Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Komunalni otpad

Da je u New Yorku komunalno poduzeće radi duga tužilo Johna Browna, i da je od tuženog namirilo svoje potraživanje od 2296 USD, a poslije dražbe da je imanje dužnika kupio direktor komunalnog poduzeća Giovanni Rico, dan kasnije Rico bi dobio otkaz. Da se to desilo u Tokiju, Ikashi Nakamura bi dan kasnije od sramote sam sebi presudio i napravio harakiri. Da se takvo što desilo u Pekingu, Li Lii Yanga bi po kratkom postupku skratili za glavu, a u Islamabadu bi za isto to Hasana Hasnija javno objesili i ostavili visjeti par dana na kranu, za primjer drugima.

U Hrvatskoj, u Križevcima, Komunalno poduzeće je ekspresnom sudskom ovrhom Josipu Tukši naplatilo svoje potraživanje od 2296 HRK (jer je svojim smećem gnojio vrt, a ne punio njihovu kantu) i učinilo ga beskućnikom, a javno gradsko poduzeće Komunalno (čitaj: direktor) na istoj dražbi kupilo je njegovu skromnu kuću i okućnicu. Mali podsjetnik: Komunalno poduzeće je do prije par godina imalo direktora koji je po općoj ocjeni bio profesionalac, poznavao je problematiku djelatnosti, grad i ljude. Živeći sa sugrađanima, imao je i onu socijalnu komponentu koja je na takvim mjestima silno potrebna. Ipak, nitko, pa ni on, nije bez mane – bio je član u gradu opozicijskog SDP-a. Taj neoprez ubrzo ga je koštao!

Tadašnji, sadašnji i budući gradonačelnik je usprkos prosvjedima zaposlenika i građana izmislio novo radno mjesto i za direktora doveo svog nekompetentnog stranačkog kolegu koji je dobio fotelju, dobru plaću, a zauzvrat je imao i dvije obaveze: javljati  se u poglavarstvo i stranku te referirati tko je što učinio, a još češće, tko je što rekao protiv poglavara, poglavarstva i stranke. Usput, ne treba zanemariti da je svatko, pa i naše komunalno poduzeće „propulzivno, živahno“ javno poduzeće koje je uvijek interesantno onima gore. Mogućnost „netransparentnih poslova“ velika je i ima mjesta i prostora za sve. Idealno utočište za podobne, za odane, za rodbinu i prijatelje. Prije par dana farsa s naplatom potraživanja od sluge pokornog Josipa Tukše izišla je na vidjelo, a tada počinje igrokaz.

Gradonačelnik, koji je direktoru Komunalnog direktno nadređen do te mjere da ovaj bez njegova znanja ne smije otkopčati niti šlic, a ne ići u kupnju nečije kuće, diže frku i zove! Ali pazite, on ne zove direktora Komunalnog, on zove Valentina Puževskog, svog profesora pedagogije i političkog mentora te sav uznemiren pita: „Profesore, što se to dešava?!“ Prof. Puževski nema nikakvu funkciju u gradskom poglavarstvu, on je tek miran, pomalo umoran stari gospodin koji je sirotom Tukši susjed i piše za njega žalbe, uvjeravajući ga da „i kad nas zajebu i napuste svi, Sv. Marko Križevčanin moli za nas!“ Novine pišu, grad bruji, pa gradonačelnik budi vozača i hita na službeno putovanje u Mali Potočec, gdje sav unezvijeren, sa suzama u očima, grli Tukšu i šapuće mu: „Jožek, kaj se to desilo, kaj nam to rade i zakaj, zakaj, Jooooožek! I dokle?!“ Daje mu podršku i nudi pomoć, zaziva Matiju Gupca, Josipa Broza.

Puca medijska blokada starog kraljevskog grada i događaj je na nacionalnoj TV vijest dana. Puževski (zašto opet Puževski) u gledanoj TV emisiji hrvatskom puku objašnjava nemili događaj – uzrok i posljedice. Usput, u maniri dobrog vojnika Švejka vrši i svoju drugu (ili ipak prvu – važniju) misiju te izjavljuje kako „gradonačelnik sve to nije znao, ali da dobro vodi grad“. Ali, profesor pedagogije, pomalo umoran od godina, propušta reći da su i on i Hrg i direktor Komunalnog poduzeća članovi HSS-a koji vlada gradom, i da su uskoro izbori i „…da bi bilo lijepo da glasate za…“ i „…zašto ste me ono pozvali?“

I na kraju ove tužne, na puno mjesta ispričane priče preskačem veličinu duga i lik dužnika. Zaobilazim i pravo Komunalnog poduzeća da naplati svoja potraživanja od svakoga od nas. Zanemarujem i rad suda i otvaram pitanje, izričem sumnje, štoviše JA OPTUŽUJEM direktora Komunalnog poduzeća za skandalozan čin, nemoral, zlouporabu i beskrupulozno profiterstvo u kojem je baš Komunalno razbaštinilo Josipa Tukšu i napravilo ga beskućnikom, koristeći informaciju i položaj u sporu te, bez trunke ljudskosti, jednog od nas poslalo na ulicu! Taj je čin u cijeloj priči najvažniji, oličenje je osobnog i profesionalnog nemorala gradskog službenika!

Zato, ako gradonačelnik Križevaca ima morala i političkog sluha, ako osjeća bilo građana na koje se tako rado poziva, u ponedjeljak ujutro direktor Komunalnog poduzeća u Križevcima mora biti smijenjen, ne čekajući ishod žalbi ni izvršenu sudsku presudu. U suprotnom će se potvrditi sumnje građana da je sva strka i briga tek igrokaz i jeftini predizborni trik. Ako to učini, ja ću se potruditi da nam New York, Tokio, Peking i Islamabad postanu gradovi prijatelji, a njihovi mješoviti pjevački zborovi pjevaju na Velikom Križevačkom Spravišću!