Škola za život s mnogo pluseva i minusa, Juran-Ratković: Nije, niti može sve biti dobro u eksperimentu

Učenici Srednje škole „Ivan Seljanec“ Križevci osvojili prva mjesta na Državnom natjecanju učenika graditeljskih i geodetskih školaKriževačka Srednja škola Ivan Seljanec jedina je u županiji u kojoj se provodi eksperimentalni program Škola za život koji ministrica obrazovanja Blaženka Divjak hvali, a Sindikat hrvatskih učitelja tvrde da ministrica nema objektivnu sliku. Ravnateljica križevačke škole Gordana Juran-Ratković pak objašnjava da je eksperimentalni program je, kako se i iz naziva vidi, prvenstveno eksperiment na temelju kojeg se priprema frontalno uvođenje kurikularne reforme u škole.

– Cilj je da isprobamo sve novine, da provjerimo je li nešto što ćemo sljedeće školske godine masovno uvesti u škole dobro, treba li uvesti neke promjene i treba li neke stvari u potpunosti promijeniti ili čak i odbaciti. Dakle nije, niti ne može sve biti dobro u eksperimentu – kaže ravnateljica. Njena škola odlučila se na sudjelovanje u eksperimentalnom programu jer su svjesni da je promjena potrebna.

– Svi, pa i mi, već godinama kukamo da su nam programi stari, da ih treba osuvremeniti, da su se generacije promijenile, da današnji učenik traži drugačiju nastavu. Vidjeli smo priliku da sudjelujemo i doprinesemo oblikovanju te promjene barem u općim predmetima srednjih strukovnih škola – objašnjava razloge zbog kojih se križevačka škola odlučila upustiti u ovu priču. Promjena ima i nisu sve loše.

Sva oprema još uvijek nije stigla

– Promjene su u samom sadržaju poučavanja, ali još puno više u načinu učenja i poučavanja, u većoj autonomiji nastavnika i škole u planiranju, u povezivanju škole i stvarnog života, u fokusiranju na razvoj vještina učenika kao što su istraživanje, rješavanje problema, kritičko promišljanje te na kraju i preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje. Ti ciljevi su svakako dobri – tvrdi Juran-Ratković. Dodaje da ima stvari za koje se kroz rad u nastavi pokazalo da ih treba mijenjati.

– Možda bih prije rekla, na što treba paziti. Najviše na to da se digitalni alati i IKT tehnologija ne uvode samo radi sebe samih. Digitalni alati pomagala su kao i sva druga pomagala u školi. S tabletima ne treba pretjerivati. Rad na računalima puno je lakši i ugodniji. Ako tablete uvodimo i koristimo, onda oni moraju biti kvalitetniji od onih koje trenutno koristimo – predlaže ravnateljica.

Mnogi su se žalili da škole nisu tehnički opremljene za kurikularnu reformu, da su tableti koje dobivaju loši te da oprema kasni. Srednja škola Ivan Seljanec i prije je bila dosta opremljena, međutim, neke stvari ipak nedostaju. Odlukom ministrice, iz projekta u okviru kojeg se provodi ovaj eksperimentalni program škola je mogla zatražiti opremu u vrijednosti od 180 tisuća kuna.

– Nažalost, dosad je došao tek dio opreme, opremanje ja kasnilo zbog ogromne i komplicirane javne nabave. Ali eto, oprema konačno stiže, stigla je oprema za TZK, stigli su neki glazbeni instrumenti za slobodne aktivnosti, najavljeno je stizanje projektora i pametnih ploča – objašnjava ravnateljica i dodaje da, iako je nastavna godina skoro gotova, još uvijek čekaju opremu za kemiju, biologiju, fiziku i matematiku.

Nastavnici plaćeni za prekovremeni rad

Osim tehničke opremljenosti, kritike su se čule i zbog dodatnih zaduženja koja su učitelji pojedinih škola dobili. Naime, kao pripremu za frontalno uvođenje kurikularne reforme učitelji moraju po nekoliko sati provesti u virtualnim učionicama, na tzv. loomenu, a ako to ne rade tretira ih se kao neradnike.

– Kod nas se ne proziva, ali pohvaljujemo one koji su vrijedni. Svaki nastavnik ima zakonsku obavezu stručnog usavršavanja. Mislim da se treba usavršavati i doma ili u školi preko loomena, ali su isto važne edukacije uživo kojih je možda trebalo biti više. Učitelji su svojim prijedlozima materijala i konkretnog sadržaja na loomenu, ispunjavanjem upitnika i sličnim aktivnostima imali utjecaj na kreiranje kurikuluma, ali zapravo još više na metodičke priručnike i upute koji su postavljeni online. I da, nastavnici su za taj prekovremeni rad plaćeni, nažalost ne baš koliko bih ja to htjela – požalila se ravnateljica.

Na kraju nastavne godine u kojoj se eksperimentalni projekt Ministarstva znanosti i obrazovanja Škola za život provodio u 48 osnovnih i 26 srednjih škola iz svih županija u Republici Hrvatskoj, ravnateljica Gordana Juran-Ratković poručuje da je promjena i osmišljavanje reforme tako velikog sustava zahtjevan proces kojem ne treba po svaku cijenu pružati otpor.

– Mislim da reforma može zaživjeti, ali moramo znati da je to proces koji će trajati još nekoliko godina. Mislim da se mora poraditi na komunikaciji i edukaciji profesora po predmetima uživo. Edukacija online nije loša, ali nije dovoljna – kaže ravnateljica koja je na skupu u okviru eksperimentalnog programa predložila da iskoriste upravo ravnatelje i nastavnike eksperimentalnih škola kao pomoć u toj komunikaciji i edukaciji.(GPP)

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.