Brigita Alilović: ‘Svladavanje stranih jezika je pitanje poštovanja prema drugim kulturama’

Brigita_s_prijateljicom.jpgKriževački portal vam u ovom ljetnom intervjuu predstavlja bivšu sugrađanku Brigitu Alilović,
koja je prije 10 godina otišla iz Križevaca i Hrvatske, a danas je sve
uspješnija mlada poduzetnica u SAD-u. U sljedećim retcima saznat ćemo
više o životnim stilovima i prilikama u staroj Europi te Novom Svijetu
Americi.


KŽ.INFO
: Šaljemo prekooceanski pozdrav na istočnu obalu
sjevernoameričkog kontinenta, u saveznu državu Sjevernu Karolinu.
Gospođo Alilović, možete li ukratko reći gdje ste točno nastanjeni i
koliko ste već u SAD-u? I, možemo li prijeći na "ti"?

B.A.: Lijep pozdrav svim čitateljima portala, mojim dragim forumašima i sugrađanima. Trenutno živim u Charlotte u Sjevernoj Karolini ili kako ga Amerikanci još rado zovu – Queen City. Charlotte je poznat kao drugo po redu bankovno središte u SAD-u, što je naravno "sporedna" stvar jer Charlotte je meka ljubitelja NASCAR-a (američka verzija Formule 1, op.) te naravno grad Panthersa, jednog od vodećih klubova u američkoj football ligi. Naravno da možemo prijeći na "ti", formalitet zadržavam za strance, a ja sam ovdje praktički doma.

KŽ.INFO: Posjetitelji križevačkog portala (tada križevačkog foruma, op.) zasigurno te se sjećaju kao jedne od pokretača međunarodne humanitarne akcije Five4Kids za djecu s posebnim potrebama Križevaca, pred Božić 2004. godine. Tada si još živjela s obitelji u Njemačkoj. Možeš li ukratko usporediti život u Europi s životom na američki način?

B.A.: Na američki način… Ovo me je nasmijalo! Definitivno prvo što mi pada napamet je koliko malo koristim vlastite noge otkada živim u SAD-u! Život bez auta ovdje je nemoguća misija, pogotova ako si nastanjen u gradu. Nema onih malih uličica tipičnih za jezgre europskih gradova, koje te mame na šetnje, čak ti i trgovine nude elektična kolica sa sjedalom za "ugodnije" kupovanje… Mislim da se neću nikad naviknuti na to! (uz smijeh, op.)

Grad_automobila.jpg

KŽ.INFO: Jedan od povoda za ovaj intervju je nedavni poslovni poduhvat u koji si se upustila. O čemu se radi i kako si zadovoljna do sada učinjenim? Možeš li ocijeniti, je li Hrvatska danas dobro mjesto za slične poslovne poteze?

B.A.: Nedavno sam postala 100%-tni vlasnik firme koja na američkom tržištu uspješno posluje zadnjih 16 godina. U vlasništvu firme je boutique u kojem nudimo gotovo sve za vjenčanja, od pozivnica, odijela, unikatnog nakita i rukom rađenih ukrasa za mladenke, do cipela. Najveća smo firma u regiji koja se bavi tim poslom i jedna od većih u SAD-u. Firma posjeduje vlastitu liniju cipela za mladenke koje se za nas, i trenutno samo za američko tržište, izrađuje u Italiji. Međutim, u planu je i prodaja istih u odabranim trgovinama u Europi.
U Hrvatskoj me nije bilo već godinama tako da nisam direktno upoznata s gospodarskom situacijom u zemlji i ne bih se usudila uspoređivati. Međutim, vidim da su se neki od mojih prijatelja, uz čestitke kolegi Rudiju Petrincu na poslovnim uspjesima u Korčuli, vrlo uspješno bacili u poduzetničke vode u Hrvatskoj, tako da vjerujem gdje ima volje ima i načina da se to ostvari!

Cudnovati_tornjevi.jpg

KŽ.INFO: Prema dosadašnjim mjestima življenja, zasigurno si postala i poliglot (vrstan poznavatelj više stranih jezika, op.). Koliko je zahtjevno savladavati matične jezike u stranim zemljama?

B.A.: Tečno govorim njemački i engleski, a služim se pomalo i talijanskim jezikom. Nakon što sam selila iz Švicarske u Njemačku pa iz Njemačke u Ameriku, mislim da je sasvim normalna stvar pokušati se što više uklopiti u novu zajednicu, a to je po meni jedino moguće ako savladaš i jezik. To je zapravo pitanje respekta prema kulturi i ljudima koji su te prihvatili, pa mi to nije teško palo. Teže je ne zaboraviti hrvatski i njegovu gramatiku! (uz smijeh, op.)

Pogled_na_grad.jpg

KŽ.INFO: Tvoj osmogodišnji sin Luka trenutno pohađa 3. razred. Možeš li ukratko usporediti njemački i američki sustav školovanja i obrazovanja, koliko si ih imala prilike upoznati?

