I križevačka publika svjedoči: Duh Azre i dalje tuče

Legendarni bubnjar Azre Boris Leiner i Jasminka Mitrić predstavili su sinoć u dvorani Gradske knjižnice knjigu “Azrini svjedoci”, zbirku priča o kultnom bendu koje su napisali fanovi iz cijele regije. Vojska “sljedbenika” grupe koja ne postoji već 40 godina svojim je pričama i vlastitim doživljajima, “svjedočanstvima” vezanim uz koncerte, albume, ljude ili pjesme dala još jedan pogled na bend o kojem se na ovim prostorima najviše pisalo, i još uvijek se piše.

Ideja za knjigu koja bi dala jedinstvenu i dosad neobrađenu perspektivu na temu Azre nastala je u vrijeme korone, odgovorio je Leiner na pitanje moderatorice Martine Majdak. Zanimalo ga je gdje su danas ti Azrini fanovi. “Bili su odani, bila ih je cijela “horda”. Jasminka je probudila pisca u meni, dosad sam bio samo glazbenik i kipar, ali počeli smo istraživati preko društvenih mreža, pozvali publiku i skupilo se više od stotinu ljudi koji su željeli podijeliti s nama svoje priče“, rekao je. Među tekstovima je bilo i dosta onih koji su se hvalili kako su baš oni, nakon koncerta u nekom od gradova bivše zemlje, dobili bubnjareve palice, a bubnjar je sinoć otkrio da je većina njih zapravo dobila drške od kuhača koje je izradio neki stolar jer je dijeljenje palica vrlo brzo postala preskupa zanimacija.

Zanimljivo je to što su o Azri pisali fanovi, a ne kritičari i teoretičari. Nakon toliko vremena ljudi još žive s tim, Azra još živi i to nije stvar samo dobre glazbe, to je način života. Izazovno je bilo odabrati što će se objaviti, jer ne znaju svi jednako dobro pisati, no trudili smo se obuhvatiti sve. Ima i tekstova novinara i glazbenika, a svi govore o tome kako je na njih utjecala Azra“, otkrila je suautorica Jasminka Mitrić.

A i među križevačkom publikom bilo je onih na koje je Azra utjecala. Križevčanin Branimir Ratković od svih je bubnjara najviše slušao baš Leinera, zbog njegovog osebujnog i virtuoznog načina sviranja i smisla za groove, kaže. Tvrdi da Azra, uz sve kvalitete Štulićevih pjesama, ne bi bila tako uspješna bez razigrane ritam sekcije utjelovljene u Leineru i Hrnjaku.

Leiner je svojim osobitim stilom i sposobnošću stapanja s melodijskom linijom Štulićevih pjesama dao osobni štih i prepoznatljivost Azre u cjelini, dokazujući da bit bubnjanja nije samo virtuozno komprimiranje što više brzih nota u jedinici vremena. Glazbeni majstori su potrošili godine rada, vježbanja, a rijetki su uveli i inovacije u sviranju i utjecali na evoluciju glazbenih stilova. Za to nije dovoljno samo mukotrpno vježbanje, već treba imati i “božji dar”, poput Leinera, Tavitjana, Ivice Vdovića, Divjaka, Ivandića, Jankelića, Levačića itd. Glazbenim amaterima poput mene je uspjeh naučiti neke sviračke elemente takvih majstora, a njihova svirka je neponovljiva, svojstvena samo njima“, otkrio nam je Branimir, i sam bubnjar u križevačkim bendovima, koji je učio upravo slušajući Azru i Leinera pa ga je sinoćnji susret vratio u doba odrastanja.

Prala me nostalgija za onim vremenima kad ondašnji Novi val nije imao samo hedonistički karakter, već nas je socijalnopolitički nabrijanim tekstovima, naučio kritički razmišljati o ondašnjoj proklamiranoj društvenoj stvarnosti. Bilo bi mi puno draže da se gospodin Leiner uz predstavljanje knjige mogao i svirački izraziti, ali to, kako je i sam rekao nije već godinama moguće. Šteta za njega i hrvatsku glazbu uopće. Razveselilo me zato nekoliko njegovih brzih, britkih, duhovitih reakcija, dokaz da bolest nije uspjela slomiti njegov duh, životnu i intelektualnu energiju“, rekao nam je Ratković koji je na promociju ponio originalnu Azrinu ploču “Sunčana strana ulice” i bubnjarske rekvizite koje mu je legendarni bubnjar i potpisao.

Vezano

Komentari su zatvoreni.