Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Razgovor s gradonačelnikom: ‘osvojit’ ćemo Vojarnu

Na_kavici_s_Hrgom.JPG
Gradonačelnik Križevaca Branko Hrg
dao je intervju za nezavisni križevački portal. U susretu koji je
upriličen u gradonačelnikovom uredu glavni urednik i njegov suradnik
otvoreno su s prvim čovjekom grada razgovarali o mnogim pitanjima.
Razgovor je trajao preko sat vremena a zbog opsežnosti danas
objavljujemo samo njegovu prvu epizodu, dok drugi dio slijedi sutra.

Portal:
Ustoličeno je novo Gradsko vijeće i Poglavarstvo, u napetoj atmosferi,
kako komentirate činjenicu da su vam dosadašnji partneri okrenuli leđa?

Mislim 
da to nije bila nikakva napeta nego možda malo zbunjujuća atmosfera jer
nije se očekivalo da će ljudi s kojima smo bili u koaliciji 4 godine i
kojima smo nudili zajednički izlazak na izbore i daljnju koaliciju
ostavljanjem praznog mjesta u Poglavarstvu – glasati protiv. Ne vidim
razloga i ne mogu procijeniti njihovo ponašanje.


P: Izjavili ste da ćete koaliciju nastaviti u istom ritmu na dobrobit grada?

-Moja
želja je u krajnjem slučaju bila da dobijem apsolutnu većinu jer bih
tada mogao postići konsenzus da ljudi u gradu koji se bave politikom i
u svojim strankama su istaknuti članovi upregnu sve svoje snage za
interese i dobrobit grada. Cilj je bio da se ne gleda tko je u kojoj
stranci nego da svi skupa zapnemo za napredak grada. Nažalost ispalo je
da jedni nisu spremni to napraviti i da gledaju nekakvu višu politiku.
Na njima je da se odluče i nećemo im zatvarati vrata. Kolege iz SDP-a
neka se odrede žele li biti u oporbi (iako nisu u poziciji da to mogu
biti i moraju biti svjesni stanja u gradskim strukturama i gradskim
poduzećima) ili će sudjelovati u vlasti. Ne tražimo da potpišu
koalicijski sporazum nego da se izjasne kako žele doprinijeti radu
gradskog poglavarstva, i stoga sam mišljenja da je mjesto
dogradonačelnika SDP-u solidna ponuda. Tada bi u Poglavarstvu imali 4
stranke koje su ušle u Vijeće.

P:
Što se tiče spomenutog razvoja grada, krucijalni problem je gospodarska
nerazvijenost. Iako smo svjesni da politika nije u stanju sama otvarati
radna mjesta, postoji li kakav makroekonomski plan razvoja u smislu
ostvarenja velikih projekata?

-Ne
može se reći da bi to bio neki plan kojeg bi političari trebali
napisati; imamo jasnu viziju razvoja našeg gospodarstva na čemu smo
radili i u proteklom sazivu. Bez obzira što nismo pisali programe i
rekli ovo ovako, ovo onako. Odredili smo da ćemo ulagati u gospodarske
zone, što je rezultiralo nekim pomacima u zapošljavanju. Najbitniji
projekt ovog mandata je otvaranje nove gospodarske zone Gornji Čret i
stvaranje uvjeta bolje cestovne povezanosti za  dovođenje novih
poduzeća. Protekli mandat počeo je dolaskom Badela u Križevce, a ovaj
(počev od jučer) dolaskom direktora poduzeća Stanić iz Zagreba koji je
kupio posrnulu tvornicu Yeti. Oni su uložili u strojeve i kreću u
proizvodnju sladoleda (u okviru tvrtke Ledena kraljica). Danas je tu i
direktor Bille, što donosi još 30 radnih mjesta. Mandat započinje s
pedesetak novo otvorenih radnih mjesta u Križevcima!

P:
Govoreći o Badelu, prošle jeseni počele su teći Kapljice iz Apatovca,
no prodaja u zimskim mjesecima nije blistala. Najavljuju li se ljetna
osvježenja? Kakva je suradnja grada i tvornice?

-Suradnja
mene osobno i Badela išla je ruku pod ruku. Mi smo se međutim u
koaliciji i na tome razišli doživjevši tvrdi oportunizam od strane
partnera. Osobno mislim da treba dati sve od sebe za dovršenje tog
projekta. Sigurno je da je Badel (kao jedna velika tvornica i jedno od
pet najstarijih hrvatskih poduzeća) dobrodošao u Križevce, pogotovo što
su mu ovdje zasađeni i vinogradi. Taj je projekt prepoznat kao biser
ovog kraja u budućem razvoju gospodarstva. Prodaja vode zimi nije išla
(što ovisi i o poslovnoj politici tvrtke), bilo je teškoća u
tehnološkom smislu, trebalo je sve posložiti za normalno funkcioniranje
i proizvodnju velikih količina. Imam informacije iz njihovih krugova da
su do sada ugovorili prodaju robe u vrijednosti od oko 10 milijuna
kuna. Roba ide na tržište, a i na Spravišču su imali jaku reklamu.

P:
Bilo je glasina, možda više zavidnih no stvarno opravdanih, da je
lošijoj prođi kumovalo i krivo, nedovoljno upečatljivo ime, kakvo je
nekad bilo Apatovačka kiselica ili Kalnička voda.

