Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Odšteta glazbenicima ili harač?

Dobrodošli u novu rubriku križevačkog portala u kojoj ćemo se potruditi donositi vam vijesti i zanimljivosti vezane uz internetsku tehnologiju i Web, mrežne servise te usluge i sve ostalo što smatramo relevantnim ili zabavnim. OK, ili oboje, zašto ne. Zašto? Jer smatramo da su danas na domaćem Webu ove teme premalo ili prešturo obrađivane što svakako ne bi trebao biti slučaj.

Krenimo, dakle, redom i pogledajmo što se zanimljivo dogodilo u friškoj nam godini dvijetisućesedmoj, dok smo tulumarili ili se oporavljali od božićnonovogodišnjih tuluma.

Na domaćem terenu se prilično tajanstveno pojavila famozna naknada ZAMP-a koju od 1. siječnja 2007. moramo plaćati za svaki kupljeni CD, DVD, USB stick ili kakav drugi medij, odnosno uređaj za pohranu podataka.

Naime, mogli bismo sasvim slučajno pohraniti kakav autorskim pravima zaštićen pjesmuljak, pa se „Hrvatsko društvo skladatelja – zaštita autorskih muzičkih prava“ (HDS ZAMP) pobrinulo da nam, onako, čisto preventivno, odmah i naplati korištenje istog pjesmuljka u privatne svrhe. Čak i ako ste, npr. na neki medij snimili glazbu koje ste sami autor (!?) ili čak ako je skladba koju snimate na CD ustupljena pod Creative Commons licencom.

Da stvar bude još gora, „oporezuje“ se, odnosno plaća namet (neki bi, vjerojatno s pravom, rekli „reket“) čak i na stvari kao što su memorijske kartice za fotoaparate, pod pretpostavkom da će ljudi valjda nelegalno snimati glazbu umjesto fotografija, na svoje fotoaparate. Ali, to nije sve (ne, ovaj put nećete dobiti set noževa…), naime, plaćat ćete naknadu čak i na kupnju osobnog računala koje u sebi ima tvrdi disk na koji je već obračunata naknada. Barem se tako vidi iz objavljene tablice naknada. Vidi se i to da će naknade svake godine biti veće u odnosu na prethodnu pa bi tako u posljednjem kvartalu 2009. godine plaćali naknadu od čak 0,64 lipe po kupljenom praznom CD-u (sasvim je izvjesno da ćemo tada koristiti neke sasvim druge medije za pohranu omiljenih nam pjesmuljaka, ali to je tema za neku drugu kolumnu).

I što je sad tu sporno, kažete? Pa i nije baš da ćemo takav namet posebno osjetiti na novčaniku? Pa jasno da nećemo, ali dajte razmislite, kome idu ti novci kad vi platite naknadu na prazan CD, a gore stavite neke osobne dokumente koji veze nemaju sa ZAMP-om, a kamoli s glazbom. Kome ide naknada ako na CD zapržite album nekog benda koji nije učlanjen u ZAMP? Maji Blagdan? Genijalno. Naime, koliko je autoru ovog teksta poznato, ZaAMP raspoređuje sredstva od naknade prema slušanosti autorske glazbe na radiju i televiziji (zbog čega je svaka radio i TV-postaja dužna slati statistike o tome koje autore puštaju u eter). Treba li, na kraju krajeva, podsjetiti da je originalni prijedlog ZAMP-a još prošle godine bio taj da se na svaki CD opali čak nevjerojatnih 1,44 kn naknade? Pa toliko sad u prosjeku košta prazan CD u rinfuzi. Što bi tek onda bilo?

Smatram da naknada sama po sebi i nije sporna, ono što je sporno je tko će, kako i koliko dobiti od te naknade. Postoje glasine da ZAMP uopće nije raspodjelio sredstva stranim autorima već par godina – a time je i sam prekršio zakone o autorskim djelima. Također, ne postoji javni dokument o tome kako su sredstva raspoređena, samo koliko ih je sakupljeno, npr. za 2005. godinu (čak 70.020.215 kn, Izvor: godišnjak ZAMP-a), te kako navodi jedan usenetaš: „Problem je po meni što se ovdje uvodi naknada za prazne medije koji se mogu (a i ne moraju) koristiti za distribuciju i izvođenje glazbe. Dakle, pod pretpostavkom da bi se mogli koristiti za to. Točnije, proglašava nas se, neizravno, kradljivcima glazbe i distributerima piratske glazbe bez da je radnja učinjena, odnosno dokazana. Po tom principu bih ja trebao i plaćati naknadu za ulazak u Konzum jer postoji pretpostavka da bih mogao nešto ukrasti unutra“. Završne zaključke izvedite sami, a za kraj teme napomenimo da su se pojavili i (šaljivi) prijedlozi o tome na što je ZAMP zaboravio opaliti rek…, ovaj naknadu.