Da posao u hitnoj pomoći nije jednostavan i ne može ga svatko raditi, to je poznato, no djelatnicima križevačke Hitne dodatno otežava i konfiguracija terena koji pokrivaju. Ispostava Zavoda za hitnu medicinu u Križevcima pokriva područje grada Križevaca te općina Gornja Rijeka, Sveti Petar Orehovec, Kalnik i Sveti Ivan Žabno s približno 35 tisuća stanovnika. Geografski njihovo područje graniči s tri susjedne županije: Markovac Križevački prema Bjelovarsko-bilogorskoj, Novaki Ravenski i Škrinjari prema Zagrebačkoj te s druge strane Pofuki, Rovci i kalnički dio s Varaždinskom županijom.
– Osim specifične bregovite konfiguracije terena, veliki izazov predstavlja nam više od stotinjak naselja i zaseoka. Ponekad ih je teško pronaći – rekao nam je voditelj Ispostave Željko Poljak. U Križevcima se u sklopu mreže HZZO-a nalazi pet T1 timova koji se sastoje od liječnika, medicinske sestre ili tehničara i vozača, te pet T2 timova u kojem su dvije medicinske sestre bez liječnika.
– To je nadstandard koji sufinancira županija. Radimo neprekidno, 0-24 sata tijekom cijele godine s time da u jednoj smjeni radi jedna ekipa T1 tima i jedna ekipa T2 tima s dva vozila vozila hitne medicinske pomoći – dodaje Poljak.
Nemaju problema s liječnicima
U prosjeku, godišnje timovi obave više od 10.000 intervencija na terenu i u ambulanti. S obzirom na to da u cijeloj zemlji nedostaje liječnika, križevačka je Hitna po tom pitanju još i dobro prošla.
– Zahvaljujući dobroj povezanosti i blizini Zagreba za sada nismo imali nekih većih problema u pronalasku liječnika, iako se većinom radi o mladim liječnicima koji se najčešće zadržavaju do dobivanja specijalizacije. Prosječan boravak je oko godinu, godinu i pol dana – objašnjava voditelj. Trenutačno ovdje radi jedan specijalist hitne medicine, četiri liječnika opće medicine, četiri prvostupnika sestrinstva, 11 medicinskih sestara i tehničara te pet vozača.
– S obzirom na česte rotacije kod liječnika, slobodno možemo reći da su medicinske sestre, tehničari i vozači s dugogodišnjim stažem stup hitne medicinske službe – tvrdi Poljak, inače prvostupnik sestrinstva koji je u križevačkoj hitnoj već 14 godina. Anestezija i hitna privlačile su ga još od srednje škole za medicinske tehničare.
– Na moju sreću jedno od toga se i ostvarilo. Specifičnost posla je što nikada unaprijed ne znate što vas taj dan očekuje, kakve vrste intervencija možemo očekivati, hoće li biti po danu, noći, suncu, kiši – objašnjava i dodaje da se zbog nepredvidljivosti čovjek mora vrlo brzo “resetirati” i prilagoditi trenutačnoj situaciji.
Čim zazvoni telefon, kreće navala adrenalina
– U istom vozilu, na istim nosilima u jednoj intervenciji se rađa novi život, a već za nekoliko trenutaka traje borba da se drugi život ne ugasi. Posebnost takvog rada jest i da na neki način zadirete u ljudsku intimu, dolazite u nečiji dom gdje je sve nabijeno emocijama, pogotovo kada se radi o najhitnijim stanjima koja obično nastupaju iznenada. Mene kao profesionalca, a vjerujem i moje kolege, ipak u najvećoj mjeri senzibiliziraju intervencije u kojoj su djeca žrtve stradanja – priča nam voditelj križevačke Hitne službe.
U ambulanti, kad nisu na terenu, često nemaju puno vremena za opuštanje, ispijanje kave ili razgovore. Čim zazvoni telefon kreće navala adrenalina.
– U tim trenucima svi članovi tima usmjeravaju se prema onome što bi nas moglo očekivati. Nažalost, ponekad već iz samog poziva, s obzirom na udaljenost i mehanizam povrede te protok vremena, možemo otprilike predvidjeti u kojem bi smjeru intervencija mogla krenuti tj. kakav bi mogao biti njezin ishod. Osobito je teško i stresno kada je unatoč svim naporima hitnog tima ishod nepovoljan – objašnjava Poljak i dodaje da su mu najteži trenuci kad obitelji treba priopćiti da je stradalo dijete ili mlađa osoba.
– S druge strane prekrasan je osjećaj kada kroz vrata ambulante uđe mladić koji je prije desetak godina teško stradao u prometnoj nesreći, a sada već otac, pa kaže svojoj ženi i djetetu “Vidite, ovi ljudi su tati spasili život” – prisjeća se Poljak.
Uz bok najboljima
Kad podvuče crtu, priznaje da je rad u hitnoj medicinskoj pomoći izrazito stresan i zahtjeva fokusiranost, koncentraciju, ali i određenu mentalnu stabilnost u zbrinjavanju pacijenata. Upravo zato svi djelatnici u točno određenim vremenskim intervalima pohađaju praktičnu i teorijsku edukaciju i provjeru koju propisuje Hrvatski zavod za hitnu medicinu, ali i mnogobrojne interne treninge kako bi se usvojene vještine zadržale na visokom nivou.
– Jedan od glavnih preduvjeta za uspješno zbrinjavanje najhitnijih pacijenata jest međusobna interakcija svih članova u timu. Moramo surađivati i to je izuzetno važno. Samo tako možemo spasiti život – naglašava voditelj Ispostave Zavoda za hitnu medicinu u Križevcima. Dodao je da se standardi po pitanju medicinsko-tehničke opreme, vozila i educiranosti djelatnika svakodnevno dižu na višu razinu te da je naš Zavod uz bok najboljima.(GPP)
Komentari su zatvoreni.