Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Denis Žajdlik: ‘U Abu Dhabiju živi oko 200 nacionalnosti, zamislite koliko možete naučiti samo pričajući s ljudima’

Prema nedavno objavljenim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku tijekom prošle godine je iz Hrvatske odselilo 36.436 osoba, odnosno grad veličine Samobora. Prema popisu stanovništva u razdoblju između 2001. i 2011. Križevce je napustilo 1.200 stanovnika, a statistike upozoravaju da se ovaj negativan trend nastavlja. O razlozima odlaska iz Hrvatske i uvjetima života i rada u Ujedinjenim Arapskim Emiratima razgovarali smo s dvadesetčetverogodišnjim Križevčaninom Denisom Žajdlikom.

Za početak, molim te reci kada si otišao iz Hrvatske i gdje danas živiš i radiš.

Iz Hrvatske sam otišao u srpnju 2012. godine i nisam se vraćao četiri godine. Svaki puta kada sam imao prilike ići kući dobio bih bolju ponudu za posao. Izbor je uvijek bio težak – ići kući i vidjeti prijatelje i obitelj ili prihvatiti bolji posao i imati bolju budućnost, što je bio i prvi razlog zašto sam otišao. Živim i radim u Abu Dhabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugom po veličini gradu u državi.

U Križevcima si stekao srednju stručnu spremu. Jesi li imao priliku za zaposlenje u Hrvatskoj?

Danas je teško doći do posla u Hrvatskoj, barem sam tako čuo. Iskreno, ja nisam imao taj problem, štoviše imao sam posao kada sam odlazio. Zaposlio sam se u firmi u kojoj sam tijekom srednje škole radio praktične satove, i to odmah nakon završetka Srednje škole Ivan Seljanec.

Jednostavno, nisam bio sretan s poslom koji sam radio i smatrao sam da imam više potencijala i ambicija nego što sam tada koristio. Svaki dan je bila ista priča – probudiš se u 5:00 sati, spremiš se i kreneš na posao, radiš od 6:00 do 14:00, dođeš kući, napraviš neki ručak i radiš neke male poslove oko kuće. Nakon šest mjeseci sam zaključio da ne želim imati takav život do kraja života već želim uživati u njemu što više mogu.

Kakav je svakodnevni život u Abu Dhabiju – jesi li naučio arapski, što znaš o šerijatskom pravu?

Abu Dhabi je jako miran grad, ljudi su većinom pristojni i ljubazni, naravno kao i svagdje u svijetu ima i onih malo manje ljubaznih. Imam dobar posao koji pokriva sve moje želje i sve što sam si oduvijek htio priuštiti. Imam lijep stan, auto, ispunjen život. Mogu otići na večeru s prijateljima, van na zabavu ili putovati svijetom bez da se brinem hoću li imati dosta novaca za režije idući mjesec. Prema pričama mojih prijatelja i obitelji to je normalna pojava u Hrvatskoj, živi se od mjeseca do mjeseca. To je točno razlog zbog kojeg sam i otišao, znao sam da je život više od preživljavanja iz mjeseca u mjesec.

Arapski tu i tamo znam ponešto, ali ne previše. Zapravo, arapski nije potreban za sporazumijevanje s bilo kime. Štoviše, u UAE živi samo 10 posto lokalaca, svi ostali su iz drugih zemalja svijeta. Zanimljiva stvar je da ovdje živi oko dvije stotine različitih nacionalnosti. Zamislite koliko možete naučiti samo pričajući s ljudima.

Šerijatsko pravo je religija kao i svaka druga, ima svoja vjerovanja i svoju prošlost. Ja poštujem svaku religiju i smatram da svatko ima pravo vjerovati u ono što želi. Ljudi ovdje poštuju moju religiju i ja poštujem njihovu. Nikada me nitko nije tražio da ju usvajam ili nešto slično, na kraju krajeva, svi smo mi ljudi i jedino je važno da poštujemo jedne druge.

Koliko često navraćaš u Križevce i kojim povodom? Imaš li planova za povratak u Hrvatsku?

Nakon što nisam dolazio u Hrvatsku od 2012. godine, napokon sam dobio posao koji sam oduvijek želio i nakon duge četiri godine odlučio sam posjetiti Križevce. Bilo je to 19. veljače 2016., rano ujutro sam sletio u Zagreb. Suze u oku, strah, nervoza, pritisak u plućima. Prvi udah svježeg zraka nakon izlaska iz aviona je bio predivan. Svi u obitelji su znali da dolazim osim moje majke, kojoj je taj dan bio rođendan i htio sam ju iznenaditi i kao dar doći doma. Bio je to jedan od najboljih dana u mom životu i od tada dolazim doma dva puta godišnje, osim ako ne putujem u neku drugu zemlju, onda barem jednom godišnje.

Planovi za povratak su još daleko. Ako moja kompanija jedan dan otvori pogone u Hrvatskoj volio bih se vratiti i nastaviti živjeti u domovini. Gdje god sam bio i proputovao, Hrvatska je uvijek najbolja zemlja na svijetu i zauvijek će biti u mom srcu.

Na kraju, što želiš poručiti mladima Križevaca? Zahvaljujem ti na ovom kratkom razgovoru.

Preporučio bih im sljedeće: ako imate svoj san onda idite i slijedite ga! Napravljeno je istraživanje među ljudima kojima su pred smrt postavili pitanje o tome što bi htjeli promijeniti da su opet mladi i da imaju svoj život. Svi su odgovorili isto – ne žale za stvarima koje su napravili nego za stvarima koje se nikada nisu usudili napraviti. Zato, živite svoj život, ostvarite svoj san, imate samo jednu šansu!

sasa
sasa

Svaka cast majstore po slikama se vidi u kojoj firmi radis 🙂
da si ostao u KZ bio bi obican sljaker!!!

wpDiscuz