Tko su ‘hrvatski proizvodi’ Vlaste Delimar – priča prva

Izvangalerijski dio izložbe fotografija Vlaste Delimar pod skupnim nazivom "Hrvatski proizvod" postavljen početkom svibnja na ulicama grada, te njen galerijski dio otvoren 12. svibnja u Klubu kulture, nedvojbeno su uzburkali duhove u Križevcima. Muška i ženska pornografija na nekim motivima, neprikladne lokacije postavljenih plakata, sumnja u umjetničku vrijednost te zloupotreba pojma hrvatski proizvod, neki su od glavnih prigovora upućenih organizatorima te urbane akcije, a gradska uprava je otišla i korak dalje, naredivši promptno uklanjanje spornih plakata.

Dok jedni sumnjaju, strahuju, groze se pa čak i vrijeđaju, drugi čestitaju, bodre i nadaju se, a treći nezainteresirano ili pak pritajeno šute na ovu temu, vrijedi pobrojati ljude koji su (svojevoljno!) sudjelovali u najnovijem radu Delimarove, predstavljajući se na fotografijama, premijerno građanima Križevaca. Slijede abecednim redom neki podaci dostupni diljem Weba o Vlastinim "hrvatskim proizvodima".

Milan Božić (Zagreb), životni pratitelj Vlaste Delimar, hrvatski ratnik i djelatna osoba u MORH-u. Izveo s Delimarovom i drugim suvremenim umjetnicima više performansa, od kojih je među poznatijima noćenje u deset objekata diljem Hrvatske prije nekoliko godina, čime su Božić i Delimar željeli upozoriti na propadanje hrvatske spomeničke baštine.

Marijan Crtalić (Sisak, 1968.) – akademski slikar, diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. U dosadašnjem radu poznat je kao umjetnik sklon beskompromisnom propitivanju forme i medija likovnog izraza, s rasponom eksperimentiranja u mediju slikarstva i to od realističnog do apstraktnog izričaja, ali i u raznim drugim vizualnim medijima i poetikama. Do danas je izlagao na preko 100 skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada. Živi i radi u Sisku i Zagrebu.

Boris Cvjetanović (Zagreb, 1953.) – umjetnički fotograf. Završio je Školu primijenjene umjetnosti (odjel kiparstvo i dizajn) 1973. te Pedagošku akademiju (likovni smjer) 1976. godine, obje u Zagrebu. Od 1976. do 1984. radio je kao kipar-restaurator u Restauratorskom zavodu Hrvatske. 1981. počeo je objavljivati fotografije u Studentskom listu, gdje je bio urednik fotografije 1987. i 1988. godine. Od 1984. profesionalno se bavi fotografijom. Izlagao je na više skupnih i samostalnih izložaba.

Vlastica Delimar (Zagreb, 1956.) – multimedijalna samostalna umjetnica. Završila Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu (odjel grafike), studirala povijest umjetnosti i etnologiju. Izvela 30-ak različitih performansa, napravila 50-ak samostalnih izložbi i oko 200 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Beograd, Berlin, Budapest, Bydgoszczt, Buffalo, Duisburg, Frankfurt, Glasgow, Graz, Klagenfurt, Kyoto, London, Lyon, Ljubljana, Nagano, Pittsburgh, Quebec, Prag, Sarajevo, Sydney, St.Petersburg, Thessaloniki, Tokyo, Trieste, Wien, Weimar, Zagreb, …) Dva puta se udavala za umjetnike. Ima jednu kći. Danas je voditelj umjetničke organizacije „Moja zemlja, Štaglinec“. Ne podržava identifikaciju ili pripadnost bilo kojoj ideologiji, religiji, političkoj stranci ili državi. Zalaže se za ljudska prava, slobodu individue, poštivanje različitosti i ekološku svijest. Živi i radi u Zagrebu.

Amela Frankl (Zagreb) – akademska slikarica, živi na relaciji Pariz – Zagreb, umjetnica koja nastoji intervenirati u sam prostor u kojem izlaže. Tematiziranje prostora i prepoznavanje njegove uključenosti u stvaranje komunikacijskih situacija, obilježje je njenog umjetničkog rada. Najnoviji rad ‘Rozeta’, nakon ‘Usamljenosti čitača’ i ‘Fontane’, treći je u nizu intervencija u galerijskim prostorima.

