Marjana Janeš-Žulj viša je knjižničarka i profesorica sociologije i komparativne književnosti, već je 25 godina vrlo uspješna i cijenjena ravnateljica Gradske knjižnice “Franjo Marković” Križevci. Iako nije rodom iz Križevaca, već ju je zvanje i zanimanje dovelo u ovaj kraj prije gotovo četiri desetljeća, u Križevcima je provela zapravo skoro sav svoj radni vijek, punih 40 godina i praktično cijeli život posvetila kulturnom životu ovoga grada, kao i cijelog Kalničkog prigorja.
Tijekom godina, svojim je stručnim radom i rezultatima Marjana Janeš-Žulj zaslužila jedno od najrespektabilnijih mjesta među kulturnim stvarateljima ne samo u gradu Križevcima, već i na razini cijele Koprivničko-križevačke županije, pa i šire. Njen doprinos razvoju knjižničarstva i usluge narodnih knjižnica i bibliobusa u Križevcima i okolnim općinama nemjerljiv je i predstavlja dragocjen zalog za budućnost, jer će još dugo nove generacije koristiti usluge i programe kojima je temelj postavila upravo Marjana Janeš-Žulj kao ravnateljica križevačke Gradske knjižnice, zajedno sa svojim suradnicima. Povodom njenog skorog odlaska u mirovinu, za portal Križevci.info provela je intervju s našim Martinom Topljakom.
Gospođo Janeš-Žulj, Županijska matična služba za knjižnice – Koprivnica prva Vam je poželjela sretan odlazak u mirovinu, Grad Križevci organizirao je svečani prijem kako bi Vam zahvalili na godinama predanog vođenja ove ustanove – kako se osjećate povodom odlaska u mirovinu?
Osjećam se odlično i zadovoljno. Na samom početku zahvaljujem Vam na intervjuu i posjeti, počašćena sam. Prije svega zahvalila bih svim djelatnicima moje knjižnice na podršci i suradnji svih ovih godina, bez njih ne bih postigla mnogo, svakako ne bi bilo takvih rezultata. Naravno, moram nastupiti i kritički te reći kako je moglo i bolje, no osobno sam i s ovim rezultatima iznimno zadovoljna. Također, zahvaljujem svim suradnicima iz naših kulturnih, obrazovnih i ostalih institucija s kojima sam surađivala. Konstantna je bila suradnja s knjižničarima iz cijele Hrvatske jer smo dosta dobro povezani i umreženi, prije svega s Matičnom službom i kolegicom Ljiljanom Vugrinec kojoj zahvaljujem na godinama dobre suradnje i podrške, moram reći da ove godine i naša matična služba obilježava 30 godina, a na čelu je kolegica Ljiljana. Zahvaljujući suradnji postigli smo dosta rezultata, zahvaljujem i svim ostalim ravnateljima naših okolnih knjižnica, iz našeg Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja te Hrvatskog knjižničarskog društva. Zahvaljujem i gradskim upravama u ovom nizu godina jer sam uvijek imala dobru suradnju, ne mogu reći da sam ikada naišla na zatvorena vrata – “pokucala sam”, nešto zatražila i gotovo je uvijek bila iskazana podrška od strane gradske uprave. Dakle, četrdeset godina sam u knjižničarstvu, u ovoj knjižnici, a od toga 25 godina ravnateljica knjižnice.
Gradska knjižnica od 1999. godine djeluje kao samostalna ustanova, nakon što se izdvojila iz nekadašnjeg Narodnog sveučilišta, odnosno Pučkog otvorenog učilišta, a Vi ste bili prva ravnateljica. Kako je izgledalo to osamostaljivanje i gdje ste prije toga bili angažirani?
Zaposlila sam se u knjižnici 1985. godine kao knjižničarka, od tada do 1999. prošla sam sve faze rada u knjižnici. Tada je voditeljica knjižnice kao radne jedinice Narodnog sveučilišta (danas Pučkog otvorenog učilišta) bila gospođa Marija Ivanović, ona je nažalost preminula prošle zime.
Tada je bilo ratno te poslijeratno vrijeme, bili smo onda u sastavu narodnog sveučilišta te prošli sve one epizode spremanja građe, arhiviranja s ciljem da nam se sačuva vrijedna građa, boravili smo u podrumu gdje se danas sjedište Udruge K.V.A.R.K., u prostoru Kluba kulture koje je bilo sklonište.
U vrijeme oko 1998. bilo je raznih previranja, u Hrvatskoj je stupio na snagu Zakon o knjižnicama koji je definirao kako se od Gradova očekuje da knjižnice budu samostalne ustanove – to je bila dobra podloga da se krene u osamostaljivanja, odmah nakon nas je samostalan postao i gradski muzej. To nam je nekako dalo vjetar u leđa da samostalno upravljamo, uprihodimo više sredstava i raspolažemo svojim sredstvima.
Što biste izdvojili kao najveće projekte, odnosno uspjehe Gradske knjižnice u proteklih 26 godina Vašeg ravnateljevanja?
Prije svega je to preseljenje u novi prostor, to je zaista velika stvar da je knjižnica konačno dobila svoje “kvadrate” – svoj prostor i opremu. Važno je da knjižnica bude opremljena i ugodna – da je to dnevni boravak Križevčana. Projektom rekonstrukcije i opremanja tog prostora i preseljenja, sva građa nam je smještena u novi prostor, imamo i veliki prostor za spremište bez kojega bi bilo teško smjestiti svu građu. Građa je danas lako dostupna, u svakom trenutku knjižničar zna gdje je koja knjiga i koja građa, a ona je spremna za posudbu i korištenje.
