeći komunikaciju Pakrac – Okučani, dovesti snage JNA i pobunjenih Srba u okruženje i prisiliti na predaju kod Pakraca, te protjerati agresora s okupiranih područja zapadne Slavonije.

Desetog prosinca snage 1. gbr “Tigrovi” uz potporu topništva Operativne skupine Posavina i naših izviđača, koji usmjeravaju i koordiniraju topničku vatru, imaju zadaću: kod mjesta Donji Čaglić uništiti neprijateljske snage i time stvoriti uvjete da se ostvari cilj operacije “Orkan – 91”.
U potpori “Tigrovima” naše topničke izviđače predvodi zapovjednik Jadranko Olujić. U skupini s njim su: Ivan Jukić – Juks, Ivan Kordiš – Indijanac, Zrinko Živičnjak, Tomica Šušnjić, Živko Antolić, Dražen Jačmenjak i Bruno Keleković.

Rezultati topničkih djelovanja koja vodi ova skupina naših izviđača od samog su početka odlični. Neprijatelju je narušena organizirana obrana, nanijeti su veliki gubici, uništeno motorno vozilo TAM – 150, pogođeno terensko vozilo FIAT – 1107, autobus i štabno motorno vozilo. Stvoreni su uvjeti da “Tigrovi” očiste teren od neprijateljskih snaga. Što zbog izostanka potpore naših snaga iz suprotnog smjera, što zbog loših vremenskih uvjeta, naši izviđači zajedno sa snagama 1. gbr “Tigrovi” počeli su se u ranim poslijepodnevnim satima izvlačiti u svoje baze radi odmora i popune. “Tigrove” je predvodio na tom smjeru Ratko Dragović – Klek.

U povratku kod sela Donje Kričke, na brdu Čardak naši izviđači sa četvoricom “Tigrova” upali su u neprijateljsku zasjedu. U bliskoj neravnopravnoj borbi smrtno su stradali izviđači Ivan Jukić – Juks, Ivan Kordiš – Indijanac, Zrinko Živičnjak, Tomica Šušnjić, Živko Antolić i Dražen Jačmenjak, od “Tigrova” Siniša Kraljić, Miro Marić, Ivica Šoštarić i Mladen Jurišić. Teško ranjeni Jadranko Olujić i Bruno Keleković tijekom večeri uspjeli su se probiti do naše baze u selu Donje Kričke, odakle su prevezeni u našu ambulantu u Lipovljanima, gdje im je pružena liječnička pomoć.

Sam događaj i gubitak šestorice hrabrih i ponajboljih izviđača teško je pogodio čitavu postrojbu, a posebno je bilo teško prihvatiti da su ostali izvan nadzora naših snaga na takozvanoj “ničijoj zemlji”. Iako smo s ostalim snagama naše postrojbe morali nastaviti borbena djelovanja, brinuli smo kako doći do tijela naših poginulih i dostojno ih sahraniti. To nismo mogli organizirati samo vlastitim snagama zbog vrlo loših vremenskih uvjeta (izuzetno niske temperature, ispod -10˚ C i dugotrajne magle), teških terenskih uvjeta i nepoznatog terena. Nismo smjeli uzrokovati još veću tragediju neodgovornom organizacijom izvlačenja naših i “Tigrova”. Morali smo osigurati dovoljan broj nosila i ljudi koji će osigurati nesmetano izvlačenje poginulih. Trebalo je desetoricu poginulih u potpuno nepoznatim i krajnje opasnim uvjetima nositi više od 3,5 kilometra, od mjesta stradavanja do sela Donje Kričke. Za tu akciju tražili smo dragovoljce iz naših redova i od “Tigrova”.


U vrlo nepovoljnim borbenim i vremenskim uvjetima uspjeli smo 17.10. s tridesetak dragovoljaca iz naše postrojbe i “Tigrova” krenuti u akciju. S naše strane akciju je predvodio Marijan Belani, a od “Tigrova” Ratko Dragović – Klek. Akcija je trajala od 06.00 do 10.30 sati. Za zalaganje i nesebičnost pohvalu su zaslužili Antun Radmanić, Dalibor Palčić, Tomislav Kadović i Marijan Bocak.
Na mjestu pogibelji stradali su nađeni razodjenuti i opljačkani. Fotografije stradalih čak su objavili na TV Banja Luka.
Svim stradalima organizirali smo dostojan ispraćaj na grobljima u Križevcima, Majurcu i Miroševac u Zagrebu.

Desetog prosinca svake godine, veća skupina pripadnika ratne postrojbe 15. MPOAD obiđe spomen obilježje našim stradalim suborcima u selu Donje Kričke, prisjećajući se tog tragičnog događaja kad su naši pripadnici položili živote za obranu i slobodu domovine Hrvatske.
Na spomen ploči je i ime našeg izviđača Dalibora Palčića.
On je stradao pri nesretnim okolnostima 2. siječnja 1992. godine na topničkoj promatračnici kod groblja, istočno od sela Donje Kričke. Tog dana izvidničku skupinu vodio je zapovjednik baterije lakih raketnih lansera 128 mm Želja Babić – 357. U izvidničkoj skupini s njima su bili brat Željka Babića Dinko i Marijan Belušić. U zadaći izviđanja i navođenja topničke vatre tog dana na njih su zapucali pripadnici 117. br HV – Koprivnica, misleći da su neprijateljski vojnici. Tom prilikom Dalibor Palčić je smrtno stradao,  teško je ranjen Željko Babić, a lakše ranjen njegov brat Dinko.

U zapovjedništvu 117. br HV potražili smo objašnjenje za postupak njihovih ljudi. Nismo dobili suvislo objašnjenje. Pravdali su se činjenicom da naši vojnici nisu imali odgovarajuću i jednoobraznu odoru.
Tragično stradavanje još jednog našeg izviđača i teško ranjavanje Želje Babića još jednom je potvrdilo u kakvim su se situacijama svakodnevno nalazili naši izviđači.
Krasila ih je velika hrabrost i želja da se učinkovitim djelovanjem našeg topništva omogući našim snagama, a prvenstveno “Tigrovima” da sa što manje gubitaka oslobađaju okupirana područja u zapadnoj Slavoniji.

U znak sjećanja na naše hrabre izviđače i ove godine mi, njihovi suborci, zajedno s našim kolegama iz Novske i udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, u selu Donje Kričke odajemo dužnu počast.
Kod spomen obilježja položit ćemo cvijeće i zapaliti svijeće Ivanu Kordišu – Indijancu, Ivanu Jukiću, Zrinku Živičnjaku, Živku Antoliću, Tomici Šušnjiću, Draženu Jačmenjaku i Daliboru Palčiću, kao i poginulim “Tigrovima” Siniši Kraljiću, Miri Moriću, Ivici Šoštariću i Mladenu Jurišiću.

I ovom prilikom, kao i svake godine na taj datum, zapalit ćemo svijeće i u spomen na sve novljanske branitelje kod obilježja u središtu Novske, a kod spomen ploče kod sela Bair poginulim pripadnicima 3. bojne: Josipu Blažinčiću – Tomini, Željku Crnčiću, Darku Plentaju i Đuri Žoriću.

wpDiscuz