Tomislav Gotovac (Sombor, 1937.), danas imenom Antonio G. Lauer, režiser avangardnih filmova i performer. Došao u Zagreb 1941. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Deset godina bio je službenik u Narodnoj banci i bolnici Dr. Mladen Stojanović. Završio filmsku režiju na Akademiji za film, radio i TV kod profesora Aleksandra Petrovića. Od 1976. živi i radi u Zagrebu. Član je HDLU-a. Svoje avangardne filmove prikazivao je po čitavom svijetu. S filmovima i performanceima bio je u ovim gradovima: Dublin, London, Moskva, Berlin, Kyoto, New York, Varšava, Beč, Beograd, Ljubljana… Bio je oženjen i iz toga braka ima kćerku Sarah, koja je rođena 1997. Glumio je i u filmovima Zorana Tadića i Francija Slaka. Godine 2005. promijenio je ime Tomislav Gotovac u Antonio Lauer. Prvi performance izveo 1954. godine u Mostaru. Prvi film snimio 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio 1964. Kao glumac, 1971. sudjelovao u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dva filma Francija Slaka.

Josip Pino Ivančić (Pula), član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Šezdesetih godina počinje se baviti skulpturom, te proširuje djelovanje u konceptualu, performance. Sedamdesetih stvara "mental spirit music" grupu. Pod utjecajem Beuysa otvara proces "Socijalna skulptura". Osamdesetih radi u alternativnoj grupi "GNJDD" i priprema projekte uz vanjsko članstvo grupe "SubVersIV". Devedesetih se aktivira na rock sceni. Ostvaruje zamisao o spajanju svih medija u projektu "telefon koncert NETZ/MREŽA" Radio ORF (Crosover) interNet M.M @P. Samostalno nastupa više puta u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Slavonskom Brodu. Skupno nastupa od 1976. u Rijeci, Zagrebu, Rovinju, Puli, Sarajevu, Mariboru, Portugalu, Somboru, Novom Sadu, Čileu, Draguću, Ravenni/I/, Splitu, Beču, Novigradu.

Željko Jerman (Zagreb, 1949.-2006.), umjetnički fotograf, jedan od pionira umjetničke fotografije u Hrvatskoj i šire. Od 1967. godine, kad je prekinuo srednjoškolsko obrazovanje, bavi se fotografijom, a nakon završena fotografskog tečaja 1970. otvara studio "Blow Up". Poznat je po sustavnu i radikalnu proučavanju izražajnih mogućnosti medija fotografije. Nakon nekoliko skupnih i samostalnih izložaba Jerman 1973. zajedno s drugim autorima utemeljuje "Grupu šestorice autora". Spontan je i silovit u svojim umjetničkim akcijama i projektima, a od 1979. do 1983. izvodi više performancea s Vlastom Delimar. Svoja raznolika stvaralačka iskustva od 1998. do 2001. prenosi i kao predavač na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu. U tom gradu je 1999. pokrenuo i "Galeriju Ghetto". Zadnjih desetljeća redovito se javljao i esejističkim i kritičkim zapisima te scenarijima kratkih filmova.

Ksenija Kordić (Zagreb, 1979.) – multim. umjetnica, 1997. završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, slikarski odsjek. Tijekom srednje škole fotografirala za magazin "Karma" i režirala dvije kazališne predstave. Diplomirala likovnu umjetnost, profesorski smjer, na Akademiji likovne umjetnosti u klasi prof. Miroslava Šuteja. Radi kao scenograf i dizajner u Croatia Filmu, a eksperimentira u područjima video/instalacija, fotografija, performansa, 3D oblikovanja i dizajna te scenografije. Samostalno i skupno izlagala više puta u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku, Sisku, Velikoj Gorici i Londonu.

Ivan Mesek (Varaždin, 1971.), akademski slikar, prof. mr. likovne kulture i likovni terapeut. Završio je pedagoški odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – slikarska klasa prof. Eugena Kokota i Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu – poslijediplomski studij Likovno oblikovanje i terapija (1996.-1999.) radom Primjena likovne terapije u likovnom odgoju. Predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnosti Varaždin. Od 1991. održao jedanaest samostalnih izložbi, većinom u Hrvatskoj, i sudjelovao na grupnim izložbama u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj. Održao više performansa, akcija, intervencija i instalacija. Živi i radi u Varaždinu, gdje trenutno obavlja funkciju dogradonačelnika.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.