Luka Belani objavio je svoj prvi album

Na ime Luke Belanija prvi put sam nabasala prije tri godine na plakatima u zagrebačkoj Ilici. Zapravo, to ime je za oko zapelo mome mužu iz banalnog razloga – tek se u jednom slovu, onom “i” u prezimenu, razlikuje od njegovog vlastitog.

Bilo koja točka

Tri godine kasnije u CD playeru u mome automobilu prvi je album 23-godišnjeg Luke Belanija “B-Side of My Mind”. Ovaj mladi kantautor iz Križevaca, koji studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zvuči kao da bi mogao doći s bilo koje točke na kugli zemaljskoj. Na engleskom pjeva neke nježne pjesme, i lako bi mogao proći za našu inačicu M. Warda.

Uvriježeno je mišljenje da je domaćim izvođačima hendikep kada pjevaju na engleskom. Luka se s time ne slaže. “Ako je nekome cilj biti veliki izvođač na nacionalnoj ili široj regionalnoj razini, onda je izražavanje na engleskom vjerojatno hendikep, u suprotnom mislim da nije. Engleski je jezik međunarodne popularne kulture, a moje ambicije su svirati što više”, kaže Luka koji kao svoje glazbene uzore navodi Neila Younga, Boba Dylana i Johna Mayera, a sada je i u fazi  svjetskog megacara Ramba Amadeusa.

Kulturološki šok

Ne osjeća se dijelom hrvatske kantautorske indie scene kakvu je kolega Dragaš detektirao prije nekoliko meseci. “Više se osjećam dijelom scene u Jazz Clubu, (u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, op.a.) s obzirom na to da sam tamo najčešće svirao zadnjih 18 mjeseci”, objašnjava ovaj mladi kantautor koji je ovu zimu proveo u Londonu, što je za njega bio formativni period. O tome kaže: “U Londonu sam doživio kulturološki šok, prva dva dana sam čekao da netko kaže “Rez!”, jer mi je sve izgledalo kao neki filmski set. S glazbene strane, povezao sam se s jednim promotorom i dogovorio nastupe u tri londonska puba. Jednu večer se nastup i snimao, što je zabilježeno kao Live EP i stavljeno na download na myspace stranicu.

To je za mene svakako bio formativni period, jer sam nakon toga postao siguran da se zaista želim baviti glazbom. Jednu večer sviraš praktički samo pred drugim izvođačima, a sljedeću pred punim pubom. Nema prijateljske podrške i obiteljskih toplih riječi, jednostavno scena i nastup, a ako te to ne veseli samo po sebi, onda je potrebno tražiti drugo zanimanje”.

Rijetko izlazim vani, no ove ću jeseni sasvim sigurno otići u Jazz Club poslušati Luku Belanija. (JL)

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.