INTERVJU Igor Kudeljnjak uoči koncerta Gradskog tamburaškog orkestra: Kad su prvi put zasvirali, naježio sam se

Nakon dva mjeseca proba, Gradski tamburaški orkestar spreman je predstaviti se najzahtjevnijoj križevačkoj publici s repertoarom skladbi posvećenih Križevcima. Na prvom cjelovečernjem koncertu koji će se održati sutra u 20 sati na velikoj pozornici na Strossmayerovom trgu, između ostalog će praizvesti skladbu našeg najizvođenijeg skladatelja Davora Bobića “Krvavi križevački sabor”. Križevčani će čuti kako je taj tragičan događaj križevačke povijesti vidio Bobić, ali i kako ga osjećaju sjajni križevački tamburaši i udaraljkaši. Ususret ovom glazbenom spektaklu, razgovarali smo s, kako ga je nazvao profesor Bobić na društvenoj mreži Facebook kad je objavio kratku snimku s probe – maestralnim dirigentom Igorom Kudeljnjakom.

Zašto je baš Krvavi sabor tema prvog cjelovečernjeg koncerta i kako je došlo do suradnje s Davorom Bobićem?

Kad smo se osnovali, odlučili smo da ćemo raditi na novim autorskim kompozicijama i tu se logično nametnulo da Davor Bobić bude prvi, kao trenutačno najizvođeniji hrvatski skladatelj i kao osoba s kojom smo dugo prijatelji. Mnogima od članova ansambla predavao je ili još predaje na fakultetu. Kad smo ga nazvali i pitali bi li napisao skladbu za nas, odmah je pristao. Onda smo predsjednik orkestra Jurica Perharić i ja otišli do njega u Varaždin i prvo nas je pitao imamo li neki važan događaj iz povijesti. Na um mi je pao Krvavi sabor, važan događaj iz križevačke povijesti koji je, čini mi se, nekako zapostavljen. Istog časa je prihvatio prijedlog i to je bilo zapravo najjednostavnije što smo dogovorili.

To se sve događalo ove godine i skladba je već gotova i uvježbana?

Maestro je brzo napisao skladbu, a mi smo počeli raditi tek kad su nam to epidemiološke mjere dopustile, negdje u lipnju. Osnovali smo se početkom godine i računali da ćemo početi s radom negdje u veljači, ožujku i zato je praizvedba bila planirana za Dan grada. No sve je palo u vodu i počeli smo s probama puno kasnije, a ozbiljnije tek nakon povratka iz Makedonije, sredinom kolovoza. Krvavi križevački sabor je simfonijska pjesma za udaraljke, veliki tamburaški orkestar i naratora pa uz naš orkestar sudjeluju i križevački udaraljkaši, koje je uvježbao profesor Štefan Đurković, dok će narator glumac Adalbert Turner Juci tijekom izvedbe ispričati legendu.

Profesor Bobić je bio neki dan na probi, kakvi su njegovi komentari? Je li zadovoljan?

Bio je oduševljen! Snimao je dijelove mobitelom, već smo u dogovorima za neke buduće suradnje. Jednostavno, kad napraviš nešto dobro onda se još mnoga vrata otvore. Skladbu ćemo danas studijski snimiti i ona će se naći na autorskom albumu profesora Bobića s njegovim skladbama za tamburaške orkestre.

Za koncert ste pripremili isključivo djela pisana za križevačke orkestre, kakvu glazbu posjetitelji mogu očekivati?

Osim praizvedbe Krvavog križevačkog sabora, izvest ćemo tri kompozicije koje su Križevčani kroz povijest školskog tamburaškog orkestra i nekadašnjeg Gradskog tamburaškog orkestra Sv. Marka Križevčanina imali prilike čuti, a ostavile su trag u tamburaškoj glazbi. Riječ je o “Križevačkoj suiti” Adalberta Markovića, koja je pred skoro 30 godina osvojila mnoge nagrade na festivalima, zatim još jednoj skladbi profesora Markovića “Impresija II – Kalnik”. Zanimljivo je da je ta skladba praizvedena na osječkom Festivalu tamburaške glazbe 1992., ali u Križevcima, jer se festival zbog rata održao kod nas. Izvest ćemo i kompoziciju Bože Potočnika “Cure i dečki križevečki”. Dakle, koncert će biti ozbiljan, bez pjevača i neće trajati predugo. Kratko i slatko.

Križevačka publika kratko vas je čula ljetos u sklopu Ljetnog kina, no već ste odradili nekoliko nastupa. Brzo ste se “uštimali”?

Prvi nastup bio nam je u Kašini na susretu tamburaških orkestara koji organizira član našeg orkestra Vice Zirdum u lipnju, nakon toga svirali smo filmsku glazbu na Nemčićevom trgu uoči filmske projekcije, zatim smo bili u Makedoniji i ovo je četvrti nastup. Da, već smo uhodani, no orkestar je sastavljen od vrhunskih muzičara koji godinama sviraju u orkestrima i imaju iskustva, tako da nam je išlo lakše nego da smo početnici. Među nama ima i onih koji nisu dugo svirali, ali ja im kažem da je to kao vožnja bicikla – ne može se zaboraviti. Njihova volja je izuzetna, dolaze redovito na probe, nakon posla, voze se iz drugih gradova i rezultat toga je sjajna glazba.

Znam da se ne voliš hvaliti, ali postoje li slični orkestri u Hrvatskoj? Mislim na sastav, s toliko školovanih tamburaša?

I mene je iznenadio odaziv! Kad smo objavili da želimo osnovati orkestar već prvi dan javilo se 40 tamburaša, među njima deset profesora tambure! Imamo jako puno studenata koji studiraju glazbu, a moram spomenuti trojicu prvih na svijetu magistara tambure koji su ljetos diplomirali – Franjo Pečarić, Ivan Koprić i Marko Blašković – svi sjajni glazbenici. Pridružili su nam se i asistenti s Muzičke akademije koji žele sudjelovati u radu. Ako me pitaš ima li ovakvih orkestara na svijetu – rekao bih da nema, ali ne mogu tvrditi pa se nije lijepo hvaliti. No sigurno je to da slični orkestri nisu uobičajeni i nema ih puno, raritet smo i što se tiče kvalitete svirača i što se tiče njihovog broja. Uistinu imamo zavidan broj tamburaša i kad sam ih sve vidio, rekao sam da sad nema natrag. Ili ćemo raditi kak’ se spada i kvalitetno ili nas budu brzo “otkantali”.

Kakav je onda osjećaj stati pred toliko tako dobrih glazbenika? Ima li dirigent pred njima tremu?

Fantastičan je osjećaj! Iako su mnogi od njih bili moji učenici, nisam im šef niti autoritet. Rad u orkestru sam zamislio na jedan kolegijalan način, međusobno se izuzetno poštujemo. Kad ih čujete kak sviraju, to je jako lijepo! To je fantastično! Taj prvi osjećaj kad sam ja zamahnuo, a oni zasvirali….. Očekivao sam da ću “pasti u nesvijest” od količine zvuka i to se stvarno dogodilo. Naježio sam se kad su zasvirali! A mislim da su i oni to osjetili. Osim toga, jako je važna podrška koju imam od predsjednika Jurice, koji također ima velike uspjehe sa svojim učenicima tambure, i cijelog Upravnog odbora s Brankom Špoljar, Stjepanom Fortunom, Gordanom Božić, Dijanom Mijač Dretar i Josipom Berendom. Blagoslovljen sam s njima jer ideje koje dolaze odmah kreću u realizaciju tako da nema zastoja, moja je zadaća muzika i rad s orkestrom, o drugome ne moram brinuti.

Iako ste održali tek nekoliko nastupa, zovu vas na koncerte. Što je sljedeće, kakve planove imate i kakve koncerte pripremate?

Imamo dogovorene nastupe, možda i jedan veliki na međunarodnoj razini, ali o tome ćemo drugom prilikom, kad sve bude sigurno. Imamo u planu jedan “svemirski” koncert druge godine u Križevcima, polnoćku kod Sv. Marka, jedno krasno putovanje, puno toga planiramo. Morali smo čak i odbiti tri nastupa jer ne stignemo, nismo profesionalni orkestar i ljudi imaju svoje obaveze i poslove, a uz to redovito dolaze na probe. Svi se jako veselimo prvom cjelovečernjem koncertu i praizvedbi Bobićeve skladbe napisane baš za nas, u čast Križevaca. Zato pozivam Križevčane da dođu sutra u 20 sati na Stross i poslušaju sjajnu glazbu.

Vezano
Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno