Križevačka studentica volontira u organizaciji Moje pravo na rukomet

Sport za djecu s teškoćama u razvoju znači zdrav život, razvoj motorike, socijalnih vještina, emocionalne inteligencije i još važnije – kroz sport se druže s vršnjacima i pripadaju nečem dobrom”, ispričala nam je križevačka studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu Mihaela Jakopović, volonterka u  organizaciji Moje pravo na rukomet koju je pred dvije godine pokrenula bivša rukometna reprezentativka Maida Arslanagić.

Čitav program koncipiran je na rukometnim aktivnostima prilagođenim djeci s teškoćama u razvoju, a kako bi se lakše nosili s izazovima – u rad su uključeni asistenti. Među asistenticama-trenericama je i naša Mihaela koja je do odlaska na studij igrala rukomet u križevačkom klubu.

Na početku se uvijek igraju neke igre, recimo košarka, rukomet na stative i slično, zatim slijedi zagrijavanje i tu mi kao asistenti pomažemo da što bolje odrade aktivnosti, to jest da ih pravilno izvedu. Nakon zagrijavanja dodavanje loptom, vođenje lopte, istrčavanje, šutiranje na gol i onda odigramo kratku tekmu. Važno je da svako dijete pukne na gol, odnosno da svi sudjeluju i postignu unutarnje zadovoljstvo“, objasnila je Mihaela koja je ovime spojila svoju ljubav prema rukometu i buduće zanimanje, odnosno rad s djecom s teškoćama u razvoju. Upravo te dvije strasti potaknule su i bivšu reprezentativku Maidu, inače magistru logopedije, da pokrene ovaj program.

 

Ne može svatko biti Duvnjak, Karačić ili Šego, ali zato se svi mogu i imaju pravo baviti rukometom, uživati u njemu te kroz rukomet upoznati nove prijatelje i družiti se. Djecu treba pustiti neka se igraju i uživaju u sportu, a mi smo tu da im to omogućimo, rekla je Maida Arslanagić za portal Crosport. Program je okupio mnoge poznate rukometaše i rukometašice pa je uz Maidu ambasador projekta kapetan hrvatskih reprezentativaca Domagoj Duvnjak.

Treninzi se trenutačno ne održavaju zbog epidemioloških mjera, no trenerice su osmislile način da se radi i dalje. Snimile su video materijale kako bi polaznici održavali formu do ponovnog susreta u dvorani.
“I nas i njih veseli svaki trening. Najsretnija sam kad vidim da napreduju. Mislim da im to puno znači jer se bave sportom, druže s vršnjacima, aktivni su, imaju neku rutinu i dio su nečega,” ispričala je volonterka Mihaela Jakopović.

 

 

 

Vezano

Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno