Kulturan doček Nove godine u Klubu kulture

Sve omiljenije gradsko mjesto okupljanja studentarije, srednjoškolaca, mlađih, ali i nešto starijih slobodnomislećih i svaštaradećih pojedinaca, Klub kulture na Mažuranićevom trgu 1, ponudio je zainteresiranima, drugu godinu zaredom, veselo druženje za Silvestrovo te dostojanstven, možda i premiran, doček nove, 2007. godine.

Ugodan ambijent Kluba, pripremljen za osamdesetoro i rasprodan nekoliko dana prije dočeka, bio je tijekom novogodišnje noći koji put i s preko stotinu posjetitelja, a glazbeno šaroliku večer klupskih residenta nije uspio nadjačati niti nastup Maje Holiday koja je na krcatom obližnjem trgu Antuna Gustava Matoša, u pratnji laptopa i čovjeka s gitarom, tako zarađivala svoj novogodišnji kruh optočen s 13 tisućica hrvatskih kuna.

Kao što svakom dočeku i priliči, pripremljen je švedski stol na kojem nije nedostajalo mesnih narezaka i zamotuljaka, ali i pohanaca od soje, klasične francuske, ali i salata s tjesteninom, te zanimljivih pekarskih rješenja. Crno-bijela ponuda vinskih podruma križevačke okolice ostavila je, prema preliminarnim rezultatima, glave korisnika zadovoljnima i bez mamurluka nakon novogodišnjeg buđenja. Kako bi se zdravicama što veselije zakoračalo u iduću godinu, atmosferu su podizale animatorice iz ugostiteljskog kutka Kluba.

Organizatori su mislili i na neophodnu vremensku sinkronizaciju pri odbrojavanju posljednjih deset sekundi stare godine, popraćenu Laibachovom obradom Final Countdown, pa se u 2007. svečano ušlo s optimističnom What a Wonderful World u izvedbi Joeya Ramonea, dok je vani, kažu očevici koji su ga uspjeli ugledati kroz maglu, nebo parao vatromet vrijedan tucet tisuća kuna.

Nakon ponoći euforija prisutnih, srdačne čestitke i ples uz glazbeni izbor Mutikaše, Elfa i Bubija, koji su se skladno izmjenjivali čitavu noć za DJ-pultovima, iako se u jednom trenutku činilo da će se dogoditi pravi battle različitih glazbenih ukusa, no disco i reggae otjerali su loše duhove.

Uz stalne izmjene plesnih parova i grupica na podiju, pet ujutro neobično je brzo otkucalo na ručnim satovima osoblja Kluba, koje je zahvalilo svima na posjeti i upalilo one monotone izvore bijele svjetlosti koji su tako dokrajčili čaroliju novogodišnje noći. Posljednje noćobdije tako su se uputile prijespomenutim trgom A. G. Matoša, pored tada prazne pozornice teške nekih 18 hiljadarki, svatko u svom pravcu, dok je s mrkog tornja bat brojao pospan sat

20 godina CSF
Vezano

Komentari su zatvoreni.