Obmana iz barake


U hangarima koji su okupatorskoj vojsci služili za izobrazbu jedinica za specijalne namjene, omraženoj soldateski koja je Velikog Dinu dovela u Križevce i u kojima je on sam zaražen virusom neizlječive depresije, prekjučer je u štimungu pozera, lokalnih komedijaša i visokih gostiju otvoren 11. obrtnički i gospodarski sajam. U barakama primjerenim za snimanje filmova o Drakuli (bez dorada i intervencija u prostoru), u ambijentu metalnih vrata koja škripe kao svaka vrata koje se rijetko otvaraju, trulih neravnih podova i "žutih lampi", republički, županijski i lokalni prodavači magle nazočnim izlagačima i brojnim posjetiteljima Križevčanima obećali su – isto što i lani!

Darovat će nam našu vojarnu, izgradit će poduzetničku zonu Gornji Čret, opet će nam asfaltirati cestu preko Pake, nadvožnjak preko pruge. Posebno uvjerljiv bio je visoki gost kad je govorio o "brzoj cesti" koja je, po prošlogodišnjim obećanjima s istog mjesta, trebala već biti otvorena. Šteta što nije, jer bilo bi lijepo imati brzu cestu za brzi bijeg iz ovog šatora gutača mačeva.
I ono što je križevački puk posebno dojmilo bilo je obećanje potpredsjednika da će sve to biti realizirano bez "stezanja remena", u gradu u kojem većina stanovništva već živi na dijeti. Istovremeno, prvi čovjek HNB-a Rohatinski poručuje: "2009. bit će godina krize u Hrvatskoj; gospodarski rast tek 2 posto, najmanji u ovom desetljeću!". Tko nas to gleda u umorne oči i laže, pitam se?


Moram priznati da sam impresioniran samim sajmom, posebno u onim paviljonima gdje se izlaže "taština". Poslovni ljudi malo olabavljenih kravata, a dugonoge hostese s rupom na najlonkama, djeluju mi autentično-poslovno-felinijevski. Veliki, mali, ali, što kriti, i srednji izlagači iz cijele Hrvatske, "cijele" Bosne i Hercegovine predstavljene s dva entiteta (saznao sam da treći entitet izlaže na sajmu oružja u Kragujevcu). Ipak, posebno me impresionira prisutnost tehnološki razvijene Italije koja je prošle godine ne samo izlagala već pokazala konkretan interes za autohtone hrvatske proizvode malog i srednjeg gospodarstva.

Kao jedan od konkretnih rezultata lanjskog sajma istaknuto je da je Jura iz Bočkovca trebao sklopiti ugovor o izvozu komušine, za koju su Talijani pokazali poseban interes, jer im je ishlapjeli nobelovac pobrkao epruvete pa sada proizvode kukuruz gol, bez komušine. Putovanje autostradom Trst-Milano u društvu mlade Francesce, praktikantice flaute, te gledanje u nepregledna polja takvog kukuruza čista je perverzija.
"Mali obrtnik", a veliki proizvođač komušine Jura nije mi odgovarao na mailove, otišao sam u Bočkovec, i po količini neobrane komušine na nepreglednim poljima, mislim da od posla nije bilo ništa. Ipak, optimist sam i nadam se da će ovogodišnji sajam rezultirati sklapanjem čvrstih poslovnih ugovora te da će obrtnici iz naše županije dogodine na sajam doći s još impresivnijim voznim parkom i da će im zaposlenici raditi za dobre plaće i pune doprinose, a vi, gospodo i prodavači "magle jesenje", dajte konačno umjesto obećanja napravite nešto za ovaj grad i ljude, i na sljedećem sajmu umjesto obećanja i laži pokažite prstom Križevčanima i recite – "Mi smo napravili to, to je rezultat vašega povjerenja na izborima, a našega rada u mandatu koji smo od vas dobili".

Nemojte nam lagati, već sagledajte činjenicama u oči i shvatite da osim "fasade na crkvi" niste napravili ništa bitno, ništa kapitalno, ništa na što bi se mogla nasloniti budućnost ovoga grada.
Industrijska zona, reći ćete, najbolja u Hrvatskoj. Vidio sam, saznao i pročitao o 50 boljih, profitabilnijih, urbano ljepših, prihod po zaposlenome tri puta veći. Ali, i ta zona za koju ste priznanje dobili na kartanju s kućnim prijateljima (ulog je bilo "naša zona – vaša zona") plod je rada, rizika, pameti i kredita onih koji su se posložili u Teslinoj od semafora do kolodvora, nikako vašega rada. Vi ne dugujete nikome, nemate hipoteke, vi kupujete, gradite i plaćate gotovinom, a tuđim "k-reditima" je lako po tarabi lupati.

I na kraju, vaša investicija u centru grada razgolitila je do kraja i rješenje i krivo vrijeme, ali i pokazala kompletno socijalno lice grada što, siguran sam, niste očekivali. Dok sunce na zapadu tone u novi ribnjak Drageca iz Ravna, vi se popnite na svoj paviljon u izgradnji i okrenite se oko sebe. Pogledajte krovove, fasade, podrume zgrada koje će za godinu dana okruživati vaš trg i paviljon.
Osiromašeni centar kraljevskog grada, ogoljen do kosti. Urbana tuga, jad, zapuštenost i nemoć nisu posljedica stanarskog nemara već nemoći, a vaše nesposobnosti da nađete ljude, programe i novac koji će podići standard cijelog grada, a ne samo vaš vlastiti.

Mada je Martinje, sve što nam vi nudite, obećavate, tek je obmana iz barake.

Vezano

Komentari su zatvoreni.