Čovjek s četiri prsta

I reče Isus svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze, je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!” (Evanđelje po Luki)

Kada se cijela civilizacija urotila protiv Sadama, prostitutka i političarka Cicciolina (ima li razlike) ponudila mu je – sebe! Mađarska plavuša shvatila je sve ono što ujedinjena pamet svijeta nije – da je osobna frustracija pojedinca uvijek posljedica seksualne frustracije i da je za mir u svijetu potrebno samo jedno – kurva u krevetu i jelo u frižideru.

Neki likovi ne zaslužuju da se pošten čovjek osvrće, ali neke gluposti išću odgovor, u ime pameti ljudske koja im je nedohvatljiva. Anonimnim tekstom, koji se pojavio u opskurnom gradskom biltenu u kojem piše i uređuje ga skupina novinara (umjesto da čitaju, oni pišu), autor se obrušio svom svojom mržnjom, svojom skromnošću, najviše pak “svojom osobnošću” na skupinu mladih ljudi koji uređuju nezavisni gradski portal te kroz gradsku udrugu okupljaju najprosperitetniji dio mladih Križevčana, čiji bi kućni odgoj, obrazovanje i karijere trebali biti spiritus movens koji bi grad trebao iskoristiti za zadnji vlak koji drži korak sa svijetom i odmaklom civilizacijom.

Umjesto priznanja i podrške za sve što je ta skupina mladih ljudi učinila i čini za grad, u listu koji financira taj grad (građani) po nečijem nalogu se u skromnom kvazihumorističnom tekstuljku autor osobno obračunava s udrugom, pojedincima, portalom, čak i lokalom u kojem se ti mladi nalaze i druže, pa i gostima koji tamo zalaze baš zbog mladih ljudi koji su tamo stalni gosti. Posebno se obračunava s predsjednikom udruge P.O.I.N.T., magistrom (budućim doktorom znanosti) i kao “light motiv” diskreditacije koristi činjenicu da taj mladić, od rođenja i po rođenju, na svakoj ruci ima četiri prsta!

Družim se, i ponosan sam na tu činjenicu, s njim, proveli smo puno sati za istim stolom, u istom lokalu i društvu, ali dok nisam upozoren na taj prljavi tekst, nisam to primijetio. Dapače, da ste me pitali koliko prstiju ima moj mladi prijatelj, bio bih se zakleo da ih ima na svakoj ruci deset i da ima najmanje stotinu ruku, znajući što sve radi i što i gdje sve stigne. Vjerujem da takav dojam nemam samo ja, već i svi oni kojima je suradnik, instruktor, dobročinitelj. Lider cijele jedne generacije brilijantnih mladih ljudi čije sposobnosti za stoljeće nadilaze ovaj grad i, mada raštrkani zemljom i svijetom, uvijek se vraćaju u svoj grad i daju mu svoj pečat. Na sreću!

I sve to izrečeno je, napisano samo iz jednog jedinog razloga. Portal je, naime, objavio vijest (koja nije nova ni jedina i za nju zna cijeli grad), a to je neosporna činjenica da je autorova rabljena, pohabana priležnica uzela nešto što nije njeno, prisvojila je tuđi novac i tuđi rad. Radeći na “Radio Gu-Gu, Radio Ga-Ga”, koji malo tko sluša, ali mnogi o njemu govore, kao odgovorno lice je pod tužbom i sudski proces je u tijeku, a pitanje je dana kada će tužba biti proširena i na ostale javnosti poznate radnje i pronevjere. Dakle, iz te i takve privatne kuhinje proizašao je jedan degutantan polupismeni napis kojem je jedina svrha i cilj osobno uvrijediti jednog od urednika portala, čija je redakcija prva otkrila pronevjeru i na svojim stranicama objavila vijest.

Za to vrijeme Hrvoje Belani, o njemu je (ali nije samo o njemu) riječ, nalazio se u Kanadi, u Vancouveru, gdje je s ostalim “vunderkindima” svijeta nazočio najvećoj svjetskoj znanstvenoj konferenciji o softverskom inženjerstvu, a već sljedeći tjedan će otputovati u London na sličan skup te ima poziv za isti summit koji se na proljeće održava u Cape Townu u Južnoj Africi.

Istovremeno autor (ili autori) žive život parazita, prisvajaju i troše tuđi novac i tuđi rad, čitaju “Želje i pozdrave” od “7 do 27”, uplašeni i odbačeni, bez lica i bez prijatelja skrivaju se po sporednim ulicama hodajući od svog brloga do radnog mjesta. Samoća i prezir njihova su svakodnevnica. Utjehu pokušavaju naći u napadu na nedužne, čiji su im čestitost i uspjeh nedostižni. Zaboravljaju da se poštenje i ljudskost ne kupuje i ne prodaje. Ili ga imaš ili nemaš. Zato svatko kad-tad dobije što zaslužuje, pa tako i autor napisa u listu koji ne služi ničemu i nikome. Najprikladniji je za poljski WC, ako se baš držite parole “Kupujmo hrvatsko” pa iz lokalpatriotizma nećete kupiti “Palomu”. Da, teško je živjeti prezren i odbačen, teško je biti sam pa ti sve bogatstvo svijeta predstavlja “rabljena roba” koju su odbacili svi, a tebi je prvo i zadnje utočište i spas!

Cicciolina je, nema sumnje, skupa nedostupna kurva, ali je zato lutka na napuhavanje dostupna i sirotinji plitke pameti i skromnog džepa (jer recimo imate more kredita koji ste digli krivotvoreći dokumentaciju, ali rata ipak dođe na naplatu, a USKOK će skoro pred kućna vrata) pa pucaj, ljubi i deri, jer plastična lutka, uz nezaobilazan alkohol i malo skromne mašte, izazovnija je i privlačnija od onog jada što te u postelji čeka.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.