Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Križevčancije: Runda cuge i lijepe želje


"Morao sam da se odselim
kad mi je bilo dva’es’ tri…"

Stihovi pjesme jednog novosadskog šansonjera iz sredine osamdesetih kao da pjevaju o mladom žitelju hrvatske provincije koji, s diplomom u ruci, odlazi u neku metropolu u potrazi za poslom i kvalitetnijim rješenjem vlastite egzistencije od iscrpljivanja roditeljskog budžeta.

Ovih dana maturu brane i slave svoje posljednje maturantske dane i križevački maturanti, njih dvjestotinjak iz četiri srednje škole. Kakva je njihova perspektiva što se tiče studija i kasnijeg zaposlenja u "gradu škola", pitanje je koje zanima mnoge.

Koji studiji postoje u Križevcima? Ponajprije, Visoko gospodarsko učilište nudi nekoliko poljoprivrednih stručnih i specijalističkih studija usklađenih s trendovima bolonjske reforme visokog obrazovanja. Nakon zatvaranja odsjeka Splitskog veleučilišta, koje nije imalo dopusnicu matičnog ministarstva za djelovanje, prošle je godine otvoren izvanredni dvogodišnji stručni studij Primjene informacijske tehnologije u poslovanju, kao dislocirani studij varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike. Uz pohvale ovoj ponudi, tu priča, što se Križevaca tiče, nažalost završava.


Što zbog geografske bliskosti, što zbog najpoznatijeg sveučilišta u zemlji s najvećim izborom studija, križevačke studentice i studenti najviše gravitiraju Zagrebu. Po završetku studija zapošljavaju se u gradu gdje su studirali ili, što je rjeđe, vraćaju u rodni grad u potrazi za poslom. Iako uzorak nije statistički valjan, ako autor ovog teksta promotri vlastiti razred gimnazijskih maturanata generacije 1997. brojke koje proizlaze su sljedeće: tek 20% njih danas je zaposleno u Križevcima, čak ih 70% radi u Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske (Bjelovar, Osijek, Pula), dok ih 10% plaću zarađuje ili je donedavno zarađivalo u inozemstvu. Kod organiziranja okruglih godišnjica mature postaje sasvim jasno da statistiku sličnu ovoj imaju mnogi bivši razredi i generacije.

Bilo bi nepravedno ovdje ne spomenuti da Grad Križevci svojim studentima nudi kreditiranje, uz mogućnost počeka ili čak oslobađanja povrata kredita za one koji se nakon diplome zaposle na području grada. No, ta bi mjera trebala biti tek jedna u nizu ohrabrujućih za mlade akademski obrazovane ljude da se s diplomom vrate raditi i živjeti u Križevce. Zašto se ne uspostavi sustav stipendiranja kroz zaklade, ili suradnjom s poduzećima koja bi financijski podržala svoj budući kadar? Sajam poslova održan ove godine prvi put u Križevcima jedna je od mjera koja teži smanjenju nezaposlenih, no je li istinski namjenjena i visokoobrazovanom kadru? Ili služi tek kao vatrogasna mjera za popravljanje statističke slike, bez sustavnog pristupa problemu?


Neki će reći da mjesto zaposlenja ne mora nužno biti jednako mjestu stanovanja, mnogi godinama i putuju iz Križevaca na posao u druge gradove. No, je li Križevcima uloga "spavaonice Zagreba" doista nešto čime bi se grad trebao zadovoljiti, ili bi ipak trebalo poraditi na stvaranju preduvjeta, nekoj vrsti gradske razvojne strategije, povećanja radnih mjesta za fakultetski obrazovan kadar? Rijetka su danas lokalna poduzeća koja mogu konkurirati radnim uvjetima na tržištu i tako privući natrag mlade zaposlenike. Ako već poslovni sektor nije sam dovoljno snažan ili osjetljiv za ovu tematiku, zašto od Grada ne krene krupnija inicijativa koja bi pokazala brigu za intelektualne resurse?

Umjesto toga, doista žalosti i obeshrabruje situacija u kojoj gradska vlast već godinama nema što drugo reći svojim maturantima nego im zaželjeti da se uskoro vrate doma, uz već poznatu rundu cuge, kako je to znakovito napisano na službenim stranicama Grada: "Kao i svake godine, Grad, odnosno gradonačelnik, je osigurao poklon bon koji maturanti mogu iskoristiti u caffe baru ‘Latino’." Iz prethodne rečenice nije potpuno jasno tko to zapravo pokriva troškove osvježavajućih napitaka, no sasvim je izvjesno u čijoj službi je objava informacija na službenom gradskom portalu, kojeg zlobnici sve češće nazivaju www.krizevci.hrg. Stavljanje znaka jednakosti između pojma grada i obnašatelja odgovorne dužnosti rukovoditelja gradom baš ne ulijeva povjerenje, i neodoljivo podsjeća na jedan poznati filmski dijalog s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća:



"- Merkwürdig! Seit ich in Sarajevo bin, suche ich Walter und finde ihn nicht. Und jetzt, wo ich gehen muss, weiss ich wer er ist.
– Sie wissen wer Walter ist?! Sagen Sie mir sofort seinen Namen!
– Ich werde ihn Ihnen zeigen… Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!"