U Multimedijskoj dvorani Gradske knjižnice “Franjo Marković” u Križevcima večeras u 18 sati će se održati predstavljanje knjige “Peto evanđelje” autorice Dubravke Oraić Tolić, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Križevcima. Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Nakon stručnih vodiča i studija o Svetoj Zemlji (Adalbert Rebić, fra Miroslav Modrić) te brojnih novinskih i internetskih zapisa s turističkih putovanja i hodočašća, knjiga Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji prvi je suvremeni književni putopis u nas o posjetu biblijskim mjestima i Izraelu. Efektni naslov citat je poznate sintagme Ernesta Renana iz studije Život Isusov. Ulazak na tribinu je slobodan.
O autorici
Dubravka Oraić Tolić je rođena u Slavonskom Brodu 1943. Filozofiju i ruski jezik s književnošću studirala je u Zagrebu i Beču. Magistrirala je temom Pejzaž u djelu A. G. Matoša, a doktorirala tezom Citatnost: Univerzalni tipovi i povijesni modeli. Od 1972. radi u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1998. redovita je profesorica teorije književnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a zatim na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavala je kao gostujuća profesorica na sveučilištima u Münchenu (1992) i Göttingenu (2007).
Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Amsterdam, Bad Urach, Berlin, Bremen, Budimpešta, Heidelberg, Jena, Pečuh, Sankt Peterburg, Rovereto, Tallinn, Veszprém). Uređivala je s Ivom Frangešom biblioteke Kritički portreti hrvatskih slavista i Enciklopedija hrvatske književnosti, a s Krešimirom Nemecom i Viktorom Žmegačem biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uredila je niz zbornika te objavila stotinjak znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima (Russian Literature, Neohelicon). Pokrenula je projekt i uredila dokumentarnu monografiju na hrvatskome i engleskome jeziku Hrvatsko ratno pismo 1991/92//Croatian War Writing 1991/92. Osim znanstvenim radom bavi se pisanjem poezije i eseja te prevođenjem s ruskoga jezika (Petrograd Andreja Beloga, trilogija Valentina Kataeva Trava zaborava, poeme Velimira Hlebnikova Gul’-mullina truba, Zangezi). Njezina knjiga Čitanja Matoša, objavljena u povodu 140. obljetnice Matoševa rođenja i 100. obljetnice smrti, doživjela je na hrvatskome jeziku dva izdanja te je prevedena na njemački pod naslovom: Antun Gustav Matoš: Ein Klassiker der kroatischen Moderne. Članica je uredništva časopisa Matice hrvatske Hrvatska revija.
Za svoj rad nagrađena je s više nagrada (Vjesnikova nagrada za knjigu Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture 2006., Povelja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 2012. godinu, nagrada HAZU 2013. za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti za knjigu Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente). Od svibnja 2014. redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
O Petom evanđelju
Peto evanđelje izražava najdublji dojam svakoga putnika koji se uputi na izvorne prostore kršćanstva: čudesnu podudarnost biblijskih tekstova i sakralne arhitekture. Nastajući u dugim stoljećima rušenja i građenja u tri sloja na istim mjestima (ranokršćanske crkve i bazilike između 4. i 7. stoljeća, križarska arhitektura od 11. do 13. stoljeća te raskošna moderna arhitektura 19. i 20. stoljeća) arhitektura Svete Zemlje govori kamenim jezikom Biblije.
Putopis je zamišljen kao mozaik osobnih dojmova, mini-eseja iz povijesti religije i sakralne arhitekture, neobičnih pojedinosti iz putne svakodnevice, autobiografskih sjećanja i lirskih zapisa. Knjiga je podijeljena na male eseje i pripovjedne medaljone koje pričaju tri vodiča te zapise koje ispisuje autorska pripovjedačica u ime grupe (kolektivno „mi“), u ime sebe i supruga (partnersko „mi“) i u svoje osobno ime (autorsko „ja“). Autoricu su na putovanju fascinirala tri fenomena: kršćanska imagologija utjelovljena u arhitekturi, židovski kultovi zemlje, vode, pustinje i sjećanja te začudna isprepletenost triju monoteističkih religija: kršćanstva, judaizma i islama. Naziv „Sveta Zemlja“ (Terra Sancta) nije nastao slučajno. Na malome trokutu u starome Jeruzalemu natiskala se na istim mjestima iskonska svetost svih triju abrahamskih religija. U tome je čar i tisućljetna uznemirenost Svete Zemlje. Knjiga je pisana kristalno jasno i čisto, bez velikih riječi i stručne terminologije, ali uvijek s provjerenim povijesnim činjenicama i dubokom kulturološkom podlogom koja prosijava iza malih riječi na velike teme. Kada se tomu dodaju pomno birani biblijski citati koji poput svjedoka prate posjećena sveta mjesta, knjigu ćemo rado uzeti u ruke ne samo zbog njezina duha, znanja, doživljaja i stila nego i zbog prepoznavanja i podsjećanja na najljepše stranice iz Biblije koje poznajemo iz naobrazbe ili religijske prakse.
Među prvim putnim zapisima iz Svete Zemlje znamenit je spis redovnice Egerije s kraja 4. stoljeća Putovanje u sveta mjesta (Peregrinatio ad loca sancta). U knjizi Dubravke Oraić Tolić Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji dobili smo autorski lirsko-kulturološki nomadistički putopis suvremene postmoderne Egerije.
Komentari su zatvoreni.