Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

‘Ovo nema ni New York!’ – gostovanje Stochela i Mozesa Rosenberga u Soul Cafeu

Uskoro bi se kroz križevački javni život umjesto pitanja: „di si bio 91.?“, moglo provlačiti pitanje: „di si bio 1. 4. 2017.?“. Razlog toj promjeni je nastup jednog od najvećih, ako ne i najvećeg gypsy jazz gitarista, Stochela Rosenberga i njegovog brata Mozesa također, u Soul Cafeu.

Ova prava jazz poslastica napunila je Soul Cafe i time priredila Križevčanima, barem onima koji su bili, pravi spektakl. Ali činjenica da glazbenik globalnih razmjera, koji je nedavno nastupao u njujorškom Carnegie Hallu sada nastupa u malenim Križevcima, a odmah zatim u Parizu, spektakl je sam po sebi.

Braći Rosenberg se na pozornici pridružio i Mate Matišić, kao veliki prijatelj Stochela i Mozesa, ali ponajprije kao veliki gitarist za kojeg bi se moglo reći da jedini na području naše države svira pravi, iskreni gypsy jazz.

Uz Matu, koji je zasvirao na njihovom drugom setu, na trećem i posljednjem setu trojcu se na tri pjesme priključio i organizator koncerta Boris Brčić kao basist. Kao predgrupa braći Rosenberg nastupili su Bruno Mičetić na gitari, Luka Veselinović na kontrabasu  i Borko Rupena na bubnjevima.

Iako je predgrupa odradila odličan posao, i sva trojica se pokazali kao vrsni glazbenici, vidjelo se da ljudi žudno iščekuju glavne zvijezde večeri. Već sa prvom stvari koju su izveli, autorskom pjesmom Stochela pod nazivom For Sephora, koju je posvetio sestri, uspjeli su zavladati Soul Cafeom.

Nakon toga je uslijedilo još nekoliko autorskih pjesma i obrada, kao što je glazbena tema iz filma Kum – Speak Softly Love, no što je koncert više odmicao to su Rosenbergovi izvodili više kompozicija velikog i neponovljivog Djanga Reinhardta: Minor swing, Nuages, Summertime, itd. koje je publika odmah prepoznala i reagirala na njih.

Ovo inače nije bio prvi nastup Stochela Rosenberga u Križevcima, nastupio je i 2013. godine u Velikoj dvorani Hrvatskog doma i to baš s Matom Matišićem te Juricom Štelmom na kontrabasu. Uspjeh ovog koncerta pripisao bih upravo intimnoj atmosferi koja vladala Soul Cafeom tu večer.

Glazbenici na svega par metara od publike, koja je samo u čudu promatrala i pokušavala shvatiti kako je moguće da ljudi sviraju tako vanzemaljski dobro, što je potvrdio i bis koji je bio tražen istog trena kada su gitaristi završili s najavljenom zadnjom pjesmom.

Nakon koncerta braća Rosenberg ostala su na neformalnom druženju s okupljenima i tada dijelili autograme i slikali se s ljudima, čime su dokazali da iako netko nosi veliko ime opet može biti skroman i prizeman čovjek.

Iskreno se nadam da ovo nije zadnji put da gledamo Stochela Rosenberga u Križevcima te da će se vratiti i odraditi i još bolji koncert sa tko zna kojim gostom iznenađenja i tako potvrditi izjavu jednog od prisutnih na koncertu: „Ovo nema ni New York!“


Komentiraj

Budi prvi komentator! (nakon upisa komentara provjerite email i slijedite upute)

Obavijesti me o
avatar
3000
wpDiscuz