Križevački zboraši – Katedralni zbor grkokatoličke katedrale Presvete Trojice u suradnji s nekolicinom pjevača HPD-a “Kalnik” sudjelovali su na hodočašću u Mađarskoj i Slovačkoj, sa sjedištem u Košicama, kojeg su nazvali “Putovima sv. Marka Križevčanina – ususret 10. obljetnici Katedralnog zbora”, u čijem će znaku biti sljedeća godina.
Bilo je to jedno od putovanja Katedralnog zbora nakon što su, osim cijele Hrvatske, u devet godina pronosili ime Križevaca diljem Italije, Ukrajine, Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine te Makedonije.
Osim turističkog ragledavanja svakog mjesta, petak, 22. lipnja, bio je rezerviran za mađarski grad Ostrogon, sjedište slavne nadbiskupije u čijoj je katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Adalberta relikvija lubanje odrubljene glave sv. Marka Križevčanina od strane kalvinista, kraj koje su zboraši, predvođeni katedralnim župnikom, o. Mihajlom Simunovićem izmolili Litanije svetom Marku i otpjevali Moleben Presvetoj Bogorodici.
Sljedećeg dana, u subotu, 23. lipnja, posjetili su Trnavu gdje su posjetili crkvu sv. Nikole, rodnu kuću prvog zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika, židovsku sinagogu i uršulinsku crkvu sv. Ane u kojoj su u zajednički lijes pohranjene kosti mučenički ubijene trojice mučenika – sv. Marka Križevčanina, Stjepana Pongracza i Melhiora Grodzieckog.
Treći dan bio je rezerviran za Košice, mjesto njihova mučeništa gdje su najprije u prepunoj grkokatoličkoj katedrali Rođenja Blažene Djevice Marije pjevali svečanu liturgiju na staroslavenskom jeziku, a nakon detaljnog razgleda grada pjevali slovačku i staroslavensku liturgiju u obližnjem gradu Mihalovcima u “Maloj bazilici” Duha Svetoga koja je najprije zbog povijesnih okolnosti oduzeta grkokatolicima i data pravoslavnima, a potom ponovno vraćena Katoličkoj crkvi, tj. grkokatolicoma.
Posljednji dan, ponedjeljak, 25. lipnja, trebao je biti rezerviran za Graz, mjesto školovanja sv. Marka Križevčanina, ali zbog poteškoća u prometu prouzrokovanih jednom prometnom nesrećom, ostatak dana proveden je šetnjom na Balatonu i zajedničkim ručkom u Kukurici Čardi.
Zborove je predvodio i njima ravnao dirigent Ozren Bogdanović.
A, što mogu: kad ne znam po koji put, moram izražavati moje divljenje našem Katedralnom zboru, koji je u ovih 10. god., postao i šire hvaljen i prepoznat!
Oduševljava me taj Grkokatolički obred, to staroslavensko (a kapela) pjevanje, SVE je baš mistično, a o Katedrali ne treba trošiti riječi.
I, eto naš sv. Marko je, još odavno (s nama) bio građanin Europe i svijeta, a nikad nije propustio naglasiti da je Hrvat i Križevčan!
Ovdje ne mogu, a ne spomenuti i našu vrijednu Glazbenu školu, koja predano radi i svake godine na tržište daje prekrasne ljude svih struka. Pa tako, imamo zavidan broj i zborova, koji su (svaka čast), uz sve svoje obveze našli vremena i volje za učestale probe.
Svaka čast i našem veijednom dirigentu gos. Bogdanoviću, koji je zaista toliko agažiran (pa čak i u Zagrebu). Sva sreća što smo mi mali grad, pa valjda stigne kući prespavati i nešto i pojesti.
U svakom slučaju čestitka svima i veliko HVALA, što diljem svijeta pronosite dobru “vibru” i ime našeg Grada i kulturu koju živimo!
SRETNO!