Joint na recept – od ilegale do apoteke

Marta Gold, postdiplomandica agronomije, želi promijeniti zakone i pokrenuti prvu legalnu plantažu marihuane u Hrvatsakoj

Na temelju vašeg zahtjeva za uvoz/proizvodnju lijeka Bedrocan, ovim putem vas izvješćujemo da su konoplja, marihuana i hašiš, sukladno Jedinstvenoj konvenciji UN-a iz 1961., uvršteni u Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga. Slijedom navedenog, upotreba konoplje, marihuane i hašiša u medicinske svrhe nije dopuštena u Republici Hrvatskoj” – tako je ministar zdravstva Darko Milinović u ožujku prošle godine odgovorio križevačkoj diplomantici na Visokom gospodarskom učilištu Marti Gold. Nekoliko mjeseci poslije Marta Gold otputovala je u Veendam u Nizozemskoj i provela mjesec dana u obiteljskoj tvrtki Bedrocan, koja postoji već 15-ak godina i jedina je u toj zemlji koja se bavi legalnom proizvodnjom medicinskog kanabisa.

 

Osim što je prošle godine obranila diplomski rad na temu “Konoplja u društvenom i bioetičkom aspektu” i upisala magisterij na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, Marta Gold, nezadovoljna situacijom u Hrvatskoj, proljetos je sa skupinom istomišljenika pokrenula inicijativu za osnivanje Zelenog svijeta – civilne udruge za medicinsko i pravno informiranje, ne bi li pomogli pacijentima u Hrvatskoj kojima je potreban lijek na bazi kanabisa. Ni tu nisu imali više sreće. Iako su zahtjev za registraciju udruge sa svom potrebnom dokumentacijom podnijeli 20. svibnja 2011., do danas se ni jedno mjerodavno državno tijelo nije oglasilo, iako je zakonski rok za očitovanje 30 dana. I tako se već tko zna po koji put ponovila priča o tome kako država donosi zakone i kažnjava građane ako ih ne poštuju, a sama ih nekažnjeno krši.

Kako kaže Marta Gold, cilj udruge je omogućiti pacijentima u Hrvatskoj upotrebu kanabisa kad im je taj lijek potreban. Ni ona ne krije da je njezin osobni cilj pomoću udruge promijeniti zakonsku regulativu i pokrenuti prvu plantažu i laboratorij za proizvodnju medicinske marihuane u Hrvatskoj. No, kao i obično, državi je mnogo jednostavnije nešto zakonski zabraniti i kažnjavati neposlušne nego osnovati ured ili agenciju koja bi se brinula o legalnoj proizvodnji i distribuciji medicinskog kanabisa. Prema UN-ovoj konvenciji, dopuštenje za uporabu lijekova na bazi kanabisa ima svaka država koja ima ured ili agenciju za medicinski kanabis. Zato i lijekovi na bazi kanabinoida u razvijenim zemljama nisu nikakva novost, kao, uostalom, ni lijekovi na bazi morfija koji se estrahira iz maka.

“Ni ovdje ne treba izmišljati ‘toplu vodu’ nego je dovoljno preuzeti iskustva iz Nizozemske, od vlasnika tvrtke Bedrocan, gdje sam provela mjesec dana prateći proizvodni proces”, kaže Marta Gold. “Zato mi pozivanje na UN-ovu konvenciju o zabrani uporabe kanabisa djeluje smiješno jer UN-ova regulativa ne određuje preciznije što je dopušteno, a što zabranjeno, nego samo propisuje da država koja dopusti uzgoj kanabisa mora osnovati poseban ured koji će strogo nadzirati kvalitetu, osigurati kompletan otkup uroda i, naravno, preuzeti odgovornost za daljnju distribuciju medicinskog kanabisa. Jedino što je potrebno jest da ovlašteno ministarstvo predloži zakon kojim bi se dopustili uzgoj i uporaba kanabisa u znanstvene i medicinske svrhe, kao što je bilo u Nizozemskoj. Ondje je vlada 1. siječnja 2000. osnovala ured, a u listopadu 2001. ministar zdravstva donio je odluku da medicinski kanabis smiju konzumirati pacijenti koji za to dobiju liječnički recept. Naravno da su zahtjevi ministarstva vrlo striktni – vrijednosti THC-a i kanabidiola u svakoj biljci moraju biti uste u svim uzgojima cijele godine, u cvjetovima ne smije biti nikakvih tragova teških metala ni pesticida ili plijesni, što znači da je riječ o pravom ekološkom uzgoju, čiju kvalitetu također kontrolira državni inspektorat.”

