Beč – prijestolnica europske povijesti i kulture

Tek šest i pol sati putovanja vlakom iz Zagreba udaljen je Beč, glavni i najveći grad Austrije, Nijemci ga zovu Wien, Mađari Bécs, a internacionalni naziv je Vienna. Dvotjedni radni posjet austrijskoj metropoli ostavio je dovoljno vremena i za upoznavanje barem dijela kulturno-povijesnog naslijeđa, ali i dnevnog ritma te noćnog života grada na Dunavu. Bilo da se tulumari na splavima uz rijeku ili uživa u tišini i spokoju pokrajnjih dvorišta u samom centru, gdje je svojedobno skladao Mozart, Beč se doista pokazao vrijednim drugog mjesta na Economistovoj listi svjetskih gradova najboljih za život, odmah iza Vancouvera.

Dvadesetčetverosatna živost grada može se osjetiti odmah po izlasku iz neke od stanica podzemne željeznice (U-Bahn) u centru, koja odlično povezuje sve dijelove grada, a mreža gradskih autobusa i tramvaja može zadovoljiti i najkomotnijeg turista. Multikulturalnost i multietničnost Beča ogledaju se u naizgled banalnim primjerima glazbe uličnih svirača iz Rusije, predstave žongera iz Francuske ili pak mirisa iz srpske pečenjarnice, ili španjolske škole jahanja uz dvorski ples konja lipicanera (slovenskog porijekla), dok se razni drugi utjecaji prožimlju Bečom u gotovo nevjerojatnom skladu i toleranciji.

Središnje mjesto najužeg gradskog centra pripada katedrali Sv. Stjepana (Stephansdom) koja potječe iz sredine 12. stoljeća. Iako je gotovo uvijek neki njen dio u postupku renovacije, ovo monumentalno zdanje okupira pažnju romaničkim i gotičkim detaljima. Doista je vrijedilo truda uspeti se strmim tornjem katedrale i na vrhu, nakon 343 stepenice, doživjeti poziv masivnih zvona na subotnju misu, dok su panoramu Beča obasjavale predvečernje zrake sunca. Oko same katedrale fijakeri s konjskom zapregom svakodnevno voze turiste u razgledanje grada, priuštivši im da barem na trenutak osjete duh stare monarhije.

U obilasku povijesne jezgre grada, koju okružuje ulica Ringstraße na mjestima starih gradskih zidina, nižu se bečke znamenitosti, poput zgrade državne opere (Staatsoper), tradicionalnog kazališta Burgtheater, bečke gradske vijećnice te nacionalne knjižnice u palači Hofburg, s čijeg je balkona Hitler održao jedan od svojih poznatih govora mržnje. Nešto podalje od centra, posebno je dojmljiva zgrada Hundertwasser nazvana po kontroverznom austrijskom slikaru, grafičaru i arhitektu koji ju je dizajnirao u živim bojama i neregularnim oblicima, ukomponiravši i prirodne elemente, poput zemlje i trave na krovu te stabala koja rastu iz prozora. Nedaleko je i slavna galerija KunstHaus Wien gdje izlažu mnogi suvremeni umjetnici svijeta.


Slastičarnice i kavane popularni su dio ugostiteljske ponude Beča, gdje je praktički nepoželjno naručiti tek “kavu”, jer je ponuda bogata, s više vrsta i načina pripreme tog napitka. Normalan način serviranja kave je uz čašu vode, baš kao i u Hrvatskoj, a u tradicionalnim kavanama čaša vode se po ispijanju odmah besplatno i ponovo napuni. Primjer takvog mjesta je kavana Griensteidl, povijesno okupljalište mnogih bečkih kulturnjaka i austrijskih pisaca, koji su znali satima raspravljati o raznim temama, uz tek jednu ispijenu kavu i više čaša vode, budući da su često bili slabog imovinskog stanja.

Bečani su posebno ponosni na središnje gradsko groblje Zentralfriedhof koje se prostire područjem od 2.4 četvorna kilometra, s preko 3.3 milijuna ukopnih mjesta. Navodno se radi o drugom najvećem groblju Europe, nakon pariškog, a multireligijsko je jer, osim katoličkog dijela, ima predjele za protestante i ruske ortodokse te dva židovska dijela. Zbog grobova mnogih velikana, poput skladatelja Beethovena, Straussa, Schuberta i Brahmsa te fizičara Boltzmanna, groblje svakodnevno posjećuju turisti, a posebno je posjećeno posljednje počivalište pop-rock zvijezde Falca, čiji je megahit “Rock me Amadeus” iz sredine osamdesetih, navodno inspiriran Oscarom nagrađenim filmom “Amadeus”, bio jedna od rijetkih pjesama na njemačkom jeziku koja je dospjela na vrh svjetskih top-ljestvica.

Oni koji požele odmoriti od gradske vreve mogu sate opuštanja provesti u nekom od tradicionalnih vinskih dvorišta (Heuriger) na bečkoj periferiji, gdje se uz birana domaća vina nude i tipična austrijska jela, poput bečkog šnicla (Wienerschnitzel) i raznih kobasica, ali i štrudla od jabuka, dok će slatkoljupci komad prave Sacher torte morati potražiti u centru grada. Za aktivniji odmor i pješačenje u prirodi treba otići do parka prirode Lainzer Tiergarten na brdo blizu Beča, gdje se nerijetko mogu susresti divlje i šumske životinje, a s vidikovca se pruža jedinstven pogled na panoramu austrijske metropole.

Među mjestima koje još vrijedi posjetiti treba istaknuti veliki gradski park Prater, gdje se nalazi i zabavni park Wurstelprater s Velikim kotačem (Riesenrad) koji je čak upola manji od istovrsne londonske atrakcije. Posjetitelji s viškom vremena mogu si priuštiti lutanje vrtnim labirintima dvorca Schönbrunn ili posjet najstarijem zološkom vrtu na svijetu Tiergarten, a oni “dubljeg džepa” ili pak “čvrste plastike” šoping u trgovačkim ulicama Mariahilfer ili Kärtner Strasse. Put kući iz grada koji je već 15 godina zbratimljen sa Zagrebom vodio je preko Mađarske, a kolovoška subota u polupraznoj hrvatskoj metropoli doimala se nekako skromna i tiha u odnosu na bečku svakodnevicu. No, i Mozart je za svoj rad trebao mir, pa ostaje tek pričekati na velika djela suvremenika koji vode zemlju, te njihove rezultate, možda najesen.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.