Neki od nas uz svoje službeno, nose i neslužbeno ime, nadimak koji im je netko nekad prišio ili ga naslijedio jer ima onih koji se, poput kakvog obiteljskog blaga, prenose nasljednicima. Oni su svojevrsna karikatura pojedine osobe, znakovite po geografskom ili zavičajnom podrijetlu, po govoru, narječju, izričaju, naglasku, po ponašanju, uzrečici, fizionomiji, sličnosti s javnim osobama, ili po nekoj drugoj osobitosti i svojstvu. Nadimak se lako nalijepi i teško odlijepi, pogotovo ako je pogrdan. Nekom je nagrada i pohvala, a nekom uteg i pogrda.
Osim osobnih, česti su i obiteljski, pa čak i zavičajni nadimci, kao što je primjerice pridjevak Pesjak starosjediocima križevačkog Gornjeg grada. To su navodno zaslužili rođeni gorjanci po tomu kaj je svaka hiža imala svoga pesa čuvara koji je danju, i posebno noću, glasno upozoravao domaćine na nepoželjne namjernike. Upravo u Gornjem gradu brojnije su se obitelji istog prezimena prepoznavale i razlikovale po nadimcima, primjerice; Benčak-Mandalek, Čavljak-Turač, Čuveljak-Hrnjec, Habdija-Bradač, Konfic-Bendek, Konfic-Lacker, Konfic-Luščin, Konfic-Turpek, Kovačić-Kalabrez, Kovačić-Palči, Kovačić-Ponek, Novak-Celebrini, Novak-Jankač, Novak-Kader, Picig-Kraluš, Sviličić-Dr. Gazda, Vuščić-Tutić.
Komentari su zatvoreni.