Iskustvo iz Nizozemske pokazuje da je to i vrlo unosna privredna grana. Iz godine u godinu raste potražnja za medicinskim kanabisom jer se u sve više zemalja upotrebljava pri tretiranju i liječenju raznih bolesti. Primjerice, tvrtka Bedrocan godišnje proizvede 150 kilograma kanabisa, čija je cijena 6,5 eura po gramu, pa je lako izračunati da godišnji promet iznosi oko milijun eura. Osim u Nizozemskoj, medicinski kanabis dopušten je i u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Finskoj, Poljskoj i Izraelu, a iz godine u godinu broj razvijenih zemalja koja ga prihvaćaju raste. Očiti su brojni pozitivni terapeutski učinci u raznim manjim i većim kliničkim istraživanjima, pa se tako rabi u tretmanima pacijenata na kemoterapiji, za spazmove i multiplu sklerozu, za ublažavanje kroničnih bolova, kod oboljelih od AIDS-a, Tourettova sindroma, ADHD-a i raznih psihičkih poremećaja, kao i PTSP-a.

“Kako je moguće da biljka koja može izliječiti mnoge bolesti nailazi na takav otpor institucija? Vjerujem da je to zbog same povijesti ove biljke i njene stigmatizacije. Zato ćemo interdisciplinarno djelovati i tako dugo dok ne promijenimo javno mnijenje i percepciju kanabisa kao ilegalne lake droge. Pritom je važno obavijestiti javnost i o načinima konzumiranja ovog lijeka. Prije svega, pušenje uopće nije medicinski način primjene bilo kojeg lijeka, pa tako ni medicinskog kanabisa. On se na tržište plasira kao ulje, tinktura, kao inhalat, ili pak kao pripravak za čaj, pa čak i kolače.”

Ulaskom u EU Hrvatska će morati promijeniti rigorozne zakone o lakim drogama koji su upravo na snazi. Prema prilagodbi zakona o rekreativnoj uporabi konoplje kreće i EU, jer je komisija EU koja se bavi ovim pitanjem izvijestila 10. ožujka 2009. o neuspjehu provedbe Zakona o nedopuštenim drogama. U izvještaju piše da nema dokaza o pozitivnim pomacima u suzbijanju zloporabe droga od 1998. do 2007. Samo od konoplje nezakonita zarada iznosila je oko 70 milijardi eura, a prema nekim izvorima čak i 125 milijarda. U zaključku tog izvješća stoji da je vrlo kontroverzno što neke zemlje dopuštaju konzumiranje i uzgoj konoplje, a neke zabranjuju, naročito jer se u zemljama gdje je zakon blaži smanjuje broj korisnika droga i smanjuju problemi u ponašanju postojećih korisnika.

“Kao budućeg agronomskog eksperta vrijeđa me što su resursi u Hrvatskoj usmjereni proziv ljudi, a ne za ljude”, kaže Marta Gold. “Idealist sam i nadam se da ipak postoje oni koji će prihvatiti moju ideju. Zanima me i ispunjava proučavanje kanabisa, kao i otvaranje hrvatske podružnice tvrtke Bedrocan BVm te Agencije za medicinski kanabis, jer tu vidim mogućnost zapošljavanja novih stručnjaka u ovoj branši farmakognozije. Obožavam Hrvatsku, njene prirodne ljepote su mi neprocjenjive. Tu sam rođena, želim tu ostati, a upotreba kanabisa za liječenje teških bolesti moj je životni cilj. Legalni uzgoj kanabisa u medicinske svrhe u Hrvatskoj za mene bi bio ostvarenje sna. Odlučila sam intenzivno na tome raditi do svoje 35. godine – idućih 10 godina. Ako se dotad ne odobri uzgoj kanabisa, pridružit ću se odljevu mozgova.” (NCL)

–Objavljeno u Nacionalu br. 819, 26.07.2011.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.