Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Križevački maratonci trčali Bečki maraton

Zaljubljenici u trčanje iz cijeloga svijeta ovaj su se vikend našli na Bečkom Prateru. Točno u 9 sati, na  širokom platou uz Dunav preko 35 tisuća trkača čekalo je znak startnog pištolja, kako bi oni s “drugog planeta” (iz Kenije, Etiopije, Maroka), koji trče za velike pare, i obični smrtnici koji trče za svoju dušu, svaki u skladu sa svojim talentom, uloženim trudom i ambicijama, u što kraćem vremenu dotrčali do ciljne crte u strogom centru grada. Za dionicu “klasičnog maratona” koji iznosi 42195 metara prijavilo se njih 9.5 tisuća, a za “polumaraton” više od 25 tisuća trkača.

Od ranog jutra Beč se ljuljao u ritmu vječnih valcera i rock’n’rola. Cijele obitelji slijevale su se u centar grada, a oni koji su okasnili morali su se zadovoljiti udaljenijim  mjestima od impresivne ciljne pozornice, pretrpane TV mašinerijama ORF-a i ostalih medija, sponzorskih loža i ogromnog “video zida” na kojem su prisutni građani gledali dramatične  obračune crnih i bijelih trkača. Uz trasu trkačke staze, po informacijama sportskih novinara vodećeg austrijskog lista Kuriera, u nedjelju se od 9 do 14 sati okupilo preko sto tisuća ljudi. U gradu europske povijesti i kulture, bečka su gospoda došla gledati maratonsku utrku i zapljeskati trkačima.

Koliko je ovaj sport postao “opsesija” protagonista “trčanjem u ljepši život”, s jedne strane, kao početni “input” jednoj takvoj priredbi, toliko su se onaj natjecateljsko-sportski segment i turistička promocija grada kroz maratonsku utrku – ujedinili, osmišljeni i realizirani kao grandiozan događaj kakvih je u svijetu sve više. Specifičnost i poseban čar Bečkom maratonu daje toplina ambijenta strogog centra europske prijestolnice kulture i sportski naboj koji tisuće ljudi iz čitavog svijeta pretvara u nešto što je u vremenu ekonomsko-političke globalizacije postalo manje važno, a to je tolerancija, poštovanje i zajedništvo.

U toj masi “građana svijeta” dva križevačka trkača, dugoprugaša – već afirmirani maratonac Danijel Katalenić i doskorašnji nogometaš Mario Evačić, koji je po okončanju nogometne karijere otkrio čar dugoprugaškog trčanja, predstavljali su naš grad.
Danijel Katalenić je u konkurenciji 9.5 tisuća trkača, s vrijednim osobnim rekordom od 2 sata i 35 minuta, u glavnoj utrci bio zadivljujući 35. Danijel je popravio svoje dosadašnje najbolje vrijeme za punih deset minuta i istrčao najbolji hrvatski rezultat ove godine.
Mario Evačić je u utrci na kraćoj distanci (21 km) također popravio svoje najbolje vrijeme i rezultatom 1 sat i 19 minuta zauzeo izvanredno 43. mjesto u konkurenciji 23 tisuće trkača.

Koliko su vrijedni rezultatski dosezi dvojice naših sugrađana možda najbolje ilustrira činjenica da se kolona trkača mostom preko Dunava probijala gotovo 20 minuta i da je pravo umijeće u toj masi i silnoj gužvi uopće izboriti poziciju koja trkačima omogućava “normalno trčanje” i koncentraciju koja je nužna da bi svoju sportsku spremu realizirali u rezultat i plasman kakav su obojica naših predstavnika uspjeli ostvariti u ovoj utrci.

U glavnoj muškoj utrci sa svjetski vrijednim rezultatom pobijedio je Sugut Henry iz Kenije u vremenu 2:08,32. U ženskoj konkurenciji pobijedila je Kimutai Hellen, također iz Kenije, u vremenu 2:31,28. Bilo je prekrasno ovaj vikend biti dio hrvatske sportske obitelji u Beču!