Pišaonica

Crni_Petar_Pisaonica_TuristFrancuski pisac G. Chevallier u svojoj satiri “Clochemerle” piše o političkim i inim društvenim spletkama na početku dvadesetog stoljeća u istoimenom francuskom gradiću. U predizborno vrijeme gradonačelnik Barthelemy Piechut (radi lakšeg pamćenja recimo da se zvao Branko Hrg) smišlja kako dobiti još jedan mandat. U razgovoru sa svojim pobočnikom Ernestom Tafardelom (radi lakšeg pamćenja recimo da se zvao Ivan Vuk), lokalnom dangubom koji uvijek nešto radi, a nitko u gradu ne zna što, dolazi na genijalnu ideju da u gradiću napravi prvi javni WC, iliti pišaonicu.
– “Sjajna ideja”, usklikne pobočnik, “Ma kako ste se toga sjetili pametni moj gradonačelniče. Da vas nema ovaj grad i svijet bio bi siromašniji za jednog genija.”
– “Kako sam se sjetio? Ah vjerni moj Ernesto, kad sam jutros dolazio u prefekturu na pola puta tako mi se pripišalo, pa ako hoćete iskreno, ideja mi je došla drito iz kurca.”
– “Da vas je pritisnulo nešto drugo, što li bi tek tada izišlo iz vaših mudrih usta, gradonačelniče moj. Ne smijem ni pomisliti.”

Hrg kaže da je u predizbornoj kampanji ženama i djeci obećao kino. Zamislio ga je u sklopu gradske knjižnice u multimedijalnom prostoru, na novoj lokaciji u bivšem domu JNA koji se već godinu, dvije radi sredstvima EU, ministarstva, županije… Ništa mu ne smeta što u zakonu o djelovanju gradskih knjižnica ne postoji kvaka koja bi im dozvoljavala komercijalno prikazivanje filmova svjetske produkcije koje se, eto, naš filmofil zaželio. Povijest se ponavlja kroz ozbiljne i smiješne zgode, kroz komedije i drame, padove i uspone, kroz likove koji se pojavljuju, traju, nestanu sa scene, ali gluposti koje kroje i koje ih prate najčešće nadžive i same autore. Povijest daleko češće pamti gluposti od njihovih autora. Kako direktorica gradske knjižnice ima dva šefa, jedan je gradonačelnik, a drugi pozitivan zakon RH, nije joj bilo lako. Ipak, što iz objektivnih, a što iz subjektivnih razloga odlučila se poštivati zakon, kojega eto opet, saborski zastupnik ne poznaje ili za njega ne mari.

Pred vratima gradske vijećnice neki dan sreli su se gradonačelnik i direktorica knjižnice. Gradonačelnik je prisutnim elaborirao kolosalnu ideju poglavarstva da se Gornji Čret ponudi “Metro Goldwyn Mayeru” da presele studije i tu u Križevcima snimaju filmove. Hollywood je passe, rekao je, budućnost je u javno privatnom partnerstvu, a mi već imamo zainteresiranih poslovnih ljudi. Kada realiziramo ovu ideju sve ćemo Križevčane zaposliti kao statiste s radnim iskustvom. Prisluškivao ih je pobočnik Vuk, kao i uvijek servilan i ponizan do bola.
– “Gradonačelniče, skoro ćemo u kino,” uvukao se u gradonačelnikovu meku dušu i tijelo.
– “‘Cinestar’, vjerujem,” veselo će gospođa direktorica, tapkajući na mjestu kao da je ŽULJaju cipele. Dobro informirana retorički je dodala, “Igra vam ‘Harry Potter i kamen mudraca’, Mislim da je to četrdeset i sedmi Harry Potter.”
– “Koji ‘Cinestar’?” upitno će gradonačelnik.
– “Onda Koprivnica, Bjelovar, Varaždin,” ne da se gospođa.
– “U naše kino, zar nije pri kraju?!” uporan je pobočnik.
– “Koje kino, zar križevačko kino nije kuća duhova već dvadeset godina?” pita ozbiljna gospođa.
– “Pa zar ja nisam građanima obećao kino?” podigao je obrve gradonačelnik.
– “Predizborno obećanje kažete, istina teško se sjetiti svih, a kino, hm… možda, možda u Mladinama imate kakav prostor.”