Osim toga, vrlo sam ponosna na osnivanje bibliobusne službe, prvi smo u Hrvatskoj kao manja knjižnica nabavili kombi vozilo, općenito smo prvi išli s kombi vozilom – prije toga su svi veliki gradovi imali velike bibliobuse, kao i danas. Mi smo pokazali i dokazali da se posudba knjiga i pokretna knjižnica može organizirati s kombi vozilom, što se pokazalo vrlo isplativim, ekonomičnim i dostupnim. Vozilo smo nabavili 2008. godine te smo godinu kasnije krenuli s radom bibliobusa, posudbom knjiga po našim općinama i manjim mjestima kako bi literatura bila dostupna široj zajednici. Danas blibliobusnu službu imamo preko 17 godina, u tom smo razdoblju uspjeli zamijeniti vozilo novim, a naš kolega knjižničar Igor Kuzmić radi sjajan posao obavljajući službu. U kombi vozilu imamo ne samo knjige nego i ostalu građu, tu su časopisi i zvučne knjige namijenjene osobama s poteškoćama vida, ta zbirka je sve veća i dostupna je svima, tko god želi slušati knjigu to može činiti, recimo vozeći se u autu. S godinama smo otvorili stajališta kod dječjih vrtića, time odgajamo nove generacije čitatelja.
Izdvojila bih još naše Kolibriće jer to nije uobičajeno u knjižnicama – dramska, odnosno scenska aktivnost koju smo povezali s knjigom. Sve su to naši članovi koji ovime stvaraju put od knjige do predstave. Oni će uskoro obilježiti deset godina rada, u kojima su napravili puno lijepih predstava. Zahvaljujem Sanji Marković koja zaista lijepo radi s djecom, na ovaj ih način okuplja, radi dramske programe te ih uči scenskom nastupu i druženju.
Što Vam je bilo najizazovnije razdoblje ili situacija i kako ste ju uspjeli riješiti?
Moram priznati kako je najizazovnije bilo kada smo se preselili u novu knjižnicu i kada je bivši gradonačelnik Branko Hrg želio da u našoj multimedijskoj dvorani bude kino. Međutim, to kao knjižnica nismo mogli omogućiti, u prvom redu zbog zakona i propisa. Nismo imali ni potrebnu tehniku, a to je bilo izazovno dokazati tadašnjem gradonačelniku.
U tom periodu imali smo multimedijski program prikazivanja arhivskih filmova do kojih smo mogli doći, na tehnici koju smo tada imali. Razumijem gradonačelnika Hrga koji je tada uvidio potrebu za kinom u gradu, no to je jednostavno bilo neizvedivo. To je bio jedan turbulentan period koji smo uspješno prevladali, danas zahvaljujem gospodinu Hrgu što je pomogao da se ovaj objekt uopće izgradi. Također, zahvaljujem i gospodinu Mariju Rajnu na podršci unazad osam godina koje je proveo kao gradonačelnik, s njim je zabilježena odlična suradnja u vidu nabave novog vozila za bibliobusnu službu te izgradnje nadstrešnice ispod koje se danas nalazi bibliobus.
Za mlađe generacije i one koji ne znaju, možete li navesti značajnije zbirke u Knjižnici, isto kao i najstarije knjige koje imate?
To je svakako zavičajna zbirka i stari fond Rara. Zavičajna zbirka trenutačno broji oko osam tisuća jedinica knjižnične građe, od toga oko šest tisuća svezaka knjiga, ostalo je efemerna građa (sitni tisak). Sve su knjige obrađene i dostupne preko našeg kataloga, sitna građa je obrađena djelomično. Recimo, Zbirka starih razglednica je na našoj web stranici, neki dokumenti su također na web stranici, dok neobrađena građa čeka kadar koji će to obraditi – radi se o velikom broju kataloga, većinom likovnih. Zavičajna zbirka kod nas se vodi od 1975. godine, to je vrlo vrijedna građa koju čuvamo i nema je drugdje, kada se istražuje povijest Križevaca uvijek je dostupna.
Tu je i zbirka hemeroteke, to su novinski članci vezani uz Križevce i naš kalnički kraj, knjižnica je ovu zbirku vodila od 1975. do 2015. godine, od tada više ne izrezujemo novinske članke iz razloga što su novine promijenile formate, novinski arhivi postali su digitalno dostupni.
Moram reći da smo ove godine dobili sredstva za digitalizaciju jednog dijela zavičajne zbirke, donator je Ministarstvo kulture i medija RH u iznosu od pet tisuća eura. Digitalizirat ćemo jedan od starijih dijelova građe koji će na taj način biti dostupan širem krugu korisnika.
Stari fond Rara sačinjen je od reprinta, stare građe koju smo naslijedili, kasnije nabavili iz antikvarijata ili dobili na poklon od raznih donatora, ovaj je fond vrijedan dio baštine koju knjižnica čuva i njeguje – sva građa je popisana te se nalazi u katalogu knjižnice.
Želite li još nešto podijeliti s čitateljima iz svog bogatog 25-godišnjeg iskustva na čelu gradske kulturne ustanove?
Vjerujem kako djelo sve govori.
Kao dugogodišnja ravnateljica s bogatim iskustvom, što biste predložili za razvoj knjižnice u naredne četiri godine novoj ravnateljici, gđi. Vidović Krušić?
Najprije čestitam novoj ravnateljici, kolegici Marini Vidović Krušić kojoj želim prenijeti želje za uspješno vođenje knjižnice u budućnosti. Što se prijedloga tiče, želim istaknuti kako svaka osoba koja dolazi na čelo neke ustanove mora samostalno i slobodno voditi tu ustanovu. Vjerujem da dolaskom kolegice Vidović Krušić dolazi nova energija, koja će svakako uspješno nastaviti tradiciju. Svaka osoba svojom energijom doprinosi i donosi odluke, vjerujem u novi val mladih ljudi.
