Nakon raznih poslova i poslodavaca, putovanja u druge gradove, nesigurnih plaća, otkaza, rada u inozemstvu i traženja novih poslova, dvije Križevčanke, Marijana Sokač i Nikolina Koščević, okrenule su novu stranicu i odlučile se zaposliti – same. Ideja i nit vodilja bila je raditi ono što vole, a obje vole peći kolače. I to ne bilo kakve kolače, važno im je da budu ukusni, od domaćih sastojaka i uvijek svježi. Maštale su o vlastitoj slastičarnici pa su ujedinile snage, napisale poslovni plan i iskoristile poticaje za samozapošljavanje. Ove odlučne i hrabre žene u pokretanju vlastitog posla nije zaustavila ni kriza, ni poskupljenja sirovina i energenata ni birokracija pa čak niti zdravlje – jednoj je nedavno otkriven dijabetes, a druga je morala preći na prehranu bez glutena. Marijana i Nikolina u tome su vidjele novu priliku – radit će i zdrave slastice bez glutena i šećera. Svoju slastičarnu u Ulici Augusta Šenoe nazvale su Škrinjica okusa jer se u njoj nalazi sve ono što škrinjice čuvaju – bogatstvo, tradicija i povijest, ali ključ od škrinjice uvijek je na vidljivom mjestu jer je otvorena i za sve novo, moderno i za budućnost.
Upoznale su se slučajno na edukaciji u Dugom Selu gdje su obje došle učiti o ukrašavanju torti. “Kasnila sam, već su se svi predstavili i kad sam rekla da sam iz Križevaca, Nikolina je ustala i začuđeno rekla da je i ona iz Križevaca. Do tad se nismo valjda nikad vidjele, ali tamo je, uz torte, počelo naše prijateljstvo“, priča Marijana koja peče kolače već dvadeset godina. Otkad joj se rodila prva kćer, sve torte i kolače za sve moguće prigode, pekla je sama jer u tome uživa. Nikolina je, pak, talent naslijedila od bake. “Baka je bila slastičarka, stara gazdarica i uvijek sam se motala oko nje kad je pekla kolače. Valjda mi je to ostalo negdje“, objašnjava. No sve iskustvo i ljubav prema pečenju i ukrašavanju slastica nisu im bili dovoljni pa obje i dalje uče. Nikolina ide na edukaciju kod poznate slastičarke Petre Jelenić, Marijana je upisala prekvalifikaciju za slastičara i uz to završila edukaciju za bezglutenske slastice. “Mislimo da je jako važno znati što radiš, pratiti trendove, učiti nove tehnike i zato ćemo se educirati i dalje, uz posao“, složne su.
Police i zidovi njihove slastičarnice puni su starih recepata križevačkih gazdarica u koje “škicnu” i danas. Svaka od njih specijalizirala se za neki dio slastičarstva pa je tako Marijana majstorica za torte, klasične kolače, mijesi kore i radi bijele pite i mađarice, dok Nikolina voli modernije slatkiše poput tarteva i pralina. Ipak, svaki kolač koji izađe iz njihove kuhinje, zajednički je proizvod. “Zajedno radimo na novim kolačima i tortama. Isprobavamo okuse, ako nam nije fino onda isprobavamo dalje. Krećemo od sebe, ako nama nije ukusno, nema šanse da ćemo kolač prema takvom receptu pustiti van. To su uvijek pregovori, jednoj se možda sviđa više vanilije, druga bi htjela manje cimeta, no uvijek se dogovorimo i napravimo najbolji kolač“, kažu Nina i Nana, kako jedna drugu zovu.
U prvih pet dana prodale su sve što su napravile. Zalihe na rade, već svaki dan peku friške kolače i to od domaćih namirnica. Jaja kupuju isključivo od lokalnih OPG-a, brašno od lokalnog mlina, mlijeko je iz Srednje gospodarske škole, a voće će također nabavljati od domaćih proizvođača. Iako po narudžbi rade slastice za sve prilike, od rođendanskih i svadbenih torti do domaćih kolača, u svakodnevnoj ponudi kolače neće gomilati. “Ne želimo ići u širinu, ponudu ćemo mijenjati ovisno o sezoni. Recimo kremšnite, u koje ide puno jaja, nećemo peći od svibnja do listopada, ali tad će zato u ponudi biti nekih voćnih tarteva, torta i pita“, kaže Marijana. Za sada sve rade same, smišljaju recepte, mijese, miksaju, sklapaju kutije za torte, primaju narudžbe, a krene li posao kako su zamislile, zaposlit će još radnika. Želja im je oživjeti stare i zaboravljene recepte, ali i ponuditi nove, moderne i zdrave slastice.
Komentari su zatvoreni.