Ovogodišnji Motovun Film Festival
(MFF) održao se u posljednjem tjednu srpnja. Na sedmom po redu
međunarodnom festivalu u pet dana prikazano je osamdesetak filmova – od
početničkih do veteranskih. Pri izboru filmova naglasak je stavljen na
europsku produkciju, s tek dva domaća uratka: Pušća Bistra Filipa Šovagovića te Ono sve što znaš o meni, autorskog dvojca Nataša Rajković/Bobo Jelčić. A što kao zanimljivosti navodimo zajedničko Motovunu i Križevcima, pročitajte u nastavku…
Kako za ovogodišnji festival nismo uspjeli, kao mlada i još
neafirmirana redakcija, dobiti novinarske akreditacije za pristup
press-centru MFF-a i besplatne ulaznice za projekcije, odlučio sam
Motovun posjetiti s društvom u privatnom aranžmanu i tako osjetiti kako
kuca bilo Grada u vrijeme samog festivala.
Prekrasni srednjovjekovni gradić Motovun smjestio se u samom
srcu Istre, na 277 metara nadmorske visine, odmah uz dolinu rijeke
Mirne. Svu draž ovog mjesta možete osjetiti tek kad se sami nađete u
podnožju brda i bacite pogled prema vinogradima na obroncima, ili na
jednom od zidića utvrde svjedočite magičnom zalasku sunca. U doba
festivala životni tempo grada višestruko ubrzava, s nekoliko tisuća
posjetitelja dnevno i projekcijama na otvorenom, te mnogim više i manje
poznatim zakutcima za zabavu i ples.
Nakon prošlogodišnjeg posebnog festivalskog gosta Dalmacije, ove godine sve je bilo u znaku Beča. Nažalost, zakasnio sam na natjecanje u jedenju bečke šnicle, a tečaj bečkog valcera zamijenio sam plažom u Novigradu, na zapadnoj obali Istre, jer je more jedini učinkoviti način borbe s ovim ljetnim vrućinama.
Netom
prije odlaska u Motovun saznali smo kako u organizaciji samog festivala
radi i nekoliko naših sugrađana. Osnovnu radnu snagu čini 73 volontera
među kojima su Marta Gold, Tomislav Jakopčić i Dino Majnarić.
Osnovne zadaće volontera su, za osiguran smještaj i hranu, pružiti svu
logističku potporu za održavanje festivala, od prodaje ulaznica i
simultanog prevođenja do fizičkih poslova pripremanja projekcija.
Međutim, kažu, i sami nađu vremena za pogledati koji film. Kako dalje
saznajemo, kao izvršna producentica MFF-a radi i naša sugrađanka Zdenka Gold (čitateljima portala poznata kao suputnica naše kolumnistice iz Paname Tanie Lugomer-Pomper). Od križevačke ekipe kao službeni vozači Festivala rade Mate Bolčić, Željko Kantar i Gordan Pavlinušić, s kojima smo se ugodno družili u večernje, rijetke sate njihova odmora.
Bez crvenog tepiha i pretjeranog sjaja reflektora, s posebnom
prazničnom atmosferom u tih pet vrućih dana, Motovun Film Festival
definitivno vrijedi posjetiti, čak iako niste filmofil.
Što od gastronomsko-enoloških delicija preporučiti posjetitelju
Motovuna? Ukoliko su vam jela od poznatih bijelih tartufa iz motovunske
šume (prema Vladimiru Nazoru, obitavalište gorostasnog kmeta Velog
Jože) preskupa, svakako probajte vina iz slikovitih motovunskih
vinograda, bijelu istarsku malvaziju i crni motovunski teran. Za ljubitelje nešto žešćeg pića, tu su istarske rakije – među turistima vrlo omiljena medica (s aromom meda) te biska (s aromom lišća imele).
Što se smještaja u vrijeme festivala tiče, među mladima je najpopularniji festivalski eko-kamp,
koji praktički besplatno nudi mjesto za kampiranje u podnožju
motovunskog brda. Zbog velike posjećenosti posljednjih godina, kamp je
nazvan filmskim Woodstockom, na što uistinu podsjeća
cjelodnevnim tulumima i premalim brojem tuševa. Poruka svim budućim
motovunskim kamperima, na jednom od narednih filmskih festivala,
slikovito se može sažeti stihovima jedne tradicionalne izviđačke pjesme
koja je bila popularna ovih dana u Motovunu:
Uberi borovnicu i neku bobicu,
zaboravi na hamburger,
kilometar od grada priroda vlada,
zaboravi na hamburger!
Komentari su zatvoreni.