Mudri gradonačelnik shvatio je da je izigran. Što je njemu još važnije, da su plebejci prevareni. Pri obilasku gradilišta gradonačelniku nije upadalo u oči da nešto u cijeloj priči nedostaje. Recimo najveća prostorija, kino sala sa barem sto stolica. Toliko, naime, broji njegova uža i šira rodbina, stranački drugovi, pročelnici, direktori javnih poduzeća, higijeničari, čistači, ložači, mazači i politički krampusi.
– “Ako nema moga kina, nema ni vaše fotelje,” oštro je zaključio razgovor gradonačelnik. Slušajući sa strane pobočnik je bio tužan kao Joe Dalton kad mu brat Averell ukrade ukradenu lizalicu:
– “Tako sam se veselio da ćemo opet u kino. ‘Winnetou i Old Shatterhand’, kokice u krilu, gemišt iz pljoske…”

Gradonačelnik iz satire na vrhu napravio je javnu pišaonicu. Sam je nadgledao građevinske radove, ali je u gradiću izazvao rat. Gradske milostive su bile najzagriženije protivnice njegovom naumu. Pošteni ljudi onom stvari tresu kući, govorile su. One liberalnije računale su da se stvar, ako je već vani, i ne treba tako hitno spremati u futrolu. Posložile su se po okolnim prozorima i čekale suton, kad muškarci pod čokom izlaze iz gostione i mijenjaju vodu. Na kraju je između sukobljenih strana morala intervenirati i sama žandarmerija. Žandari su, čuvajući one koji su pišali unutra, na radost ovih sa prozora, s dugim i kraćim cijevima na gotovs pišali uz vanjski zid.

Sasvim slučajno, kao ni Clochemerle iz priče, ni Križevci nemaju javni WC. Gradska vegetacija buja (ili se suši) najviše poslije Spravišća ili vjerskih svetkovina. Gradonačelnik mora napraviti program i iz EU fondova izvući sredstva za jedan pošteni gradski WC. Za opće veselje građana i turista. I kako to običaji nalažu, u prisutnosti uzvanika i medija prerezati traku i sa političkom bratijom prvi se popišati. Neće biti jedino što je zapišao u gradu u kojem se igra ljudskim sudbinama, baš kao da je grad njegov toalet. Ma iz čega gradonačelniku sinula ideja za kino (ili za WC), osim ideje i htjenja, treba imati para, ali svakako i poštivati zakon. Ovo zadnje gradonačelnik bi prvi morao imati u malom džepu, ako ne i malo niže.

Vezano
16 komentara
  1. GoslodarLese piše:

    Kritika je itetkako potrebna no kak se u nasim katedralama duha aka birtijama more cuti, “ako gradonacelnik more biti Hrg onda to more biti svako”, pa hajde na sljedecim izborima izborite se za gradonacelnika
    i napravite nesto za ovaj grad a ne da polozajem radite samo za sebe
    kao sto to rade ovi likovi.
    Nadam se da ce drzava prestati financirati lokalne “samouprave” i da ce tada mozda doci nekome iz guzice u glavu pa poceti raditi
    na gospodarskom razvoju ovoga kraja.

  2. Aspro piše:

    Hehehe,kak je Barthelemy sad negdi lud!!!!
    Bravo za Crnog Petra po neznam koji put!
    Vi,malograđani koji imate računala spojena na Internet,odštekajte iste jer ne kužite poantu.Rekao sam -poantu a ne palentu!
    To kaj se Crni Petar šali i zabavlja nekolicinu nas koji ga volimo čitati,nemora Vas vrijeđati,pa ni Vi niste ništa korisno niti pametno napravili za ovaj grad.Ovi koji pišaju po Petrovoj i tuđim kućama su,najblaže rečeno,neotesanci i popišanci a najgrublje-gamad!
    IMali smo i mi nekad javni WC pored parka na Strossu al nit parka nit veceja …..

    1. vl piše:

      koji štros, pa to je bila PUKLAVČEVA ulica, na čošku je bila birtija, prema gore slastičar “VEBI”, a prema dole zlatar “RODIĆ”, a preko puta rodića zahod ili WC, i svi “sretni i zadovoljni”, A DANAS SVI JAMRAJU…………

  3. stef piše:

    To su sve priče iz iste kuhinje. Osobito ova oko kina. Žulj je malo nezadovoljna jer neće biti baš kako je ona zamislila.

    1. vl piše:

      dragi svi!
      uvijek “ista priča”, dok smo bili mlad/đ/i, žalili smo se na starije, sada kad smo malo (o)stariji ne damo se sa vlasti, itd., stalno se vrtimo u krug……………..

  4. imt 533 piše:

    Gospodine Pero, što ste vi ono korisno učinili za ovaj grad kad toliko pljujete po gradonačelniku? Ajde dajte nam primjer? Kako je išao i izišao vaš Derbi? ma dajte molim vas, svima nam je dobro poznata ta priča. Samo, kako je tužno što je jedina zanimacija vaših kolumni, a očito i u vašem životu aktuali gradonačelnik. Bojim se pomalo da ste zaljubljeni u njega. Kako tuzno kad se covjek okupira samo jednom osobom koja ga ne sljivi ni pol posto. A doci ce ii vase vrijeme. Ili ce vas vrijeme (do kraja) pregaziti.

    1. Sveti Petar piše:

      Pa javni WC je kod Perine kuće… Žulja ga kaj pišamo kad subotom idemo u Latino…

  5. G6 piše:

    e moj Pero, davno si se ti sa mozgom posvađao…

Komentari su zatvoreni.