Marko Bertić: ‘Kvaliteta škole privukla me u Križevce’

U ljetnom intervjuu portala Križevci.info desetak pitanja postavili smo Marku Bertiću (18), školovanom tamburašu sa završenom srednjom glazbenom školom u Križevcima, rodom iz Vinkovaca, koji je ove godine na državnom natjecanju u Dubrovniku s 99.28 bodova osvojio prvo mjesto u IV. kategoriji na bisernici. Bertić je podijelio svoja iskustva križevačkog učenika i aktivnog svirača tamburice te neka promišljanja o statusu tog instrumenta.

KŽ.info: Marko, nakon mature i završnog koncerta u Križevcima ovog proljeća, na ljeto si položio prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te upisao odjel teorije s kompozicijom. Jesu li pripreme bile naporne?

Bertić: Ovog ljeta došlo je vrijeme da i ja upišem fakultet pa je, naravno, to bila Muzička akademija. Završne pripreme su trajale od završetka mature, ali se za prijemni ispit trebalo pripremati kroz sve četiri godine srednjoškolskog školovanja, jer je konkurencija velika.

KŽ.info: Inače, nisi jedini brucoš iz Križevaca, čak petero vas je upisalo različite odjele na Muzičkoj akademiji, što govori o visokoj kvaliteti križevačke glazbene škole. Je li to razlog da si nakon osnovne škole odabrao baš Križevce za nastavak obrazovanja?

Bertić: Jedan od razloga mog dolaska u Križevce je manjak srednjih škola koje su kao glavni predmet imale tamburu. Naravno, kao razlog tu je još kvaliteta škole, pa bih ovim putem pohvalio sve profesore, jer je moj uspjeh pri upisu sigurno i njihova zasluga. Tko god se, kao ja, iz udaljenih sredina odluči na pohađanje glazbene škole Alberta Štrige u Križevcima, sigurno neće pogriješiti.

KŽ.info: Posljednjih nekoliko godina s križevačkim tamburašima predvođenim nastavnikom Stjepanom Fortunom sudjeluješ i na koncertu stotinu tamburaša pod nazivom “Šokačka rapsodija”. Kakva je atmosfera u Lisinskom tih dana?

Bertić: Nastupio sam tri puta na Rapsodiji. Atmosfera je uvijek opuštena, iako je puno tamburaša, i to smatram dobrim potezom da se tambura digne na višu razinu. Sama kvaliteta tog orkestra raste iz godine u godinu. Nažalost, ove godine nisam bio zbog priprema za prijemni, ali se nadam da ću ubuduće ponovo nastupati.


KŽ.info: Već smo spomenuli tvoje prvo mjesto na državnom natjecanju u Dubrovniku. No, tamo ste nastupali i kao tamburaški orkestar GŠ Alberta Štrige, a nedavno ste bili i u Belgiji. Kako je orkestar prošao na tim susretima?

Bertić: Orkestar je na natjecanju u Dubrovniku također osvojio prvu nagradu u konkurenciji desetak orkestara, među kojima smo imali najveći broj bodova te stoga nastupili na završnom koncertu natjecanja. Nažalost, u Belgiju sam bio spriječen ići, no taj su posao, osvajanje prve nagrade, uspješno obavili i bez mene. Na oba natjecanja nas je vodio mladi dirigent Matija Fortuna.

KŽ.info: Rođen si 1990. u Vinkovcima, o kojima si na “Šokačkoj rapsodiji” rado otpjevao onu Shortijevu “Dođi u Vinkovce”. S obzirom na obaveze, koliko često boraviš u rodnom gradu?

Bertić: U svom rodnom gradu rijetko boravim tijekom školske godine, pa sad pod praznicima iskoristim svaki dan tamo. Vlakom do Vinkovaca dugo se putuje, a često sam i spriječen zbog mnogobrojnih nastupa s orkestrom te solističkih nastupa, pa su moji odlasci u Slavoniju rijetki.

KŽ.info: Prije dvije godine nastupio si na 8. memorijalu Hrvoja Majića gdje si u pratnji glasovira izveo zahtjevan Budaškinov koncert u g-molu. Kakvi su bili dojmovi nakon tog nastupa?

Bertić: Memorijal Hrvoja Majića jedna je od rijetkih tamburaških manifestacija koja okuplja mnogo kvalitetnih tamburaša na jednom mjestu, u čast velikom glazbeniku i virtuozu na tamburi. Bila mi je velika čast tamo nastupiti sa 16 godina, a na repertoaru se možda po prvi puta našla takva skladba, solistička, uz pratnju klavira, dulje minutaže i tehnički vrlo zahtjevna. Nakon tog nastupa dobivao sam same pohvale, valjda je to bio znak dobre izvedbe.

KŽ.info: Kako ti se sviđaju Križevci i kraj Kalničkog Prigorja, koji je ipak brdovitiji od rodne Slavonije? Što bi u Križevcima mijenjao da možeš?

Bertić: Svaki grad i kraj ima svoje čari, pa tako i Križevci i Kalničko Prigorje. Apsolutno ništa ne bih mijenjao, sve je onako kako treba biti. Ljudi su topli i, što je najvažnije, dok sam boravio u Križevcima osjećao sam se gotovo kao kod kuće, tako da mi nije bilo teško ostajati i po mjesec-dva.

KŽ.info: S bendom “Debitanti” nastupio si i na ovogodišnjem Culture Shock Festivalu, u večeri nakon kazališne predstave “E, moj sokole” glumca Duška Valentića. To je tek jedan od mnogih angažmana koje imaš tijekom godine, jesu li svirke i gaže ponekad naporne?

Bertić: Svirke znaju biti jako naporne – sviranje do jutra, pa onda u školu. Ali, dok uživam u sviranju neću se ostaviti gažiranja ma koliko to bilo naporno, a i dobro dođe da se popuni džep.

KŽ.info: Član si i nedavno osnovane udruge Glas mladih Križevci. Možeš li ukratko reći što vas je nagnalo na taj vid društvenog angažmana i kakve aktivnosti planirate?

Bertić: Udruga Glas mladih Križevci sastavljena je od brucoša koji nastoje pomoći mladima u Križevcima. Naravno, tek smo u začetku pa niti ne možemo učiniti puno toga što nam je u mislima i nisu sve ideje još izvedive. Ali, nadam se da ćemo s vremenom i kvalitetnim radom opravdati ime i postojanje udruge.

KŽ.info: Marko, hvala na ovom razgovoru, i puno uspjeha u daljnjem bavljenju glazbom!

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.