Kao i svakog vikenda otkad je osnovana udruga KUB, tako smo i ove subote 02. i nedjelje 03. lipnja pedalirali krajobrazima naše uže domovine. Vozili smo šumskim stazama oko Stupa te svratili pogledati i podržati Off road kup Križevaca koji se održavao na poligonu Off-road kluba Križevci u Apatovcu te okolnim šumama. Oba dana, iako je bila najavljivana, kiša nam se smilovala pa smo imali blagu naoblaku u subotu i prekrasnu sunčanu nedjelju.
Nakon, nekima brze, nekima baš i ne, ali svima iznimno ugodne šumske vožnje ponovno smo izašli na asfaltirani dio slabo prometne ceste prema selu Dedino te njome nastavili svoje putovanje, preko Kamešnice za Stupe.
Stigavši do Kamešnice gdje se cesta razdvaja, lijevo prema Kalniku, desno prema Stupama, zadesio nas je, dosad, prvi defekt.
Jednom od jahača, nažalost, probušila se guma. Brzom intervencijom Hambe, našeg dežurnog servisera koji uvijek sa sobom nosi najmanje dvije zamjenske zračnice i pumpu, stražnja guma je u roku od nekoliko minuta bila reparirana te smo vožnju nastavili puni elana i entuzijazma.
Dodatno nas je motivirala činjenica da nismo bili jedina ekipa koju je zadesio defekt. Kako se isti vikend održavao 2. Off road kup, u blizini Kamešnice sreli smo dva bijesna džipa kako stoje nedaleko od ceste i njihove vlasnike kako se razjašnjavaju sa sucima utrke. Oba natjecatelja oštetila su svoje bolide te nisu bili u stanju nastaviti utrku već su se cestom morali vratiti nazad u kamp, a pošto nisu iz naših krajeva, morali su, za razliku od nas, tražiti upute kojim putem krenuti.
Mi smo nastavili vožnju po makadamskoj cesti kroz šumu i uživali u čistoći i ljepoti ovog dijela Prigorja.
Nakon kraće opuštene vožnje ravnim dijelom puta, došli smo do mostića preko kojeg vodi uspon do Apatovca. Tu smo nakon kratkog vijećanja, ići kraćim i težim ili dužim i lakšim putem, odlučili krenuti kraćim, ali strmijim usponom prema vrhu brda te skratiti put do odredišta u Apatovcu.
Stigavši na vrh, neki članovi koji su kondicijski, očito, u top formi, a tu bih posebno pohvalio mlađu ekipu koja nam se sa svakom sljedećom vožnjom pridružuje u sve većem broju, imali su pauzu od preko desetak minuta čekajući ostale, ne toliko istrenirane članove, da se pridruže, ne bi li se svi zajedno sjurili dugim spustom do Stupa. Iako je makadamska cesta prilično opasna u zavojima zbog sitnih kamenčića koji lakoćom mogu izbaciti biciklista iz sjedala, svi smo spretno stigli do podnožnja brda na kojem smo se svega nekoliko minuta ranije znojili da bismo došli do vrha. Ostatak puta bio je mačji kašalj.
Ravni dio ostatka makadamske ceste prošli smo za tili čas te ubrzo izašli na cestu za Apatovec.
Dolaskom u off-road kamp brzo smo provjerili gdje se toči hladna pijača, a gdje dijele topli obroci te smo nakon par minuta predaha pred sobom imali i klopu i cugu. Za hranu zahvaljujemo organizatoru natjecanja, Off-road klubu Križevci, koji nas je počastio, u tom trenu toliko nam potrebnom, ukusnom porcijom graha. Kada smo prikupili dovoljno snage za povratak u Križevce, krenuli smo cestom nazad prema Stupama, pa kao pravi moutain bikeri sišli na makadamsku cestu koja vodi prema Marinovcu i na kraju se preko Glogovnice i Križevačkog Ivanca, sretni nakon lijepo provedenog popodneva, vratili u Križevce.
Nedjelja je imala isti obrazac. Okupili smo se na istom mjestu, ali u nešto većem broju (cca 15).
Do groblja smo već izgubili Šuju koji je, želeći pred svima pokazati svoju kondiciju, odjurio ispred grupe i krivo skrenuo prema K. Ivancu umjesto na ZPP.
Iako je ZPP planinarska staza koja je uglavnom blaga, ovog puta nas je potpredsjednik Ogi povukao na, sebi odgovarajući, teren prave brdsko/šumske staze. Neki od okupljenih čak su se odlučili za sigurniju varijantu guranja bicikla dol/gor preko kratkih, ali prilično strmih bregića i gudura.
Po izlasku iz šume opet smo nastavili cestom, ali ovaj put smo se podijelili u dvije grupe te se jedna vratila u šumu, a druga nastavila cestom prema Kamešnici gdje smo se ponovno spojili.
Makadam prema Stupama ovaj put smo zamijenili dužim, ali blažim usponom na kojem sam ja čak uspio zavarati dio ekipe i poslati ih krivim smjerom dalje u brdo, iako je uspon trebao završiti na tom dijelu.
Pa kad već vozite brdske bicikle, izvolite voziti u brdo! Nisam ni sam bolje prošao jer sam već došao do vrha brda i krenuo se spuštati na drugu stranu kada mi je Ogi telefonom javio da mi džaba trud kad idem u krivom smjeru. Brzim okretom i sprintom vratili smo se na sporno raskrižje, međutim putem smo izgubili dvojicu koji su otkrili kraći put do Apatovca i nastavili u tom smjeru. Duuugo smo vozili ne bi li stigli do Apatovca i ‘izgubljenog’ dvojca, koji je u međuvremenu pojeo svoje porcije graha. Možda su čak prošli i bolje od nas koji smo putem brstili svaku zrelu voćku, bilo trešnju ili višnju, da skupimo dovoljno energije za put od 55 km.
Sva sreća da u ovom kraju ima dosta izvora pitke vode jer neki od članova nisu baš bili opskrbljeni pa smo morali nadopunjavati bidone i boce na svakom izvoru na koji smo naišli. Put kroz Stupe vodio nas je pored partizanske konspirativne bolnice debelo iznad Apatovca, u Ivanec Ludbreški iz kojeg smo se nakon kraćih spusteva i uspona ipak sjurili po cesti i našli sa ‘izgubljenim dvojcem’ u Apatovcu.
Iako smo veći dio puta vozili makadamom, do Križevaca smo ipak nastavili voziti cestom, što zbog umora, što zbog kasnih sati, ali s osmjehom na licima i sa 55 km dobre vožnje iza nas.
Komentari su zatvoreni.