Ne mogu ništa, osim održavati vatru u peći

Invalid sam od 1963. godine kada sam stradao u prometnoj nesreći u kojoj mi je lokomotiva otkinula desnu ruku, a bez prstiju lijeve ruke ostao sam nakon nesretnog slučaja prije dvije godine – kaže Dominik

KRIŽEVAČKA POLJANA – Dominik Hrg (68) stopostotni je invalid iz Križevačke Poljane. Omiljen u društvu, plijeni pažnju dobrim raspoloženjem i voljom za život. Istaknuti je član križevačke Udruge invalida kojoj je mnogo pomogao kada je mogao raditi.
– Invalid sam od 1963. godine kada sam stradao u prometnoj nesreći u kojoj mi je lokomotiva „otkinula" desnu ruku, a bez prstiju lijeve ruke ostao sam nakon nesretnog slučaja prije dvije godine. Otad je znatno teže jer više ne mogu raditi ni živjeti samostalno – kaže Dominik Hrg.

– Do posljednje nesreće bilo je lakše jer iako sam imao samo jednu ruku, mogao sam raditi i pomagati. To me činilo sretnim i zadovoljnim. Sada je teže jer ne mogu ništa osim održavati vatru u trajnožarećoj peći. Mnogo mi pomažu kćerka Marija i njezin muž Franjo Lukačić, primjerice u oblačenju, prehrani i obavljanju poslova koje više ne mogu sam uraditi. Unuka živi i radi kao konobarica u Zagrebu, no volio bih da je kod kuće – rekao je Dominik Hrg.

Sretan zbog dobrote
– Primam 1300 kuna mirovine i socijalne pomoći. Premalo je to za život jer unatoč tome što su kćerka i zet zaposleni, novca nikad dovoljno. No, sretni smo jer se dobro slažemo. U održavanju dobrog raspoloženja pomažu mi susreti koje organizira Udruga invalida Križevci jer volim društvo i druženje. To su sve redom pozitivne, vedre, pažljive i ljubazne osobe koje unatoč životnim problemima imaju iznimnu volju za životom – naglasio je Donimik.

– Ne bih mogla bez oca, a srce bi mi puklo kada bi odlučio krenuti u dom za starije i nemoćne. Dodatna bi nam pomoć dobro došla, primjerice, kućna medicinska njega kako ne bismo uzimali godišnji odmor dok mora na terapije ili slično. Star je, teško se kreće i bole ga noge, no pohvalila bih volju za život koju ims moj otac – kaže Marija, Dominikova kćerka.

– Žao mi je što ne mogu pomoći i zbog toga nisam miran. Prije sam mnogo više pomagao i radio. Dane provodim gledajući televiziju, sjedim u kuhinji, a ponekad odem prošetati do šume kako bih protegnuo noge. Teško mi je, no kako sam se u životu za sve izborio sam, izdržat ću i svima ponovno pokazati da sam borac – kazao je Dominik Hrg iz Križevačke Poljane.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.