B.A.: Luka je U Njemačkoj završio prvi, a u Americi drugi razred osnovne škole, oba sa odličnim uspjehom. Kao aktivan član roditeljskog vijeća prošlu sam školsku godinu volontirala kao tutor djeci s poteškoćama u učenju u dječjem vrtiću te prvom i drugom razredu osnovne. Razlike u školskom sustavu su enormne. Mada ni Njemačka ne rangira visoko kad su u pitanju PISA studije, Amerika je neusporediva što se školskog sustava tiče. Lukina škola slovi za jednu od boljih u regiji. Izuzetna je po tome što se nastava održava na 5 različitih jezika. Iako škola traje cijeli dan, izuzev kratke pauze za ručak, više se pažnje pridaje primjeni discipline nego samom obrazovanju. Iako mi je sin odličan učenik, nisam zadovoljna nastavnim programom tako da vjerujem da će moj Luka početak nove školske godine dočekati u privatnoj katoličkoj školi.

Djeca_svih_nacija.jpg

KŽ.INFO: Američka vanjska politika posljednjih godina, zbog ratnih sukoba u Afganistanu i Iraku, zasigurno nije omiljena izvan SAD-a. Jesi li uspjela uhvatiti kakvo je to ozračje u Amerikanaca kod tebe u Sjevernoj Karolini, koliko razmišljaju o svjetskim problemima poput ratova na Bliskom istoku i neimaštine u Africi?

B.A.: Slika koju "tipičan" Amerikanac ima za ostatak svijeta je po meni daleko od stvarne. Mogli bi se sada vratiti na predhodno pitanje i rekla bih ti da je sve to stvar obrazovanja. Nigdje u svijetu razlike između bogatih i siromašnih nisu toliko očite kao u SAD-u i isto tako se razmišljanja razilaze kad je u pitanju politika. Ovisno u kojem se društvenom sloju krećeš, čuti ćeš jasno i glasno negodovanje na račun vanjske politike kao i sve otvorenije povlačenje tema, kao npr. ekologija. Amerikanci su itekako svjesni da su jedni od najvećih proizvođača otpada i smoga u svijetu i da je promjena toga u budućnosti neizbježna, pogotovo nakon sve češćih klimatskih nepogoda koje su zadesile ovaj kontinent zadnjih godina. Nažalost, taj glas razuma i svijesti ne odjekuje još dovoljno glasno.
Glad u Africi nije tema. Zašto? Charlotte je npr. grad za koji kažu da u njemu živi oko 10.000 milijunera. Vozeći se kroz gradski centar jasno vam je da te priče nisu pretjerane. Međutim, isto tako odmah iza ugla naći ćete ghetto, jad i bijedu, rasne nesuglasice, nešto što naprosto ne očekujete u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta u 21. stoljeću. Ima i Amerika svoju Afriku…

Moderno_i_tradicionalno.jpg

KŽ.INFO: Idemo na lakše probavljive teme, usporedi molim te europske, preciznije njemačke, i američke jelovnike? Postoji li američka nacionalna kuhinja, što te tamo oduševljava, a što smeta kod prehrambenih navika Amerikanaca?

B.A.: Naravno da postoji tipična američka kuhinja, Drive-In otvoren 24 sata! (uz smijeh, op.) Šalim se! Dok su me Nijemci hranili kobasicama, kiselim kupusom i knedlama, Amerikanci preferiraju BBQ ili roštilj. Nezaobilazne su i razne američke pite i chilli koji se je uspješno amerikanizirao. Kako ja sve volim probati, ali teško mijenjam navike, moj je jelovnik, zahvaljujući dućanu koji drži jedna bosanska obitelj, prilično udomaćen. Uglavnom su na tanjuru proizvodi Podravke, Gavrilovića ili "original" sarajevski ćevapi. Jede se kruh iz hrvatske pekare, pije se Radenska, Franckova kava, sokovi iz Vindije i "Fanta za siromahe" iliti Cedevita! Kekse Domaćica ne smijem zaboraviti.
 
Na_raskrizju_puteva.jpg

KŽ.INFO: Za sam kraj ovog ugodnog dopisivanja molim te nekoliko rečenica čitateljima križevačkog portala o temi za koju misliš da je još bitno spomenuti. Puno ti hvala na vremenu koje si odvojila za intervju, pozdravi tvojima i sretno!

B.A.: Bitno mi je zahvaliti križevačkom portalu na vijestima kojima me svakodnevno drži u kontaktu s domovinom i forumu zahvaljujući kojem se čujem s ljudima sa kojima sam odrasla i išla u školu, pa i stekla neke nove prijatelje. I još jedno veliko hvala svima koji su nas podržali tijekom akcije. Želim vam uspješan nastavak rada i u budućim projektima sve najbolje! Hvala na razgovoru!

CarolinaBrideMagazine.jpg

Vezano

Komentari su zatvoreni.