Novi naslovi u Gradskoj knjižnici

KORAK PO KORAK / Simon Reeve; s engleskoga preveo Marin Popović. – Zagreb: Mozaik knjiga, 2022.
Simon Reeve, jedan od najpoznatijih BBC-jevih novinara i dokumentarista, čiji je avanturistički duh opčinio gledatelje i čitatelje diljem svijeta, u ovom autobiografskom djelu opisuje svoja putovanja po epskim predjelima svijeta te pripovijeda kako je pribjegao metcima u izbjegličkim kampovima na granicama ratnih teritorija, kako je hodao kroz minska polja te bio uhapšen pod sumnjom da je špijun KGB-a. Na svojim je putovanjima prelazio džungle, pustinje, planine i oceane, pritom posjetivši neke od najljepših, najopasnijih i najosamljenijih predjela svijeta. Iskreno pripovijedajući o svojem iskustvu, Simon pruža uvid u pozadinsku priču iza velikih avantura koje je proživio te ujedno izlaže kako je izgledao i njegov osobni put do točke na kojoj se nalazi danas – od toga kako je napustio školu bez ikakvih kvalifikacija, zapao u depresiju te se, igrom sudbine, uspio izdići i krenuti na put promjena u svojem životu… Korak po korak.

NAJRUŽNIJA ŽENA NA SVIJETU / Olga Tokarczuk; preveli s poljskog Đurđica Čilić i Mladen Martić. – Zaprešić: Fraktura, 2022.
Knjiga izabranih priča nobelovke Olge Tokarczuk Najružnija žena na svijetu iznova nam donosi čudo književnosti gdje god da se radnja događa – u gradu koji i sam postaje protagonist priče, na samotnom otoku, u odnosu koji nepovratno umire, ili na nevjerojatnom početku rata. Priče u kojima su likovi nerijetko karikature vlastitih osjećaja, ispripovijedane tako da povremeno nećemo ni udahnuti čitajući, ponovna su potvrda izvanredne književnosti ove nobelovke. ˝Najružnija žena na svijetu˝ ne pokazuje samo nenadmašno pripovjedačko umijeće Olge Tokarczuk već i majstorstvo u istraživanju granica stvarnosti i onoga iza stvarnosti, bilo da se radi o košmarima, nadrealnim iskustvima ili naprosto mogućnostima stvarnosti. Olga Tokarczuk je i sjajna psihologinja i svaka priča uvijek nas iznova suočava s našim najvećim strepnjama i strahovima: „Znate li čega se najviše bojim? Da bi svijet doista mogao biti takav kako nam izgleda.“

PRIČE IZ MOJE DAVNINE / Josip Laća; ilustrirao Stjepan Lukić. – 1. izd. – Zagreb: Alfa, 2022.
Autor se vraća nešto dublje u prošlost svojih junaka – pa i u svoju – u sredinu pedesetih godina prošloga stoljeća, u predškolske dane i prve godine školovanja u rodnom selu. Nižu se priča za pričom, najprije o svladavanju strahova, o dramatičnoj udaji najstarije sestre, o prvim danima u školi, itd. Bilo je to vrijeme strogih učitelja, oskudice pa i gladi. Laća ništa ne uljepšava što često biva u dječjoj književnosti. On iskreno progovara o svim izazovima kojima su izložena djeca u kući i u školi. Odlikuje ga tečno i slikovito pripovijedanje, iskrenost i motivske inovacije. I u ovim pričama Laća je izvrstan pripovjedač, s pravom nagrađivan s nekoliko prvih nagrada za kratku prozu

OGLEDALO BEZ MANA / Agata Lučić. – Zagreb: Mala zvona, 2022.
Strip! Junakinja ove knjige ima točkice na licu, dlačice po tijelu, pojavljuje se tu i riječ „debela”, a grudi su tako malene da se jedva vide. No to nisu mane – čak i unatoč tome što u ogledalo ulijeće i „lice s naslovnice”. Jer ogledalo Agate Lučić ne poznaje koncept mane. Bez skrivanja i s neukrotivim osmijehom njezina se junakinja u njemu ogleda upravo onakva kakva jest i ne da se zastrašiti ni izvana nametnutim standardima ljepote, ni prijetećim riječima („Carnegiea gigantea”!), ni prijetećim slikama majmunske dlakavosti ili golemog tijela koje se prelijeva iz kade. Duhovitim i ekspresivnim formama autorica poziva čitateljice, u prvom redu mlade, da se i sami ogledaju u ogledalu bez mana i da svoje tijelo, kakvo god bilo, prihvate s osmijehom.

Vezano
Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno