IAPS je međunarodna udruga studenata fizike koja svake godine organizira međunarodnu konferenciju studenata fizike (ICPS) u nekoj zemlji članici. Ove godine konferencija se održavala u Poljskoj, točnije u Krakovu. To je jedna od najvećih konferencija takve vrste u svijetu, a na njoj sudjeluje preko tristo pedeset sudionika.
Tijekom osam dana održavaju se predavanja studenata, ali i svjetski priznatih fizičara, izlažu se tematski posteri, organiziraju eskurzije, dok večeri ostaju slobodne za zabavu. Ovo je bila prva takva konferencija na kojoj sam sudjelovao, a putovanje i kotizaciju sufinancirali su mi Grad Križevci i Koprivničko-križevačka županija.
Krenuli smo 5. kolovoza s Glavnog zagrebačkog kolodvora na put prema Beču u kojem smo se zadržali pola dana. Beč je većini čitatelja već poznat; no ukratko – jako uređen i lijep, ali jednako tako i skup grad. Navečer smo se ukrcali na vlak za Krakov, u kabine sa spavaćim ležajevima. Jedini problem bio je što se nakon cjelodnevnog hodanja Bečom, šestero ljudi u kabini moralo izuti. Uz te stimulanse nije bilo teško zaspati. Cijelu smo noć putovali do Krakova, a nakon što smo ujutro konačno i stigli, prošli smo registraciju i krenuli u istraživanje okolice. Povratak u Hrvatsku bio je istom rutom, samo što se nismo zadržavali u Beču.
Krakov, grad na rijeci Visli, nalazi se na jugu Poljske i nešto je veći od Zagreba. Povijesno, Krakov je do 1596. godine bio glavni grad Poljske, no tada je izgorio središnji dvorac pa je središte premješteno u Varšavu. Stari grad, osim ostataka zidina, opkružuju i parkovi, kao zeleni pojas. Ono što me u početku iznenadilo je činjenica da gotovo nitko ne razumije engleski jezik, a kasnije sam doznao da je na televiziji sve sinkronizirano, tako da Schwarzenegger vjerojatno u filmu kaže: “ja będzie plecy” (I’ll be back). U Poljskoj će vas prije razumjeti na hrvatskom nego na engleskom. Osim televizije, sve strane knjige prevedene su na poljski i jako su jeftine, otprilike duplo jeftinije nego kod nas. Jeftinija je i odjeća, ali cijena hrane je kao i kod nas. Iako je već četiri godine u Europskoj uniji, Poljska još uvijek nije u eurozoni (ulazi 2009.), već se koristi stara valuta: złoty (1 zlot = 2.3 kn).
Krakov ima desetak sveučilišta, a dva najveća su Jagiellonian University – najstarije i najpoznatije sveučilište u Poljskoj te AGH University of Science and Technology – sveučilište u sklopu kojeg je konferencija bila organizirana. Jagiellonian University pohađali su Nikola Kopernik, Papa Ivan Pavao II, a neko vrijeme i nobelovac Ivo Andrić.
Preko dana održavala su se predavanja i to po tri predavanja paralelno. Svako predavanje trajalo je 30 minuta, a držali su ih studenti. Predavanja su varirala od potpuno nerazumljivih (zbog lošeg engleskog predavača ili prestručne teme), sve do vrlo zanimljivih i poučnih. Neke od meni osobno zanimljivijih tema obrađivale su gravitacijske valove, interestantne posljedice kvantne mehanike, izradu lasera kod kuće, fizikalnu stranu glazbe, supravodljivost, ugljikove nanocijevi, e-bombe, kvantni kaos, Higgsov bozon, kvantizaciju vremena itd.
Istaknuo bih predavanje o sonoluminoscenciju. Imamo staklenu kuglu ispunjenu nekom tekućinom, npr. vodom. Postavimo zvučnike oko kugle i tražimo frekvenciju zvuka da nastaju stojni valovi unutar kugle. Ukoliko smo dobro naštimali aparaturu i pogodili frekvenciju zvuka zbog pritiska valova koji se skupljaju u središtu kugle, stvara se sićušan mjehurić u kojem je temperatura nekoliko tisuća kelvina. Tada taj mjehurić isijava kao zvijezda. Pokus je zanimljiv zbog toga što nije skup i što još ne postoji valjana fizikalna teorija koja opisuje taj proces.
Subota je bila rezervirana za cijelodnevne eskurzije. Moglo se odabrati između rudnika soli Wieliczke, grada Zakopane na planini Tatra, stare pivovare u Tychy-u i Auschwitza. Moj izbor bila je posljednja destinacija: Auschwitz. U početku je bilo crnog humora, ali uz cijelodnevni pljusak i blato, raspoloženje nije se moglo održati veselo. Čovjek doživi svojevrsnu katarzu gledajući brda cipela, ženske kose, kovčega, plinskih komora… Zapitate se što je nagnalo ljude da učine takve strahote drugim ljudima. Onima slabog želuca ne savjetujem odlazak u Auschwitz.
Budući da nijedna studentska konferencija ne može proći bez kolektivnog druženja (čitaj: partyja), tako nije mogla proći ni ova. Gotovo svake večeri u obližnjem studentskom klubu održavali su se partyji koji su bili tematski raspoređeni: Welcome Party, Polish Evening, National Party, Costume Party i zadnju večer Farewell Party. Polish Evening i National Party bili su posebno zanimljivi. Na prvom su Poljaci prezentirali svoju kuhinju i neka nacionalna obilježja, primjerice ples polku. Nacionalna kuhinja izrazito im je „teška“: krvavice, kobasice, pire krumpir i posebno bombastičan namaz: mast + čvarci.
Sljedeće večeri održao se National Party na kojem je svaka zemlja prezentirala svoja nacionalna jela, pića i neka druga obilježja poput plesa i pjesme. Moglo se isprobati ama baš sve: od tajvanske ultra ljute piletine, nizozemskih palačinki s jabukama, irskog Guinessa, kanadskog viskija, talijanske tjestenine, američkog fastfooda pa sve do brazilskih slastica, engleskog curry-a, srpske rakije, francuskih vina i aromatičnih pića. Unatoč tolikom izboru na kraju sam se ipak najeo maslina, pršuta, kulena, fritula na domaćem stolu, i sve to “podmazao” domaćim kvalitetnim vinima (ni druge nacije nisu izbjegavale hrvatski stol).
Svrha tih partyja je ostvarivanje kontakata i poznanstava u neformalnoj atmosferi – u čemu su u nekim pogledima bili i preuspješni. Prilikom kulturološke razmjene naučili smo par Poljaka i Meksikanca naše “evergrine”: edukativnu stvar od Hladnog Piva – Mlohava čuna i Fridu.
Osim stjecanja novih poznanstava, razmjene znanja i upoznavanja drugih kultura, ovaj ICPS pomogao mi je i pri odabiru kojim dijelom fizike se želim baviti u budućnosti (ili istinitije, kojima se ne bih volio baviti – proces eliminacije).
Za vrijeme boravka na ICPS-u provodili smo aktivnu kampanju među sudionicima jer se sljedeći ICPS održava u Splitu. Stoga će sljedeći izvještaj s ICPS-a biti dogodine iz srca Dalmacije!
Komentari su zatvoreni.