‘Trgovci su, a za KTC to jamčim, skinuli cijene – treba provjeriti što se događalo s cijenama proizvođača’

0

Kakvo je digitalno doba trgovine i općenito trgovina budućnosti pokušat će u Vodicama odgonetnuti domaći stručnjaci na 1. konferenciji o trgovini u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. Govorit će se o stanju i trendovima u cijelom tzv. FMCG sektoru, podsvijesti kupnje, digitalno osvještenim kupcima i omnichannel (višekanalnoj prodaji), digitalnom marketingu, kao i doživljaju prostora trgovine, predavači su marketinški i eksperti za istraživanje tržišta, te ministri Darko Horvat i Marija Vučković i predsjednik HGK Luka Burilović. Na panelu o aktualnostima u trgovini stavove će sučeliti i čelnici vodećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, među kojima i Ivica Katavić, ujedno predsjednik Udruženja trgovine u HGK. S njim razgovaramo o sadašnjim i budućim izazovima trgovačkog sektora.

Jučer je počela, a još danas traje prva konferencija o suvremenim trendovima u trgovini. Obzirom na važnost i status sektora u gospodarstvu, zašto tek sad prva?

Zašto tek sada prva? Možemo reći da nikada nije kasno za dobre stvari. Kao što naziv teme konferencije kaže u pitanju su suvremeni trendovi u trgovini. Trgovina se u Hrvatskoj u posljednjih 10-tak godina razvila ubrzano, a razlog tome su ulasci stranih lanaca koji su ubrzali taj razvoj. Jednostavno, ukoliko se domaći lanci ne prilagode tome, slijedi pad prodaje, a onda i gubitak tržišta. Ova konferencija je nastala kao plod tih ubrzanih trendova razvoja i kao potreba da se još dodatno razgovara o modernim kretanjima u trgovini.

Jedan od suvremenih trendova je i online trgovina. Retaileri uviđaju da je ona prilika za rast, nekima nova, nekima zadnja, ali svima je neminovnost. Koliko su naši trgovci spremni prihvaćati takve pristupe kupcima?

Online trgovina je sadašnjost i budućnost trgovine. Ona ubrzava proces kupnje i omogućava da se što više pojednostavni put robe do krajnjih potrošača. I kod nas se povećao broj trgovaca koji svoju robu nude kupcima putem online trgovine. Naravno, vrlo je bitno o kakvoj se robi radi, odnosno koliko je roba koja se nudi pogodna za takvu vrstu trgovine. U trgovini nije upitna želja za takvom vrstom trgovine, a na sreću, pokazalo se da su i naši trgovci spremni za online, jedini problem se može pokazati veličina tržišta koja će diktirati poslovni uspjeh i profitabilnost online trgovine.

Kakvom vidite trgovinu budućnosti? Hoće li biti, kao Amazon u Americi, bez blagajnica?

Trgovina u budućnosti će se i dalje razvijati. Naravno, trgovina kakvom je pamtimo unazad 15 ili 20 godina je već doživjela promjene koje su uvjetovane napretkom tehnologije. No trgovina za koju ste dali primjer mislim da još jedno vrijeme neće preuzeti dominaciju. Ima i kod nas blagajni bez blagajnica, no već posjet trgovinama s takvim vrstama blagajni govori da faktor čovjek će ostati još neko vrijeme jako bitan i da će proći još neko vrijeme koje će pokazati je li moguće tako nešto. No, nedostatak radne snage s kojim se susrećemo u zadnje vrijeme jako radi u korist trgovine sa što manje zaposlenih.

Unazad nekoliko godina na hrvatsko tržište stigli su neki inozemni lanci neprehrane, a od proljeća 2020. bi trebao ući i jedan talijanski 
 diskonter. Koliko još na tržištu, u našoj ‘maloj bari’, ima mjesta za nove ‘krokodile’?

Dolazak stranih trgovačkih lanaca je nešto što se odvija zadnjih 20 godina. I to je neminovno s otvaranjem tržišta Republike Hrvatske i ulaskom u EU. Domaći trgovački lanci su se s vremenom prilagođavali i u skladu s financijskim mogućnostima pokušali približiti kvalitetu svoga rada stranim lancima. Koliko ima mjesta za, kako vi kažete, nove ‘krokodile’ je jako dobro pitanje. Na njega može odgovor ponuditi vrijeme koje će pokazati je li tržište dovoljno veliko za sve. Neki strani lanci su već odustali od tog našeg malog tržišta, neki od svog ulaska rade s gubitkom, tako da možemo reći da nikome nije lako u traženju mjesta na tržištu i svakako će tu biti još puno zanimljivih događanja kojima ćemo svjedočiti.

Lani smo bili svjedoci i preuzimanjima od stranaca – poljski fond kupio je omiški Studenac. Jesu li moguća i koliko su vjerojatna slična preslagivanja, npr. da Fortenova grupa proda Konzum?

Svakako da su preuzimanja uvjetovana i poslovnim rezultatima kao i razmišljanjima vlasnika o budućnosti kompanije. Naravno da je i u budućnosi moguće ponavljanje takvih događanja, no to nije nešto što bi karakteriziralo samo tržište Republike Hrvatske. To su stvari koje se događaju gotovo svakoga dana na svim tržištima Europe i svijeta.

Spomenuti Konzum i dalje je vodeći lanac, a zanimljivo je da je većina u Top 10 u 2018. imala rast prihoda. Kakva su predviđanja za ovu godinu, govori li to da gospodarstvu ide bolje, da raste potrošnja?

Rast prihoda je blisko vezan za cjelokupno gospodarstvo. Mi smo svjedoci kretanja našega gospodarstva koje je izašlo iz recesije. Ukoliko se ne radi o povećanju prihoda kao posljedici povećanja kompanije radi preuzimanja manjeg ili većeg broja kapaciteta neke druge kompanije, rast prihoda je očekivan i u pravilu on prati gospodarski rast u Hrvatskoj.

Prihodi rastu, a rastu i troškovi osoblja – neki su trgovci unazad godinu dana višestruko povećali plaće, isplaćivali nagrade, veće božićnice… da zadrže i privuku radnike. Je li radna snaga u trgovini i dalje u deficitu?

Jedan od glavnih problema gospodarstva je deficit radne snage. Posebno je to izraženo u trgovini. Naime, to je djelatnost kod koje se radi tijekom cijelog radnog dana, a nažalost kod nas i nedjeljom.

Zbog toga ljudi ako i nisu otišli ‘trbuhom za kruhom’ van granica naše zemlje, pokušavaju naći posao tamo gdje će ne samo nedjelja, nego i subota biti dan za odmor. Rast plaća, isplata nagrada i božićnica se u cijeloj priči podrazumijeva.

Koliko je zaposlenih u sektoru? Treba li uvoziti radnike ako nemamo dovoljno domaćih?

Sektor trgovine zapošljava oko 15,8% od ukupnog broja zaposlenih. To je izuzetno velik i značajan broj.

Svakako da će se na tržištu radna snaga morati naći i izvan granica, jer nitko ne može raditi bez radnika.

No, naša djelatnost je specifična po tome što trgovci imaju direktni kontakt s kupcima. Zbog toga mi ne možemo zapošljavati ljude koji imaju jezične barijere, osim na pomoćnim poslovima u skladištima i poslovima čišćenja i punjenja polica. Nažalost tu se javljaju problemi vezani uz radne i neradne dane, tako da je trgovina često na kraju popisa radnih mjesta kod tih ljudi kada traže posao.

Kako gledate na zapošljavanje umirovljenika na pola radnog vremena, jesu li kadri raditi u dućanu, ima ih koji su se vratili na staro radno mjesto.

Svaka osoba koja je sposobna izvršavati svoje radne obaveze je dobrodošla, pa tako i umirovljenici. Naročito oni koji bi se vratili na svoje staro radno mjesto u okviru satnice propisane zakonom.

Nisu ti ljudi ništa lošiji nego što su bili prije odlaska u mirovinu. Na kraju krajeva, ukoliko se pokaže da su ipak godine uzele maha, postoji mogućnost da odustanu.

Kad smo lani razgovarali dok ste postali predsjednik Uprave KTC-a Križevci, rekli ste da se zalažete da se nedjeljom ne radi. Vaš lanac ionako taj dan radi do 14 sati. Treba li ‘zabraniti’ rad tim danom? Kako regulirati – dati na izbor trgovcima, dati da odredi država, gradovi, općine…?

Po pitanju rada nedjeljom ja sam se više puta izjasnio. Ja mislim da nedjeljom i blagdanima trgovine ne smiju raditi. To pitanje mora riješiti zakonodavac, odnosno država. KTC već treću godinu ne radi na vjerske blagdane jer želimo da na taj dan naši zaposleni budu sa svojim obiteljima. Što se nedjelja tiče, lijepo bi bilo kada bi obitelji provodile taj dan zajedno.

No, tu postoji više razloga zašto sam za zabranu rada nedjeljom. Postoji veliki problem deficita radne snage. Za normalan rad nedjeljom moramo osigurati zaposlenima slobodan dan tijekom tjedna. Za tako nešto moramo imati 10 do 20% više zaposlenih kako se to ne bi osjetilo. Isto tako, razlog za rad nedjeljom zbog toga što je Hrvatska turistička zemlja ne stoji.

Nismo mi jače turističke destinacije od Austrije i Italije, pa svi oni koji idu na zimski odmor u te zemlje niti ne pokušavaju kupiti kruh nedjeljom jer tamo trgovine ne rade. Smatram da bi se i kod nas svi brzo prilagodili i da to ne bi imalo posljedica na prihode. Tko je kupovao nedjeljom, kupio bi sve i dan ranije, u subotu.

Od lani je zakonski reguliran i odnos između dobavljača i trgovaca kroz Zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse. Je li on doprinio pravednijoj, poštenijoj utakmici?

Mislim da taj zakon definitivno nije pridonio pravednijoj i poštenijoj utakmici jer se sve svalilo na leđa trgovaca. Proizvođači imaju cilj prodati što više robe. Svi rizici od trenutka kada je roba isporučena trgovcu su pali na leđa trgovaca. Lako je kada su u pitanju proizvodi koji imaju veće rokove trajanja. No, roba dnevne potrošnje kao što je kruh, mlijeko, mliječna fermentirana roba, peciva, dovode trgovce u poziciju da je bolje ostati pred kraj radnog vremena bez te robe, nego da joj prođe rok trajanja koji moraju sami podmiriti. Osim toga, sam zakon ne dozvoljava niti najsitnije greške jer su kazne za kršenje zakona izuzetno visoke i svakog trgovca dovode u jako tešku situaciju.

Kako se trgovci nose s inspekcijskim nadzorima, jesu li se oni pojačali od primjene zakona?

Inspekcijski nadzor je nešto na što smo već navikli. Drago mi je da je rad inspekcija ponovno vraćen pod nadzor glavnoga državnog inspektora i da se osjeća veća koordiniranost rada inspekcije.

Mi smo i ranije gotovo svakog dana u nekom od naših objekata imali nekog od inspektora, tako da tu ne vjerujem da će biti neke razlike na lošije. Reda mora biti, no svjesni smo da kod nas rade živi ljudi, a tko radi može i 
pogriješiti, pa se mi trudimo da grešaka bude što manje na našu radost i na radost naših kupaca. (PD)

Možda vam se svidi

Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno