Ivo Prodan: ‘Atmosfera mi je glavni pokretač kod nastupa uživo’

U proljetnom intervjuu portala Križevci.info pitanja smo postavili mladom križevačkom muzičaru, saksofonistu Ivi Prodanu, povodom njegovog nedavnog nastupa s britanskim glazbenim dvojcem svjetskog glasa, The Shapeshifters, na velikom partiju u Rovinju. Prodan nam je usput predstavio hrvatsku elektronsku i DJ-scenu te dao recept svog sviračkog uspjeha.

Ivo, krajem prošlog mjeseca svirao si u Rovinju, u bivšoj tvornici TDR-a, na cjelovečernjem nastupu i partiju svjetskih poznatih house DJ-eva The Shapeshifters iz Velike Britanije. Kakav je osjećaj bio nastupiti pred gotovo dvije tisuće ljudi?

 

Da imao sam tu čast svirati „warm up“ prije nastupa poznatog dvojca iz Londona, i to je stvarno bilo jedno posebno iskustvo – od scene, lighta, vrhunskog razglasa i naravno  popunjene dvorane od preko 2000 ljudi. Mada sam već imao prilike nastupati pred sličnim auditorijem, mogu reći da mi je to bio jedan od dražih nastupa, sve je prštalo od pozitivne energije, publika me prihvatila čim sam se popeo na stage, bio mi je stvarno gušt svirati i dati dio sebe u cijelu tu priču.

S raznim DJ-evima surađuješ već godinama. Jesi li, prema tvojem saznanju, jedini koji svira saksofon u takvim kombinacijama kod nas, i kako si uopće ušao u te vode?

U Hrvatskoj postoji vrlo malo saksofonista koji se ozbiljno bave ovakvim načinom sviranja, suradnjom sa DJ-om, svega troje-četvero računajući i mene. U te vode sam ušao prije 5 godina, kada sam bio na sličnom nastupu mog bivšeg profesora iz srednje škole Saše Wozdetskog, koji je po mojem saznaju prvi krenuo svirati u takvoj kombinaciji elektronike i live performancea. Tada sam se, na prijedlog prijatelja i DJ-a Ivana Krnjića Krnje, išao i ja okušati u tome. Ljudima se svidjelo, i nakon nekih godinu dana po manjim klubovima u Križevcima i okolici bio sam pozvan na 8. godišnjicu „Astralisa“ u zagrebačkom Klubu “The Best” i tako je sve krenulo.
od tada svake godine proširujem broj klubova  u kojima sviram te surađujem sa sve većim brojem DJ-eva, pa sa, tako obišao skoro sve klubove u Hrvatskoj, npr. elitni Carpe Diem na Hvaru, zatim Terminal Club, Bling Bar, Shamballa, Gallery Club, Olympico bar, Gjuro2, The Best, Aquarius, Hemingway Bar, Opium vodice, Colosseum, Aruba Club, BOA Rijeka, Pommery, Monvi Center, El presidente, Magnus, Saint & Sinner, Santos Beach Bar, Bakaga, Euphoria, Papaya, Extravaganza, Macuba, Morgan’s Bar, La Habana, Kaktus,  Orinoco, London Club, Sax, Jazz Club i još mnogi drugi.

Gdje si i kad naučio instrument, je li križevačka glazbena škola imala taj predmet u vrijeme tvojih početaka? Nije tajna da si godinama svirao saksofon u Gradskom puhačkom orkestru Križevci.

Saksofon sam počeo svirati u osnovnoj muzičkoj školi u Križevcima kao jedini učenik. Budući da nije bilo adekvatnih profesora solfeggio sam pohađao kod nas u Križevcima, a na sate saksofona sam putovao u Bjelovar kod prof. Marijana Jakića koji je u to vrijeme svirao sa Soulfingersima. Od srednje muzičke u Križevcima smjer sam nakon godine dana odustao budući da nisam bio zadovoljan nekim stvarima. Umjesto srednje muzičke škole krenuo sam na jazz seminare kod prof. Saše Nestorovića, inače član uglednog „Zagrebačkog kvarteta saksofona“, šefa-dirigenta Big Banda HRT-a te docenta na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje sam usavršavao tehniku i upoznao mnogo vrhunskih svirača s kojima se i danas družim i surađujem.
Zahvaljujući poznanstvima s hrvatskom jazz scenom osmislio sam u suradnji s ravnateljom Gradskog muzeja Križevci Zoranom Homenom jedan mali jazz festival, koji bi se održavao svake godine u atriju likovne galerije, ali projekt nije naišao na potporu kulturnog vijeća Križevaca, što me iskreno jako razočaralo da u našem gradu ne postoji ništa slično, a gradovi se bore imati jedan takav festival. Cijelo to vrijeme sam svirao u gradskom puhačkom orkestru, skoro 15 godina, počeo sam još kao klinac, ali zbog obaveza na faksu i zasićenosti te neslaganja sa nekim stvarima sam prije dvije godine izašao iz te priče. No, bilo je to jedno dugo i zanimljivo razdoblje.

Kakva je atmosfera na tvojim svirkama, kakva publika dolazi, može li se prepoznati da preferiraju određene stilove, ili su tu ipak najbitniji ples i zabava?

Publika je stvarno različita, pretežito je to mlađa populacija, ali dolazi i dosta starije ekipe. Atmosfera je uvijek luda i pozitivna i ona mi je glavni pokretač kod ovakvog live performancea. Znao sam odsvirati nešto potaknut dobrom atmosferom što sam tehnički mislio da ne mogu, i kasnije na snimci nisam mogao vjerovati da to stvarno ja sviram. Što se tiče stilova, svaki DJ ima svoj stil i vrstu muzike koju pušta te se tako i profilira publika koja dolazi na nastup.

Nastupaš li uvijek na noćnim partijima ili si imao i nastupa danju? Jesi li do sada nastupao izvan Hrvatske i ima li kakvih planova po tom pitanju?

Pretežito su to nastupi u noćnim klubovima, ali po ljeti ima dosta svirki na after beach partyjima koji kreću od popodnevnih sati. Nastupao sam par puta u Sloveniji i sada sam u pregovorima s jednom agencijom koja bi me bukirala izvan Hrvatske.

Kako se zapravo pripremaš za nastupe s DJ-evima? Tu tradicionalno poimanje pjesama i glazbenih probi vjerojatno ne funkcionira, kako razrađujete set-listu, kako znaš kad je tvoje vrijeme za svirku?

Prije nastupa je najbitnije da si opušten i spreman prenijeti osjećaje kroz improvizaciju publici. Zbog toga je i ovaj performance specifičan i cijeni se zato što probe ne postoje. Sve se bazira na improvizaciji, set-listu ne pripremamo nego DJ mora osjetiti koje stvari pašu uz saksofon u tom trenutku i moramo napraviti zajedno nekakvu priču od cijelog tog seta, cijelo vrijeme surađujući. Ponekad je dovoljan samo pogled ili pokret instrumentom i odmah se zna na što mislim. Tu se, po meni, prepoznaje kvalitetan DJ koji mora biti i dobar glazbenik. Dok se pogodi takav DJ sve ide samo od sebe. Sada sam već profilirao krug DJ-eva čiji setovi mi pašu i s kojima najčešće nastupam.

Svoju glazbenu suradnju s DJ-evima znaš proširiti i društvom križevačkog perkusionista Frane Homena, a nerijetko si gost na nastupima Luke Belanija & Banda. Povremeno si surađivao s Tamarom Perc na gitari i Anom Iverac na flauti, itd. Imaš li kakvih planova za stalniji, možda autorski angažman u bendu?

Da, ponekad uključim i Homena u taj koncept koji na perkusijama daje poseban štih ovakvom performanceu. Volim se odazvati svakom pozivu Luke Belanija & Banda, s kojima sam odsvirao dosta gaža, a svirao sam i par puta sa Zdravkom Muretićem i njegovim Visokim tlakom, Sonjom Mrnjavčić, Josipom Konficom… Trenutno mi je plan što više gaža odraditi ovo ljeto, sad ima već dosta gaža po Istri, a u srpnju krećem na malu dvomjesečnu turneju po top destinacijama u Dalmaciji. Želja  mi je snimiti album i sljedeće godine početi svirati i po europskim klubovima.

Ako ostavimo glazbu po strani, završio si Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, a u društvu si poznat po umješnosti u pripremanju gurmanskih delicija. Vidiš li se u budućnosti kao glazbenik ili ugostitelj?

Prodan: Prošle godine sam završio stručni studij „Menadžment u gastronomiji i restoraterstvu“ na FTHM-u. Želio bih u budućnosti otvoriti vlastiti restoran koji bi nudi spoj glazbe i gurmanskih delicija, vidim se u obje funkcije, i kao ugostitelj i kao glazbenik, sigurno neću prekinuti svirati saksofon koji mi je zbilja mnogo toga omogućio u životu, to je jedna neraskidiva veza.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.