Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Dobro je ponovno se prisjetiti znamenitog križevačkoga novinara, Milana Grlovića

OLYMPUS DIGITAL CAMERAJedan od utemeljitelja Hrvatskog novinarskog društva i njegov  prvi predsjednik 1910. godine rođeni je Križevčanin Milan Grlović. Ugledao je svjetlo dana 10. listopada  1852. godine u obitelji križevačkog odvjetnika Ljudevita Gerlocija, plemenitaškog podrijetla, o čemu svjedoči plemićki list iz 1600. godine na ime “Gerlovich de Gerloczy.” Kao student prava 1876. uzeo je Milan prezime Grlović kako bi dokazao svoje hrvatstvo. Nakon rada u očevom odvjetničkom uredu u Križevcima Grlović se zapošljava u Zagrebu u listu “Pozor”, čime započinje njegova novinarska i publicistička karijera. Surađivao je i uređivao brojne listove i časopise svoga doba. Dobro poznavajući novinarsko zvanje kojem je posvetio cijeli život Milan Grlović je zarana, još kao 25-godišnjak 1877. godine u svojem listu “Hrvatski sjetozor”, u članku “Hrvatsko žurnalističko društvo” obznanio svoje viđenje posebnog žurnalističkog udruženja, radi zaštite, kako je rekao, “mladog hrvatskog novinarskog stališa u pionirskom nevremenu”. Konstituirajuća skupština Hrvatskoga novinarskog društva održana je 18. prosinca 1910. godine u Zagrebu, u nazočnosti 30 novinara i jedne novinarke, Marije Jurić Zagorke.

grlovichPrvim predsjednikom društva izabran je Milan Grlović. Čak i poslije 102 godine njegove poruke o zadaći novinara i novina aktualnije su no ikad, upozoravajući na zabrinjavajući položaj novinarske profesije, ne samo u Hrvatskoj:
“Štampa je velevlast. Njezin se glas ma i prigušen čuje daleko – a tko ustrajno i dugo nišani, napokon i pogađa. Geslo nam mora biti: jedan za sve, svi za jednoga. Naše su dužnosti dvojake, naprama narodu kojemu služimo i naprama sebi. Naprama narodu mi smo pioniri i vojnici njegovog političkog osvještenja, njegovog kulturnog unapređenja. Dužnosti spram nas samih osnovane su na vječnim zakonima morala i etike. Mi tražimo dostojnu egzistenciju, pravednu nagradu za naš trud i rad kao svi kulturni radnici…”, apelirao je tada Grlović. Nije ga se baš čulo, a niti ga se danas više sluša…

wpDiscuz