-Ne
bih mogao govoriti o tome jer je to poslovna politika vlasnika. Ja sam
zajedno sa suprugom svojoj djeci davao imena, nisam pitao susjeda; Vode
Unique i Kapljice su djeca Badela 1862, pa ako su uložili gotovo 200
milijuna kuna, imaju pravo dati svoje ime. Još nešto u vezi toga-pojam
apatovačka ili kalnička voda značio je nešto u Križevcima a ne na širem
tržištu. Budući da je konkurencija puno veća nego nekad, treba uložiti
u promidžbu i rezultati će doći na svoje.
Gradonacelnik_odgovara.JPG
P: Došli smo do pitanja svih pitanja, oko kojeg se, metaforički rečeno, vodio ljuti predizborni rat-pitanje razrješavanja statusa vojarne. Kakva je sad strategija grada, može li se više pritisnuti Državni ured za upravljanje imovinom?

-Mi
imamo model i način kako će se to riješiti. Ovdje se radi o sporosti i
tromosti državne birokracije, ničem drugom. Po svim našim dojavama,
pitanje križevačke vojarne se rješava. Dok se to razriješilo u
Ministarstvu obrane, dok je to predano državnom uredu, dok onih
nekoliko službenika obradi slučaj, koji je jedan od skoro stotinu, doći
ćemo i mi na red. Sada idu redom po županijama, čiste jednu po jednu,
pitanje je samo koji smo mi na listi. Nismo niti čekali niti spavali,
već sam prije izbora poslao pismo gosp. Polančecu (potpredsjednik Vlade
zadužen za gospodarstvo) da smo ponudili (ne ja nego cijela vlast)
program koji je jednoglasno prihvaćen na Vijeću (tada je odlučeno o
načinu korištenja vojarne), i nije potrebno ništa izmišljati.

P: Koji su to planovi, na što se sve konkretno misli pri prenamjeni vojarne?

-Vrlo
je jednostavno: Dom HV-a postao bi Knjižnica s čitaonicom i modernijim
sadržajima i prilazom za invalide (u staroj zgradi nepostojeći). U onom
dijelu bivše ubožnice u ulici Stjepana Radića te u bivšim učionicama,
restoranu i jednom hangaru osposobili se prostori za srednju školu Ivan
Seljanec, s praktikumom za kuhare, konobare, drvoprerađivače, metalce i
sve zanatske programe. Onaj dio u Stjepana Radića bi bile učionice i
radionice, bivša ubožnica i spavaonice postale bi škola s učionicama za
teorijsku nastavu. Razmišljamo o varijanti da unutra rade naši
obrtnici-poduzetnici kao u inkubatoru te da imaju obvezu ne plaćanja
najma nego uzimanja učenika na praksu za majstore. U dva preostala
hangara uao bi poduzetnički indikator. Postoje još neki prijedlozi da
bi bilo pametno pretvoriti dio hangara u sajamske prostore i urediti
(uz postojeći gospodarski i obrtnički sajam) sadržaje
prodajno-izložbenog tipa, da bi kroz cijelu godinu bilo takvih
događanja. Restoran bi radio kao komercijalni odjel s povoljnijim
cijenama za prehranu budućih studenata, gdje bi kuhari i konobari
služili.

P: Hoće li onda biti potrebe za izgradnjom nove zgrade za srednje škole?

-Školska
zgrada se mora graditi, ne zaboravimo da su u onoj prvoj zgradi
smještene i srednja gospodarska škola i visoko gospodarsko učilište,
što je rijedak slučaj. Nama je interes da se dogradi zgrada pored
Gimnazije (o tome se dogovara u smislu javno-privatnog partnerstva,
razrađuje se dokumentacija). Smatramo da bi se trebao sagraditi i
učenički dom, tamo gdje je planiran, a da bi sve to najzad postalo
studentsko središte. Naravno, otvaranje novih studija i smjerova
poželjno je.

P: U te prostore vojarne može useliti i studij Splitskog sveučilišta?

-To
prvenstveno trebaju prepoznati stručnjaci iz VGU-a, da se ti studiji
uzmu i pripoje onima u VGU te da se u Križevcima osnuje veleučilište.
Bili bi voljni razgovarati i s ljudima iz Splita kao i onima iz
Ministarstva znanosti da se to izvede. Ako naši ljudi iz struke to
žele, mi ćemo ih podržati, ako ne, nećemo ih prisiljavati.

P: Je li stvar u tome da bi grad prostore vojarne dobio besplatno ili bi ih platio kompenzacijom?

-Imamo
novu procjenu vrijednosti, koja iznosi oko 20 milijuna kuna; smatram da
darivanja na politički način nisu u redu, treba realno pristupiti
stvari. Rečeno nam je: za društvene svrhe i poduzetništvo-nema
problema, država to u načelu daje. Ono što bi se možda iznajmljivalo i
prodavalo, država u tome traži svoj udio, što je prihvatljivo. Nismo
mislili davati nikakva sredstva unaprijed za objekte. Prvo smo ponudili
zamjensku zgradu (sadašnja porezna uprava za koju grad ne dobiva najam,
ona je fiktivno gradska, u biti državna). S jedne bismo stranu vratili
tu nekretninu, s druge bismo poduzetnicima iznajmili. Od najma pola
dajemo državi pola gradu, sve do će trajati najam pristizat će i svota.
Iza
vojarne su parcele na koje bi se po urbanističkom planu gradilo
naselje, te površine bismo prodali, pa smo također rekli, da kad
izračunamo i zbrojimo prihode i rashode uređenja infrastrukture i
pripreme terena, možemo dogovoriti i raspodjelu sredstava. Ponudili smo
model kojim ne pljačkamo državu, ne tražimo od države ništa besplatno,
nudimo prijedloge.
S Polančecom je dogovoreno da se rješavanje požuri.