Križevčanin Ivan Drožđan osvojio je proteklog vikenda izvrsno treće mjesto na jednoj od najzahtjevnijih biciklističkih utrka u regiji, CroUltra24 u Oriovcu. Utrka je dio Europskog prvenstva u ultramaratonskom biciklizmu, sudjelovali su natjecatelji iz cijele Europe – 62 biciklista iz 14 zemalja – i Ivan je pokazao da se može ravnopravno nositi s najboljima!
Utrka se vozi 6, 12 ili 24 sata bez prekida na kružnoj stazi dugoj 21 kilometar s 68 metara visinske razlike, a cilj je jednostavan – u zadanom vremenu prijeći što više krugova. Zvuči jednostavno, ali igra je to živaca, izdržljivosti, tjelesne pripremljenosti i upornosti. Ivan je uspio! Vozio je šest sati, odvrtio 11 krugova i nakupio više od 230 kilometara.
“Cilj mi je bio odvesti 10 krugova, odnosno 210km. Na kraju sam uspio odvoziti 11, odnosno 231km i to mi je bilo iznad svih očekivanja. Osjećao sam se, uglavnom, jako dobro. Noge su išle super, makar je tempo bio poprilično jak. Iskreno nisam se nadao da će od starta svi krenuti toliko jako. Prvi krug smo imali prosjek 42km/h“, ispričao nam je Ivan. Cijeli događaj bio je odlično organiziran, kaže, i nema nijednu zamjerku. oko utrke se angažirala cijela zajednica, puno djece i svi su odradili odličan posao. Zanimljivo je i to da krug nije bio zatvoren za promet, ali na stazi su bili redari, posebno na križanjima, i biciklisti su za vrijeme trke imali stalnu pratnju. Bila je to strašno teška utrka, dodaje, bilo je vruće pa je popio oko osam i pol litara tekućine i pojeo 11 gelova. S biciklom nije bilo nikakvih problema, sve je radilo savršeno, ali on je imao par kriza, priznaje, barem dvije, tri.
“To je trebalo preživjeti. Pred kraj me sve boljelo – ruke, leđa, noge i jedva sam čekao da to završi. A kada sam ušao u taj jedanaesti krug, razmišljao sam samo ga odvoziti. Nije mi bilo bitno koji sam, koji ću završiti, jednostavno sam bio presretan što sam ispunio sve svoje ciljeve i što sam dao sve od sebe“, skroman je, iako je postigao sjajan rezultat. Kad je shvatio da je na postolju, bio je presretan.
Kako i ne bi kad je medalja nagrada za sav uloženi trud, o pripremama koje su trajale pet mjeseci. Kroz to vrijeme napravio je oko 3000 km, bilo je tu od dugih vožnji po par sati i više od 100 km, do intervala, pa i nekoliko utrka. Sve što je radio kroz tih pet mjeseci, sav znoj, suze i krv, sve je to bilo zbog te jedne utrke.
Ništa slično prije nije vozio, nikad prije nije sudjelovao na nečemu sličnom – vožnji u krug na stazi dugoj 21 kilometar neprestano prateći brojke, otkucaje, snagu koju troši, smjer vjetra i sve druge važne parametre. No u toj priči nije bio sam, za sve potrebne informacije i okrijepu bila je zadužena Tamara Pap.
“Ne smijem zaboraviti spomenuti i Tamaru, ona je odradila fantastičan posao, bila mi je na feed zoni, dodavala bidone, gelove, javljala mi je vremena krugova, s kime se utrkujem, bila je na radio vezi cijelo vrijeme. Sad se samo želim malo odmoriti i uživati u ovome, ali iskreno jedva čekam da se vratim na bicikl i da se vratim treninzima“, ispričao nam je Ivan.
Komentari su zatvoreni.