Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Zašto slobodan softver u Hrvatskoj nema šanse i zašto smo to trebali znati

Tresla se brda pa je i miš pobjegao.
ballmer_zoran_milanovic_reuters_main

[Izvor: Reuters]

Da se prisjetimo kronologije. Počelo je sramežljivo s “Odrednica razvitka i uporabe računalnih programa s otvorenim kodom u tijelima državne uprave” (2006.) još u doba prošle Vlade kao impuls koji je dala Europska komisija kroz svoje smjernice o otvorenom kodu. Zatim je na velika vrata ova Vlada na početku svojega mandata najavila da otvoreni kôd postaje dio Vladine IT politike (2011.). Službena politika pozvala je i nevladin sektor na suradnju, pa su uslijedile radne grupe, sastanci i kave, gostovanja pomoćnika ministra za informatizaciju na najvećoj konferenciji zajednice slobodnog softvera u Hrvatskoj – DORS/CLUC-u, tu je podršku dao i predsjednik države koji je na to mjesto došao također iz istog tabora… Da bi u konačnici Vlada potpisala veliki sporazum s Microsftom čiji je sadržaj trebao ostati tajna sudeći prema pisanju Poslovnog dnevnika. Ovim je sporazumom Vlada između ostaloga dogovorila i sudjelovanje Microsofta u izradi ICT strategije za obrazovni sustav. Ne treba gajiti nade da će Microsoft pomoći Vladi u uvođenju softvera otvorenog koda u javni sektor, ipak korporacija djeluje u interesu svog poslovnog modela koji je još uvijek baziran na vlasničkom softveru. Na kraju, dokaz je tomu dogovor oko podjele Office 365 i drugih Microsoftovih paketa učiteljima, nastavnicima i profesorima, što sigurno nije u skladu promicanja softvera otvorenoga koda jer prema zadnjim informacijama izvorni kod Officea 365 još nije viđen, a kamoli izdan pod slobodnom licencom.
Gdje je pukla ljubav između Vlade i slobodnog softvera (odnosno “softvera otvorenoga koda”)? Istinski ona zapravo nikad nije ni postojala. To su već nagovijestili mračni čovjek (Marko Rakar) i pomoćnik ministra Parić na ovogodišnjem DORS/CLUC-u smanjujući entuzijazam zajednice izazvan strategijom Vlade: “Ne očekujte da će sad cijeli javni sektor tako skoro prijeći na softver otvorenoga koda – not gonna happen”, a predsjednik HULK-a to je pojasnio tehničkim razlozima u svojem komentaru na portalu Rep.hr.

Iz tih stavova koji prenose i/ili sudjeluju u kreiranju Vladine politike vidljivo je da interes Vlade nikad nije bio slobodan softver i njegova važnost za društvo, već isključivo pragmatični razlozi: dodvoravanje Europskoj komisiji tako što se slijede njezine smjernice i uštede na licencama koje se mogu ostvariti upotrebom slobodnoga softvera. A sada, u momentu kada stranih investicija nema ni za lijeka, kada raste nepovjerenje naroda u sposobnost ove Vlade da vlada, javila se prava prilika – američki milijarder, predsjednik svima poznate korporacije posjetio je Hrvatsku obećavajući investicije – tko može to propustiti? Pa makar njegov dolazak nimalo ne odgovara zadanoj strategiji Vlade – cilj je samo narodu baciti prašinu u oči. Milijarder, jasno, nije došao dijeliti svoje milijarde, nego prikupiti još koji milijunski ugovor za svoju korporaciju i osigurati kontinuitet vjernosti Hrvatske prema Microsoftovim proizvodima. Ovim ishodom sretna je i NSA zato što joj i dalje u igri ostaje platforma kojom može neometarno nadzirati cijelu populaciju ako je vjerovati zviždaču Snowdenu. S proceduralne strane u ovom kontekstu, više su od nas poniženi samo naši susjedi čija je Vlada, dan ranije, dočekala Ballmera u zračnoj luci kao Papu.

[Izvor: Tanjug, B92]

[Izvor: Tanjug, B92]

Zašto je to bilo posve predvidivo? Politika funkcionira na način da se letvica nikad ne preskače, već da se uvijek prolazi ispod nje. Ne može se doduše previše pognuti jer bi to i pticama na grani bilo neuvjerljivo, već se prođe malo ispod pa se onda opravdava da je to zbog više sile i drugih “objektivnih” razloga. Letvica u politici uvođenja slobodnoga softvera u državnu upravu i javni sektor postavljena je vrlo nisko i to na vrlo pragmatičnoj osnovi – na uštedama, još ako su uštede dugoročne kao u slučaju slobodnoga softvera, letvica je postavljena još niže. Da je letvica postavljena visoko – na nužnosti uvođenja slobodnoga softvera radi sveopće dobrobiti društva, onda bismo možda vidjeli da politička volja realizira barem korištenje LibreOfficea u osnovnim i srednjim školama umjesto navedenog Office 365 paketa. I zato je ovaj ishod već od početka bio poznat.

Suština ponašanja ove, ali i prijašnjih vlada, jest da nemaju nikakve ideje koje bi slijedile i koje bi branile dugoročne interese građana ove zemlje. Ove politike vođene su isključivo vanjskim impulsima koji uvijek nastupaju iz svog interesa, a ovaj događaj zato, odličan je primjer. Namirišao je Ballmer, kao svaki pravi businessman, u kojem trenutku treba doći i sklapati poslove – kad je država na koljenima i kad bi vodstvo učinilo bilo šta samo da popravi svoju sliku pred narodom. Stoga je iluzorno očekivati da će ovakva politika izvesti Hrvatsku iz krize, a kamoli prema prosperitetu jer očito ne može provesti ni administrativno-tehničku agendu uvođenja LibreOfficea i GNU/Linuxa u škole. A što se tiče zajednice slobodnog softvera, ona može pjevati: “Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije…

wpDiscuz